Svoju zlatnu misu – 50. godina svećeništva pod geslom „Gospodin je moja snaga, Gospodin je moja pjesma“ (Ps Izl 15,2), proslavio je mons. Pero Zeba, umirovljeni svećenik Riječke nadbiskupije u nedjelju 23. lipnja u svojoj rodnoj Župi Rođenja sv. Ivana Krstitelja u Bijelom Brodu u Bosanskoj Posavini, u kojoj kao povratnik živi od 2018. godine.
Okupio je taj veliki događaj blizu tisuću i pol vjernika, kako Posavljaka tako i vjernika iz župa Riječke nadbiskupije u kojima je djelovao 45 godina.
Na vanjskom oltaru sagrađenim za tu prigodu uz zlatomisnika i riječkog nadbiskupa i metropolitu Matu Uzinića suslavilo je dvadesetak svećenika među kojima su bili: domaći župnik Marko Slišković te zlatomisnikov rođeni brat mons. Stipo Zeba i nećak Kristijan Zeba, također svećenici Riječke nadbiskupije. Prigodnu homiliju održao je nadbiskup Uzinić u kojoj je izdvojio nekoliko citata mons. Zebe iz intervju koji je zabilježio Hrvatski katolički radio u emisiji „Od Krista pozvani“ gdje on ističe kako je sve počelo u njegovom rodnom mjestu Bijelom Brdu, koje je nekada bilo puno života, gdje se rodila želja koja ga je dovela do svećeničkog poziva, a u koji se, sada opustošenom vratio sa željom da moli i nada se njegovoj obnovi.
Navodeći njegovo mladomisničko, a i životno geslo „Gospodin je moja snaga, Gospodin je moja pjesma“ ustvrdio je da mu je ono davalo snagu i slobodu ophođenja i prihvaćanja ljudi koji su mu bili povjereni. Posebno je naglasio njegovu hrabrost.
„Slavljenik Zeba bio je hrabar svećenik. Nije se u onim teškim vremenima bojao, nego je u molitvi bio i ostao spreman za plovidbu naprijed na lađi Crkve kako nas Gospodin šalje, a on nas šalje na način da nas Kristova ljubav zahvati i ponese. Mnogi nakon njega u našoj nadbiskupiji i svakoga od nas svećenika Gospodin šalje na način Kristove ljubavi koja nas obuzima i oslobađa. Ljubav je ta koja razgoni strah i nepovjerenje. Ona oslobađa naš pogled da vidimo šire i bolje, da ne vidimo samo probleme, izazove i poteškoće, nego Gospodina koji je uz nas. Ona nas oslobađa da ne budemo prignuti na sebe i svoj interes, nego osnaženi Duhom Svetim budemo prignuti na druge i nastavimo Kristovo djelo spasenja bodreći današnjeg čovjeka kroz izazove i oluje kako nam je danas rekao psalam – u željenu luku, luku spasenja“, zaključio je nadbiskup Uzinić.
Slavlje su pjevanjem uveličali članovi zajednice Omnia Deo iz Rijeka.
Nakon mise slijedio je prigodan kulturno-umjetnički program u kojem je zbirku Izabranih pjesama Izidora Poljaka, župnika koji je u toj župi nekoliko godina bio na službi i napisao većinu svojih pjesama, predstavio Milan Bešlić. Bila je to i zahvala župniku Poljaku za sve što je za tu župu učinio i sjećanje o njegovoj 100. obljetnici smrti.
Mnoštvo vjernika oduševili su potom izvornim pjesmama i kolom članovi KUD-a Bijelo Brdo i HKUD Tamburica Koraće.
Druženje tog veličanstvenog događaja, za tu u ratu opustošenu župu, u kojoj živi tek nekolicina katolika, nastavili su uz zajednički ručak pod velikim šatorom uz pjesmu i kolo. Vidljivo radostan svoju je zahvalu svim sudionicima slavlja, među kojima su bili i predstavnici društveno-političkih vlasti iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske uputio je na kraju zlatomisnik Zeba.
Mons. Pero Zeba rođen je 1948. u Bijelom Brdu kod Dervente u Bosanskoj Posavini u obitelji s desetero djece, od oca Stjepana i majke Ane rođ. Olujić. Osjetivši Božji poziv sjemeničke dane započinje 1961. u Rijeci, a poslije i studij teologije. Za svećenika je u riječkoj katedrali zaređen uoči blagdana sv. Vida 14. lipnja 1974. Mladu misu slavio je iste godine 4. kolovoza u Bijelom Brdu pod geslom „Gospodin je moja snaga, Gospodin je moja pjesma“. Slijedile su službe u Riječkoj nadbiskupiji: župni vikara na Vežici, župnik u Župi Šapjane, Mune i Vodice, pa Bresci iza koje je uslijedila Klana iz koje je upravljao ranije spomenutim župama. Nakon 23 godine u tim župama mons. Zeba otišao je u Cernik gdje je djelovao 19 godina.
Mons. Zeba dobitnik je više priznanja crkvenih i svjetovnih, lokalnih i državnih. Među njima je priznanje Općine Čavle za zasluge u toj sredini: riječki nadbiskup Ivan Devčić dodijelio mu je kao zaslužnom svećeniku čast kanonika i monsignora, a pokojni predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman odlikovao ga je za veliki humanitarni rad u Domovinskom ratu i nakon rata. Tu je i Lenta kraljice Jelene, koju je primio iz ruku dr. Andrije Hebranga za izvanredno humanitarno djelo. Po umirovljenu 2018. odlučio je svoje umirovljeničke dane provoditi u ratom opustošenoj Bosanskoj Posavini u svom rodnom Bijelom Brdu. Tu je na raspolaganju i rado pomaže svećenicima Derventskog dekanata u pastoralnom radu.
Kako ističe: „Želja mi je da u napaćenoj Bosanskoj Posavini budem tihi molitelj te svakoga dana sa štapom i krunicom u ruci šetam po ovim pustarama, djevičanskim proplancima koje su nekad resila žitna polja, klasje, bogate pšenične plantaže, a sada su kao spodobe nanizane kuća do kuće, ruševine. Tamo gdje je bilo puno života sada je pustoš i smrt. Pitam se jesam li ja ona vrana koja vapi i grakće nad razvalinama jeruzalemskim, ili sam golub nade koji sanja nova vremena?“
Brankica Lukačević
