U drugom izdanju emisije „Od samostana do samostana“ u kojoj govorimo o franjevačkoj baštini Bosne i Hercegovine posjetili smo Kreševo. Franjevački samostan svete Katarine već više od šest stoljeća čuva bogatu duhovnu, kulturnu i povijesnu baštinu ovoga kraja. Njegova knjižnica, arhiv i muzej svjedoče o životu franjevaca i naroda kroz burna stoljeća, a među vrijednim zbirkama posebno mjesto imaju predmeti vezani uz rudarsku i kovačku tradiciju po kojoj je Kreševo poznato.
Fra Josip Tomas, kreševski gvardijan govorio je o povijesti, o tome kako danas živi ova franjevačka zajednica, što čuva za buduće naraštaje, i o franjevačkoj godini 2026.
„Franjevački samostan Kreševo je nastao koncem 13. stoljeća uz stari grad Bedem-Kreševo. Fratri su tu, kada su i došli u Bosnu, odmah se smjestili uz taj jedan centar gradić koji je bio poznat u ono vrijeme po svojoj trgovini sa gradom Dubrovnikom.
Tu su fratri odlučili osnovati i franjevački samostan. Tako da je od prvih početaka dolaska u Bosnu i Hercegovinu nastao i ovaj franjevački samostan u Kreševu.
Kroz svoju dugu povijest fratri su sakupljali dosta tih predmeta donoseći stvari izvana iz Italije, Austrije i Mađarske. Od posebnosti, u knjižnici, nažalost, imamo sačuvanu samo jednu inkunabulu, geografiju. Budući da je samostan 1765. u požaru izgorio i dosta je arhiva i kulturnog blaga u tom požaru nestalo.
Od značajnijih stvari svakako treba spomenuti knjigu De ReMetallica autora Agricole koja govori o obradi metala. Dosta je bogata i sakralna postavka u našem muzeju, sa monstrancama, kazulama, kaležima, kadionicama… Imamo jednu lijepu kadionicu s konca 15. stoljeća. Dosta je starih knjiga i vrijednih slika koje se nalaze u našoj knjižnici i u samoj crkvi. Knjižnica trenutno broji blizu 40.000 knjiga“, govorio je fra Josip o nastanku franjevačke zajednice u Kreševu te o knjižnici i arhivu.
„Nažalost, stara Kreševska crkva je morala biti srušena 1964. godine jer unošenjem novih materijala, betona, pukla je napola pa su fratri napravili novu crkvu koju su završili 1971. godine. Iz stare crkve su prenesene stare slike, kapiteli koji su bili ugrađeni u oltar, oni su sačuvani. I ta stara kreševska crkva i njezina umjetnička baština jako je vrijedna jer u staroj crkvi smo, kada se rušila, iskopali i posmrtne ostatke dvojice biskupa fra Marijana Bogdanovića i fra Mate Delivića i njihovi posmrtni ostaci, kosti koje su sačuvane i balzamirane našle su mjesto i u novoj crkvi u jednoj pokrajnjoj lađici“, kazao je fra Josip o staroj kreševskoj crkvi i njezinoj umjetničkoj baštini.
“Kreševski samostan je jako vezan uz narod ovoga kraja, jer za razliku od drugih krajeva Bosne gdje fratre nazivaju ujacima, u Kreševu ima jedna zanimljivost – Kreševljaci su svoje fratre nazivali strikama. To je još jedna veća blizina naroda koji je vezan uz crkvu i uz samostan, jer svi Kreševljaci vole reći da je to naš samostan, jako su se vezali uz samostan, a fratri su doprinijeli toj poveznici tako što su oni i taj narod učili pisanju. Najpoznatiji liječnik, diplomirani liječnik Fra Mato Nikolić je rodom iz Kreševa, ovdje su oni i liječili narod, jer dosta je liječnika bilo u ovom samostanu, tako da imamo 20 ljekaruša gdje su oni zapisivali način liječenja pojedinih bolesti. Zatim, po ovoj knjizi De Re Metallica vidi se koliko je fratrima stalo do tog naroda koji se bavio iskapanjem ruda i obradom metala. Oni su, donoseći tu knjigu, te kovače učili kako će što lakše obrađivati metal. Znači, baš se vidi ta blizina i povezanost fratara i naroda koji živi u ovom području.
Fratrima je stalo da taj narod veže uz samostan i po ovome se svemu vidi da su Kreševljaci, po tom nazivu ‘striko’, jako vezani uz svoje fratre“, rekao je fra Josip o povezanosti naroda toga kraja sa samostanom i koliko je on važan za identitet toga kraja.
„Ovaj kreševski samostan spada u tri najstarija samostana u našoj provinciji Bosne Srebrene. Nastao je koncem 14. stoljeća imao je svoju burnu povijest. 1521. ili 1524. do temelja su srušeni samostan i crkva pa se stalno za vrijeme te turske vlasti gradio, obnavljao, bio je rušen. 1765. je na Uskrs gorio, tada je nestala i bogata kulturna baština. Napravljena je ova zgrada 1895. Ono što je zanimljivo, od kraja drugog svjetskog rata fratri su bili protjerani iz ovog samostana, živjeli su po obiteljskim kućama i tek su se 1954. potpuno vratili u samostan, jednostavno osvajali su sobu po sobu, prostoriju po prostoriju“, rekao je na kraju razgovora fra Josip o povijesti samostana i potaknuo vjernike da posjete Kreševo jer uistinu imaju što vidjeti.
„Volio bih da posjetite Kreševo, da se oduševite Kreševom, jer Kreševo ima što pokazati, znači i sama čaršija sa svojim starim kućama i samostan sa svojim muzejom koji je bogat eksponatima i jednom lijepom prirodom do koje se drži, koja nije devastirana asfaltom, nego baš priroda koja se održava i da osjetite tu tišinu i mir, jer fratri nisu bez razloga na ovakvim mjestima radili svoje samostane, izvan naselja, a ipak dominira naseljima.“
Tekst i foto: Mijo Brkić
