Franjevački samostani stoljećima su mjesta molitve, ali i čuvari kulturne, povijesne i duhovne baštine Bosne i Hercegovine. U njihovim knjižnicama, arhivima i muzejima se čuvaju svjedočanstva prošlosti, a franjevci i danas nastavljaju svoje poslanje među ljudima.
Povodom Franjevačke godine – Godine svetog Franje kada se obilježava 800. obljetnica preminuća sv. Franje Asiškog u programu našega radija donosimo vam serijal reportaža u kojima ćemo upoznati neke od najznačajnijih franjevačkih samostana u Bosni i Hercegovini. U prvoj emisiji posjetili smo Franjevački samostan Duha Svetoga u Fojnici, a fojnički gvardijan fra Mario Katušić govorio je o tome kako je samostan kroz stoljeća čuvao vjeru, kulturu i identitet, zatim o franjevačkoj godini i kako danas živi franjevačka zajednica u Fojnici.
„Znamo da su u jednom periodu nestali ti naši samostani i ostala su tri samostana – to je Kreševo, važan za Hercegovinu, južni dio Bosne i Hercegovine, Fojnica, sjeverozapadni dio i Kraljeva Sutjeska za sjeverni dio Bosne – odakle su fratri odlazili i pastoralizirali te obilazili ljude i bili s ljudima u tim jednim teškim vremenima.
Tako je i samostan Fojnica imao svoj važan zadatak u očuvanju katoličke vjere, pastoralnom djelovanju među katolicima koji su tada ostali, koji se nisu razbježali. To je njegova važnost. Bio je prisutan u teškim vremenima za naše ljude u određenim područjima Bosne i Hercegovine“, kazao je fra Mario o važnosti fojničkog samostana i njegovoj povijesti, te nastavio o ahdnami sultana Mehmeda II.
„Ona je iz 1463. godine tamo negdje prema datumu 28. svibnja, izdana na našem obližnjem brdu Milodraž koje pripada župi Brestovsko. Fra Anđeo Zvizdović, inače blaženik franjevačkog reda, susreo se sa Mehmedom el-Fatihom, tadašnjim osvajačem Bosne, gdje je fra Anđeo Zvizdović na jedan normalan način tražio mogućnost življenja u Bosni i Hercegovini. Ahdnama je bila sasvim normalna pojava u osmanskom periodu, to nije jedina ahdnama, ima tih ahdnama puno, kojima je sultan omogućio na neki način da žive katolici u Bosni i Hercegovini i ispovijedaju svoju vjeru. Često se ona prenaglašava, to nisu nekakva velika ljudska prava, ne treba ni podcjenjivati, ona je ipak dokument zbog kojeg su katolici ostali na ovim područjima. Treba je negdje priznati i treba ona biti važna, ali ne prevažna.
Puno je važnija želja i volja Fra Anđela Zvizdovića, tadašnjih franjevaca i tog puka koji su ostali ovdje, želja za život, želja naravno i za dijalogom. Dolazi nova uprava, dolazi nova vojska na područje Bosne i Hercegovine, pa je trebalo i tu nešto napraviti, dijalog neki ostvariti, a on se i ostvario.
Ne može ahdnama biti identitet našeg franjevačkog samostana. U našem franjevačkom samostanu ovdje u Fojnici najvažniji identitet je da je on franjevački, franjevačke duhovnosti, da je pastoralni samostan posvećen brizi, radu s ljudima, vjernicima, ne samo ovdje na području naše župe ili općini Fojnica, nego i mnogih drugih dijelova Bosne i Hercegovine.
To je naš prvotni identitet, ali jesmo prepoznatljivi među turistima, posebno među turistima koji dolaze recimo iz Turske, prepoznatljivi smo po ahdnami. Ona jest dio ovoga samostana, ona je važna za ovaj samostan, privlači na kraju krajeva i puno ljudi koji dolaze ovdje, ali ne možemo sad kazati baš da je to jedino ono po čemu se prepoznajemo. Onaj tko upozna samostan, tko živi kroz samostan i dolazi često, onda vidi da su neke stvari puno, puno važnije“, zaključio je fra Mario priču o ahdnami, a nastavio o muzeju.
„Muzej je prebogat. Nabrajati neke eksponate to je sad previše, a ne znam sve pobrojati, ali evo postoji ono što je u muzeju važno. Može se vidjeti stara biblioteka u kojoj se mogu vidjeti inkunabule, to su prve tiskane knjige. Mogu se vidjeti neke važne knjige iz područja medicine koje su vrlo i rijetke i nema ih svugdje. Naš samostan neke od tih knjiga čuva.
U muzeju je svakako prisutno ono što je važno i vidjeti za upoznavanje jednog kraja, to je kako su se nekada ljudi odijevali, odnosno jedna bosanska kuća kako je izgledala, što su nosili, iz čega su jeli, na čemu su kuhali, gdje su vatru ložili, to je sve prisutno ovdje. Svakako su tu numizmatika, galerija Vladimira Hedljevića, koju odnedavno imamo.
Postoji jedna bogata soba, ona se zove bosansko franjevačka. Bosanska, jer unutra se nalazi ahdnama, prema predaji plašt Mehmeda il Fatiha i franjevačka zato što se unutra nalazi liturgijske stvari koje su kroz stoljeća skupljali.
