U katehezi na općoj audijenciji u srijedu, 22. ožujka papa Franjo je, nastavljajući niz kateheza posvećen evangelizaciji, govorio o evangelizacijskom djelovanju Crkve kroz prizmu apostolske pobudnice Pavla VI. Evangelii nuntiandi, koja je, kako je rekao, “magna charta” evangelizacije u suvremenom svijetu. U svjedočenju Krista ne smije biti nedosljednosti između onoga što se vjeruje, onoga što se naviješta i onoga što se živi, upozorio je.
Evangelizacija je nešto više od pukog prenošenja učenja i morala, pojasnio je na početku Papa. To je prije svega svjedočenje osobnog susreta s Isusom Kristom, Utjelovljenom Riječi u kojoj se ispunilo spasenje, rekao je Papa podsjetivši kako to svjedočenje obuhvaća također ispovijedanu vjeru, to jest uvjereno i očito prianjanje uz Boga Oca i Sina i Duha Svetoga, koji nas je iz ljubavi stvorio i otkupio. Vjera je to koja nas mijenja iz korijena, koja stubokom mijenja naše odnose, kriterije i vrijednosti koje određuju naše izbore. U tome svjedočenju, stoga, naprosto mora biti dosljednost između onoga što se vjeruje, onoga što se naviješta i onoga što se živi, istaknuo je Sveti Otac.
Svjedočenje autentično kršćanskog života podrazumijeva hod svetosti, utemeljen na krštenju, po kojem postajemo dionici božanske naravi te, stoga, doista posvećeni. Primatelji evangelizacije nisu samo drugi, oni koji ispovijedaju druge vjere ili koji ne ispovijedaju nijednu, nego i mi sami, koji vjerujemo u Krista i aktivni smo udovi Božjega naroda. Moramo se obraćati svakoga dana, primati Božju riječ i mijenjati život: svaki dan. I tako se vrši evangelizacija srca, pojasnio je Papa.
Crkva koja evangelizira samu sebe da bi evangelizirala jest Crkva koja je, vođena Duhom Svetim, pozvana kročiti zahtjevnim putom neprestanog obraćenja i obnove. To također uključuje sposobnost mijenjanja načinâ na koji shvaća i živi svoju evangelizacijsku prisutnost u povijesti, izbjegavajući tražiti utočište u područjima zaštićenim logikom „tako se oduvijek činilo“. To su utočišta zbog kojih je Crkva bolesna. Crkva mora ići naprijed, mora neprestano rasti, tako će ostati mlada. Ta je Crkva sva okrenuta Bogu, dakle dionica njegova nauma spasenja čovječanstva, a istodobno sva okrenuta čovječanstvu. Crkva mora biti Crkva koja se dijaloški susreće sa suvremenim svijetom, koja tka bratske odnose, koja stvara prostore za susrete, vršeći dobre običaje gostoljubivosti, prihvaćanja, prepoznavanja i integracije drugoga i drugosti, te koja brine o zajedničkom domu koji je izišao iz Božjih ruku, rekao je Papa u svojoj katehezi na općoj audijenciji srijedom. (ika)
