Danas je u Međugorju završena XV. generalna skupština Unije Manje braće Europe – UFME, koja se od 27. veljače održavala na temu ”Budućnost UFME – od kud smo krenuli, gdje smo danas, što želimo biti”. Uz pedesetak provincijala i kustosa iz Europe, na ovome zasjedanju sudjelovao je i general Reda Manje braće fra Massimo Fusarelli te čitava Uprava Franjevačkoga Reda.
Franjevci su na skupštini izabrali novog predsjednika UFME fra Alarda Maliszewskog, koji je franjevac više od 30 godina, a prije nekoliko mjeseci izabran je za provincijala provincije Sv. Hedvige u Poljskoj. S njim smo razgovarali odmah nakon imenovanja.
Fra Alarde, na početku našega razgovora, čestitamo Vam na izboru za novog predsjednika UFME!
“Hvala vam od srca!”
Kakvi su Vaši dojmovi nakon imenovanja?
“Dojmovi… eh da… Kao franjevci imamo jako puno posla u Europi, ali kao što je to struktura našega Reda, sve naše provincije su neovisne jedna o drugoj. Mi sada živimo u jednoj drugačijoj Europi od Europe prije stotinu godina, koja je bila podijeljena, organizirana. Sada je jedna posve druga Europa, otvorena, dosta izmiješana. I sve to nosi svoje prednosti i nedostatke, a mi franjevci u toj novoj Europi trebamo djelovati upravo u takvoj Europi. I upravo zbog toga moramo se približiti određenim stvarima i stvarnostima, ne više kao jedna provincija, nego zajedno kao Europa. I to je s jedne strane teško, ali isto tako i lijepo, jer smo tu prisutni mi franjevci, iz različitih zemalja, različitih jezika i različitih kultura. I upravo zbog toga, kao Unija Manje braće Europe, želimo djelovati, biti aktivni u našoj franjevačkoj karizmi u Europi danas.”
Siguran sam da ćemo se ponovno vidjeti. Mogu ponoviti onaj zahtjev koji je naš generalni ministar uputio svim vjernicima ovdje: “Molite za nas Manju braću, da možemo biti vjerni našemu poslanju i našoj karizmi”. Vi ovdje imate izravni pristup s Bogom preko Njegove Majke.
Dolazite iz Poljske. Međugorje i Poljsku povezuje prvi Apostolski vizitator s posebnom ulogom za župu Međugorje, pokojni mons. Henryk Hoser, a zadnjih godina najviše hodočasnika pristiže iz upravo iz Vaše zemlje. Koje je Vaše iskustvo Međugorja?
“Prvi put sam čuo riječ Međugorje u 80-im godinama, kada sam još uvijek bio ministrant. Ja dolazim iz Varšave i čuo sam tu riječ, i govor o Međugorju, od svećenika gdje sam ministrirao. I onda sam Međugorje poslije upoznavao preko svoje subraće, isto tako i franjevaca. Ima jedan franjevac u našoj, mojoj provinciji, koji je uvjeren da je ozdravio od raka upravo Gospinim zagovorom. U našoj provinciji imamo subraću koji se “natječu”, tko će dovesti više hodočasnika i više hodočašća u Međugorje. Tako imamo subraću koja su organizirala stotinu i više hodočašća u Međugorje. I ono što nas ovdje uvijek posebno impresionira, što nas se jako dojmi je jednostavnost, ne mjesta, nego onoga što se tu čini. Jednostavnost molitve krunice, svete mise, pričesti, ispovijedi, križnoga puta.”
Uspoređujući franjevačke zajednice u Poljskoj i ovdje na hrvatskim prostorima možemo vidjeti sličnosti. Imamo slične slabosti, ali isto tako i sličnosti u onome u čemu smo ponosni.
Za kraj, tema vašega susreta je Budućnost UFME – od kud smo krenuli, gdje smo danas i što želimo biti. Od kada su franjevci prisutni u Poljskoj i kako danas izgleda njihov život tamo?
“Franjevci su u Poljsku došli praktički odmah nakon smrti svetoga Franje u 13. st. Mislim da je naša priča, naša povijest, franjevačka povijest u Poljskoj vrlo slična priči franjevaca u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, jer je i Poljska bila pod okupacijom kroz dugi niz godina, desetljeća, i mi kao država nismo imali potpunu neovisnost. I tako isto za Poljake, mjesto gdje bi se mogla živjeti vlastita kultura, jezik i vjera, bila je samo Crkva. I mislim da smo s tog aspekta vrlo bliski i evo zašto mislim da se Poljaci ovdje osjećaju kod kuće, jer smo bliski u tom proživljenom iskustvu. I uspoređujući franjevačke zajednice u Poljskoj i ovdje na hrvatskim prostorima možemo vidjeti sličnosti. Imamo slične slabosti, ali isto tako i sličnosti u onome u čemu smo ponosni. I zato želimo učiti jedni od drugih, i to ne samo uspoređujući se samo s jednim narodom, nego u cijeloj Europi, jer je to način da jedni druge obogatimo. Evo i ovdje u Međugorju možemo vidjeti, na primjeru u ispovjedaonici, imamo različite natpise, španjolski, poljski, različiti jezici, različiti smo, ali je vjera ta koja nas ujedinjuje.”
Hvala Vam na ovome razgovoru, još jednom čestitke na Vašem imenovanju za predsjednika UFME. Želimo Vam puno uspjeha i nadamo se da te će uskoro ponovno doći u Međugorje.
“Siguran sam da ćemo se ponovno vidjeti. Mogu ponoviti onaj zahtjev koji je naš generalni ministar uputio svim vjernicima ovdje: “Molite za nas Manju braću, da možemo biti vjerni našemu poslanju i našoj karizmi”. Vi ovdje imate izravni pristup s Bogom preko Njegove Majke.”
Andrija Šego