U njoj se od vrijednih eksponata nalaze četiri kaleža koja su proizvod fojničke kovačke škole, kraj 15. početak 16. stoljeća, koji su rađeni od domaćeg materijala s ovog područja. Fojnica je rudarski kraj i ta se eksponata četiri kaleža vrlo lijepa i važna. Tu su razne ljekaruše i evo svakako tu je lijepa galerija, jedan dio je posvećen modernoj umjetnosti domaćih autora, crkvenoj umjetnosti, a jedan dio galerije je posvećen zaista jednoj modernoj umjetnosti iz istočne Njemačke, koja je ovako dosta agresivna, ali evo svakako nudi jedan lijep pregled umjetnosti od crkvene do vrlo moderne umjetnosti“, kazao je fra Mario o samostanskom muzeju.
„Samostan je i dalje živ, u samostanu se održavaju redovito molitve kao što ih ima svaka redovnička zajednica. Pastoralno djelujemo u župi, pored naše samostanske crkve mi još opslužujemo redovno nedjeljom tri filijalne crkve i jednu filijalnu crkvu jednom mjesečno. Mi imamo 18 groblja i sve ćemo ih obići. Mnoga od tih groblja i nisu više aktivna. Ugasila su se čak i prije rata, ali evo negdje čuvamo uspomenu na ta sela koja su postojala i koja svjedoče jednom drugačijim, možda i malo težem životu. Nas je trenutno u samostanu sedam, dvojica smo mlađi koji smo malo okretni, imamo pet fratara koji su u mirovini, ali evo oni također pripomažu u župi, čak neki od njih djeluju jednako kao mladi fratar ako ne i više, tako da samostan može lijepo funkcionirati. Uvijek je najbolje pozvati ljude, dođite vi, vidite kako to funkcionira i sami ste se vi oduševili prirodom pa tako da samostan u svom tom ambijentu zaista je lijep i djeluje, privlači ljude zbog svog položaja, zbog svoje prirode i svoje franjevačke duhovnosti. Tu je više negdje važna naša prisutnost i u tome smo bazirani, jer danas imamo oko dvije tisuće vjernika, mahom su to stariji pa onda i pastoral se poprilično morao mijenjati u zadnjih 30 godina. Ono što nas raduje je da se rađa sve više djece, da se netko odluči vratiti“, govorio je o životu franjevačke zajednice danas u Fojnici.
„Za Fojničane i fojničku zajednicu je važna Franjevačka godina i jubilej, jer su srasli s ljudima. Često naši župljani će kazati i za druge župne kuće da su samostani i da imaju svoga gvardijana. Znači, oni uvijek su u kategorijama toga franjevačkog samostana. Važno je uvijek da osvijestimo važnost franjevačke duhovnosti kroz nju. Ne samo da je to duhovnost neka specijalno samo katolička, nego vidimo da je to duhovnost koja brine o čuvanju prirode. To je svijet u kojem živimo i od kojeg živimo. Vidimo da je to i duhovnost koja nas tjera na promišljanje o prihvaćanju drugih ljudi, razgovori, dijalog s drugim i drugačijim, koje je danas jako potrebno za jedan bolji, mirniji svijet.
To je duhovnost koja nas i vraća na Božju riječ, da je važno živjeti Božju riječ, ono što tamo piše da prihvatimo u životu, ne da budemo samo folklorni vjernici, nego stvarni vjernici. To je težak put, ali smo na to pozvani i franjevačka duhovnost uvijek inzistira na tom, a pomalo nekada i na radikalnost, jer ona je takva od postanka.
Uvijek su se fratri pitali živimo li dovoljno dobro. Nadam se da ćemo uspjeti kroz ovu godinu posvijestiti važnost franjevačke prisutnosti, franjevačke duhovnosti i naravno uvijek je meni drago kad time nekoga i oduševimo“, kazao je fra Mario i nastavio o tome može li ova jubilarna godina biti prilika da ljudi ponovno otkriju vrijednosti jednostavnosti i mira.
„Jubilej i jest namijenjen za takve stvari da negdje analiziramo dosadašnji život, posebno za nas fratre je to važno, da preispitamo svoj vlastiti život, osobni život, svoj redovnički franjevački život, kakav je on bio dosada, da se pitamo kakav je on sada i da se pitamo ili postavimo ciljeve u svojoj budućnosti.
Najgore je kad čovjek umišljeno živi cijeli život, da je on ostvario sve i da je to što on radi najbolje, da je pristup ljudima najbolji, da je pristup duhovnosti razumijevanju sebe i oko sebe najbolji, a nije sklon negdje otkrivati nove poruke franjevačke duhovnosti, nove poruke iz Isusove riječi i mijenjati prema tome svoj život. Zato je jubilej važan za osvježavanje franjevačke duhovnosti, dajući joj možda novi smjer, vidjeti gdje smo pogriješili u prošlosti, vidjeti gdje smo pali u prošlosti, gdje nismo bili autentični, gdje smo bili manje franjevci, manje fratri, pa postaviti neke druge ciljeve za budućnost”, kazao je fra Mario, a cijeli razgovor s njim poslušajte u audiozapisu.
Tekst i foto: Mijo Brkić
