-0.6 C
Međugorje
09.02.2323.

Fra Ivan Karlić: Potrebno je evangelizirati sebe kako bismo evangelizirali druge

U organizaciji Hrvatskog mariološkog instituta Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Papinske međunarodne marijanske akademije PAMI i Župe sv. Jakova Međugorje, u Međugorju je održan 14. Mariološko-marijanski nacionalni kongres na temu “Međugorje kao doprinos novoj evangelizaciji”. Na kongresu je sudjelovao i predstojnik Hrvatskog mariološkog instituta fra Ivan Karlić, koji nam je na kazao kako se dugo čekalo da se mariološko-marijanski kongres organizira u Međugorju:

“Mi u Hrvatskom mariološkom institutu baš smo ga dugo čekali, ja to sada mogu otvoreno reći, od 2018., jer 13. nacionalni kongres je bio u Travniku. To je bio iskorak, prvi put izvan Hrvatske, ali među hrvatskim narodom. I već tada, mi u vodstvu, smo planirali da moramo doći u Međugorje. Ja moram reći da to nije ideja od jučer. I prije je bilo, 2015., pa i prije toga smo planirali kako bi mogli doći u Međugorje i imati mariološki kongres. Prilike, u koje ja sad ne bih ulazio, nisu bile sklone takvoj jednoj organizaciji, tako da je odgađano. A onda se pojavila prigoda, koju smo mi objeručke prihvatili, da se napokon može slobodno doći organizirati nacionalni mariološko-marijanski kongres baš ovdje u Međugorju. Stalo nam je zato što, pazite, uloga Hrvatskog mariološkog instituta nije toliko prosuđivati ovo ili ono, da – ne, pro – contra. Ne, time se mi ne želimo baviti niti ulaziti u razne polemike, nego jednostavno produbljivati, proučavati, ne samo to, kako se zove fenomen. Za nas to nije samo fenomen, za nas je to poseban događaj. Posebna događanja koja se zbivaju ovdje, u konkretnoj povijesti, u konkretnom mjestu, među konkretnim ljudima, i vidjeti što naš institut, proučavajući mariologiju, mariološku baštinu od prije, i primjenjujući je za današnje vrijeme, što možemo pridonijeti da se stvari možda bolje razjasne, i da se pošalje određena poruka i vjernicima. Onoliko koliko mi kao znanstvenici, kao teolozi, možemo pridonijeti, toliko činimo, uz naša ograničenja, naše sposobnosti ili nesposobnosti, ali želimo sudjelovati u tome, jer to je naša zadaća, naše poslanje, to je naša misija i na kraju krajeva cilj našega Hrvatskog mariološkog instituta.”

Za Međugorje se kaže da se ovdje živi i promiče nova evangelizacija, a to potvrđuje i tema ovoga kongresa?

“To je namjerno izabrana tema, Međugorje i nova evangelizacija, na kojoj se inzistira posebice od kada je papa Franjo, a i prije sveti papa Ivan Pavao II., kasnije Benedikt XVI., predivni papa, također su na tome inzistirali, jer vrijeme se brzo mijenja, brzo se vremena mijenjaju, toliko toga. Međutim, ja uvijek tvrdim, vrijeme se mijenja, dobro, ali ljudi? Mijenjaju li se? To je glavno pitanje! I ja koristim tehnologiju, koja se iz dana u dan mijenja, i naravno nisam ukorak s takvom novom tehnologijom, jer se strahovito brzo mijenja, uvijek nekako kaskam. Ali nama je na neki način cilj, to shvaćamo kao i poslanje, čovjek mijenja li se? Relativno je lako izmisliti novi kompjuter ili novi mobitel, ali smisliti način, približiti se današnjem čovjeku, kako bi se njega promijenilo, dakle, od sebe krećem, kako bih ja sebe promijenio, kako bi moj prijatelj, susjed sebe promijenio, u ovom današnjem vremenu, u 21. stoljeću, da bi pridonio nečemu dobrome, nečemu lijepome, u mojoj zajednici, u mojoj obitelji, u mojoj domovini, u svijetu? Primjerice, kada mi kažemo: “Mir u svijetu”, primjer jedan, što znači, što je moj svijet? Moj svijet je moj mikrokozmos, ono gdje ja jesam, ono gdje ja živim, ono gdje ja radim, to je moj svijet. Ne mogu ja ići kod Putina i reći mu: “Ti se moraš obratiti”, ili kod patrijarha Kirila, ne mogu do njih doći, ali mogu doći do sebe, ući u sebe i vidjeti što ja mogu promijeniti. U tome je ta nova evangelizacija, da ja sam sebi na neki način posvijestim evanđelje, da evangeliziram sebe, kako bih mogao, slijedeći korak, evangelizirati onoga drugoga s kojim živim, s kojim jedem, s kojim se kartam…”

Spomenuli ste promjenu, spomenuli ste mir, a prva Gospina poruka je da mir zavlada između čovjeka i Boga, i između ljudi. A kako će mir zavladati, ako se prvo nećemo izmiriti s Gospodinom? Za Međugorje se kaže da je ispovjedaonica svijeta, što Vi mislite o tome?

