Nadam se da Božić označava novo rođenje za sve nas, ne samo u Svetoj Zemlji. Gledati u Krista kao izvor i vrelo našeg života omogućuje nam da se ponovno rodimo u novi život.
Mons. Pierbattista kardinal Pizzaballa rođen je u Cologno al Serio (Bergamo, Italija) 21. travnja 1965. Franjevački redovnički habit obukao je u Ferrari 5. rujna 1984.
Godinu novicijata proveo je u franjevačkom svetištu La Verna. Svečane zavjete je položio u crkvi sv. Ante u Bologni 10. listopada 1989. Kardinal mons. Giacomo Biffi zaredio ga je za svećenika u katedrali u Bologni 15. rujna 1990. Živi u Svetoj Zemlji od 1990. Član je Kustodije Svete Zemlje od 2. srpnja 1999. Kustos Svete Zemlje bio je od 2004. do 2016. Papa Franjo imenovao ga je apostolskim administratorom Jeruzalemskog latinskog patrijarhata 2016. Zaređen je za biskupa u Bergamu 2016. Papa ga imenuje članom Kongregacije za orijentalne crkve 2017. Papa ga imenuje latinskom patrijarhom u Jeruza lemu 24. listopada 2020. Papa Franjo uz diže patrijarha Pizzaballu u čin kardinala 30. rujna 2023. godine.
S njegovim blaženstvom nadbiskupom Pierbattistom Pizzaballom, latinskim patrijarhom Jeruzalema za Movis, Glasilo hrvatskih katoličkih misija u Švicarskoj, razgovarao je glavni urednik ovog časopisa fra Iko Skoko. Razgovor prenosimo u cijelosti.
Nadbiskupa Pierbattistu Pizzaballu susreo sam prvi put u Franjevačkom samostanu sv. Ante u Bologni 1988. Tada je nas nekoliko članova Hercegovačke franjevačke provincije studiralo na Franjevačkoj teologiji u Bologni. Iz tih studentskih dana ostalo mi je u sjećanju kad je on plakao kao malo dijete gledajući na TV kako u Kini tenkovima guše studentske i radničke demonstracije u lipnju 1989. On je čovjek pun empatije, osobito s patnicima. Zamolio sam ga za razgovor.
Vaše Blaženstvo, posjetili ste Gazu u srpnju 2025. Tijekom zadnje dvije teške ratne godine često ste pozivali na mir, hitnu pomoć i prekid rata.
Hrabrili ste posebno kršćane da budu mostovi mira između Izraelaca i Palestinaca. Dok vodimo ovaj intervju čini mi se da dolaze signali da bi se mogao zaustaviti dvogodišnji rat. Kakvo je trenutno stanje među ljudima u Svetoj zemlji?
Nalazimo se u prijelaznoj fazi, opasnoj, podmukloj i punoj prepreka. Ipak, čini se da je rat između Izraela i Hamasa dosegao prekretnicu. Situacija je još uvijek krhka, ali ne mislim da će se vratiti ono nasilje kojem smo svjedočili posljednjih mjeseci.
Međutim, još je dug put do postizanja potrebne stabilnosti. Također treba dodati da se sada govori najviše i samo o Gazi, ali situacija je ozbiljna na cijeloj Zapadnoj obali. Nadalje, mržnja koju je ovaj rat izazvao imat će još dugo vremena negativne posljedice na odnose između Izraelaca i Palestinaca. Ne smijemo imati iluzija. Kraj rata nije početak mira.
Uz sve to rečeno, sretni smo što su izraelski taoci konačno oslobođeni i što su se mnogi palestinski zatvorenici vratili kući te što možemo početi mirnije razmišljati o budućnosti.
Za Božić 2023. rekli ste: «Božić nas poziva na nadu i obnovu zajedništva, čak i u vrijeme rata. Tražimo putove pomirenja». Jesu li obični ljudi u Svetoj Zemlji otvoreni pomirenju?