“Da, da, to je uistinu predivno ovdje u Međugorju. Ja se tu divim ljudima koji se dolaze pomiriti s Bogom, jer to je temelj mira. Jer kada se ja s Bogom izmirim, znajući da je meni Bog oprostio, što god da je bilo, On će mi oprostiti i On mi oprašta, onda ja sebi opraštam tek onda ja mogu sebi oprostiti i ići dalje. Dakle mir s Bogom je temelj mira, pomirenja s čovjekom, odnosno među ljudima. Ono čemu se ja strahovito divim i nikada ne mogu dovoljno se diviti činjenici da ovdje hercegovački fratri, a onda i gosti svećenici koji dolaze toliko ispovijedaju. Ja znam što znači dugo ispovijedati. To izmoždi čovjeka, potroši vas, jednostavno upije sve iz vas. Nije lako ispovijedati, a fratri ovdje i ostali svećenici čine čudo. Gospa i dragi Bog po njima čine čudo da toliko svojih mogućnosti, vremena, snage, energije posvete penitentima, posvete onima koji se žele izmiri s Bogom i poći odavde, a to je cilj hodočašća – poći odavde drugačiji. To je nova evangelizacija! Toliki dolaze ovdje promijeniti sebe ili bi trebali barem dolaziti, promijeniti sebe i onda doći u svoju župu, u svoju zajednicu, u svoju biskupiju drugačiji i to je to onda kao virus, ali jedan lijepi, pozitivni virus koji se onda širi dalje oko mene, tamo gdje sam ja prosipam te viruse.”

Nalazimo se u mjesecu listopadu koji je na poseban način posvećen Blaženoj Djevici Mariji. U ovom mjesecu, kao i u mjesecu svibnju, naglasak je na molitvi krunice. Tema Vašega izlaganja bila je Molitva krunice: čist i nježan poljubac presvetoj Djevici, koliko molitva krunice može promijeniti život i zašto je ona važna?

”Ja dolazim iz župe koja je posvećena Kraljici Svete Krunice, moji Vođinci, u Slavoniji, župa je posvećena, crkva je posvećena Kraljici svete krunice. Ja sam uz to odrastao. Ja sam uvjeren da je moje zvanje plod nečijih krunica. Je li to moje mame, mojih sestara, moga tate, župne zajednice… Ja sam uvjeren da je to plod, uvijek iznova se uvjeravam u to. Ja sam tu već, iskreno rečeno, kao mlad zaključio, jer ja kakav jesam ne bi to moglo biti, ne bi se to ostvarilo. Ali nešto je tu djelovalo, ja sam uvjeren, ponavljam nečije krunice su to, tako da me je taj moj zaključak vodio i kroz turbulentnu mladost onda kasnije kroz studij, kroz odrastanje duhovno, psihofizičko. Ja ću vam sada svoje iskustvo govoriti, ne samo teoriju. Ja kada molim krunicu, ja proučavam kristologiju, ja tu vidim sva kristološka otajstva, a u tim kristološkim otajstvima uvijek se nalazi Blažena Djevica Marija. Tako da je to jedno promišljanje. Neki kažu, krunica je najbolji lijek za spavanje, ma dobro moli je, nema veze što ćeš zaspati, ali moli je. Kad se čovjek malo uspori, udubi, nježnije kad je moli, onda promiče u Kristova otajstva u kojima je uvijek prisutna Marija. Obogaćuje te. Studirao sam kristologiju sa raznih izvora, ali ono što doživite vlastitim promišljanjem u molitvi toga najčešće u knjigama nema. Zašto? Usudim se reći, zato što smo kukavice. Što se mi u ta znanstvena istraživanja bojimo ubaciti svoje iskustvo, ono što smo mi doživjeli? Tu smo kukavice, moram priznati. Ali upravo je to ono što nas nosi, ono što nas drži. Ta zrnca, malo po malo, koga si začela, šta je začela? Rodila! Kako rodila? Bio bičevan za nas. Zašto bičevan? Prodirete u to. Nova otajstva svijetla su meni posebno draga, zato što sam se u kristološkom promišljanju jako bavio i puno vremena posvećivao onome što mi u kristologiji zovemo povijesni Isus. On je čovjek, On je jedan od nas, On je živio u povijesti, u vremenu u kojemu je živio, u vremenu koje je bilo opterećeno raznim krizama, kao i naše današnje. Kako se On u tom vremenu ponašao, kako je živio, kako je djelovao? Kao čovjek, osim što je Sin Božji. Zato ta otajstva svijetla obogaćuju cijelu krunicu, prodiru u tebe, daju ti odgovore na razna pitanja.”

Andrija Šego

povezano

Youtube kanal

Instagram

Kolumne