U ovom trenutku je prerano govoriti o pomirenju. Moramo dati vremena da zacijele duboke rane nastale u sukobu. Trebat će nam i novo vodstvo, i političko i vjersko, koje će nam pomoći da s povjerenjem gledamo u budućnost. Ukratko, moramo pripremiti uvjete da se riječ pomirenje shvati. Prerano je sada o tome govoriti.
Je li moguće graditi trajni mir? Kršćanske zajednice su na prostoru Vašeg patrijarhata male. Kako one mogu biti most mira između Izraelaca i Palestinaca?
Mi možda nećemo vidjeti trajni mir. Naš je zadatak ipak pripremiti ga, osigurati da ga sljedeća generacija može postići. Naša je dužnost učiniti sve što je moguće, kroz molitvu, odnose i međureligijski dijalog, kako bi sljedeća generacija imala slobodu i hrabrost graditi na temeljima koje mi moramo pripremiti. Inače ćemo zauvijek ostati zarobljeni u ovom začaranom krugu rata i osvete.
Naša je dužnost učiniti sve što je moguće, kroz molitvu, odnose i međureligijski dijalog, kako bi sljedeća generacija imala slobodu i hrabrost graditi mir na temeljima koje mi moramo pripremiti.
Naši čitatelji su čili za Latinski patrijarhat u Jeruzalemu, ali ne znaju što to znači?
To je naziv latinske (rimokatoličke) biskupije Svete Zemlje. Izraz Patrijarhat se koristi jer je to terminologija koju su usvojile Istočne Crkve i koju smo i mi usvojili. Ali u biti, to je kao i svaka druga biskupija na svijetu, s tom razlikom što je to biskupija u kojoj je rođena Crkva tj. U Jeruzalemu.
Na koje države se prostire Jeruzalemski latinski patrijarhat?
To su četiri države: Jordan, Izrael, Palestina i Cipar.
Koliko ima vjernika i svećenika u patrijarhatu?
Vjernika ima oko 280 000. Većina govori arapski, ali imamo i zajednicu koja govori hebrejski (oko 2000 vjernika), zatim grčki na Cipru kao i mnogo stranaca. Zatim imamo 127 dijecezanskih svećenika, oko 200 franjevaca i 400 drugih redovnika kao i otprilike 800 redovnica. Doista, u Svetoj Zemlji ima mnogo redovničkih instituta.
Koje su Vaše obveze kao Latinskog patrijarha u Jeruzalemu?
Postoje različite razine odgovornosti. Prva je biti pastir svoga stada, dakle biti prisutan, animirati i voditi život biskupije, koja je, kao što sam rekao, prilično raznolika, velika i zahtjevna u svojoj specifičnosti.
Patrijarh je također predsjednik Skupštine katoličkih biskupa Svete Zemlje i latinskih biskupa Bliskog istoka.
Tu je i misija vođenja ekumenskog dijaloga s drugim nekatoličkim kršćanskim crkvama, a posebno vjerskog dijaloga sa židovskim i islamskim svijetom. Isto tako tu je i diplomatska i politička aktivnost, koja mi je u posljednje vrijeme apsorbirala mnogo energije.
Sretni smo što su izraelski taoci konačno oslobođeni i što su se mnogi palestinski zatvorenici vratili kući te što možemo početi mirnije razmišljati o budućnosti.
Naš list Movis čitaju uglavnom katolici Hrvati koji žive i rade u Švicarskoj. Koja bi bila Vaša ovogodišnja božićna poruka njima i nama franjevcima koji s njima živimo i radimo?
Božić je slavlje rođenja. Moramo se roditi, iznova i odozgo, kako Isus govori Nikodemu (Ivan 3,3). Nadam se da Božić označava novo rođenje za sve nas, ne samo u Svetoj Zemlji. Gledati u Krista kao izvor i vrelo našeg života omogućuje nam da se ponovno rodimo u novi život. To je moja želja za sve vas.
Razgovor kao i sve ostale priloge možete pročitati u novom broju Movisa, koji je, kao i raniji brojevi, dostupan OVDJE.
