Papa Franjo prihvatio je odreknuće pastoralnog upravljanja Vrhbosanskom nadbiskupijom kardinala Vinka Puljića te ga je u subotu, 29. siječnja umirovio. Njega će na čelu Vrhbosanske nadbiskupije naslijediti dosadašnji nadbiskup koadjutor mons. Tomo Vukšić.
Vijest je istovremeno, točno u podne, objavljena u Vatikanu i Sarajevu.
U prostorijama Nadbiskupske rezidencije u glavnom gradu BiH u prisutnosti dvojice nadbiskupa, članova konzultora i stolnog kaptola Vrhbosanske nadbiskupije te nekolicine suradnika kardinala Puljića i mons. Vukšića ovu vijest obznanio je otpravnik poslova u Apostolskoj nuncijaturi u Sarajevu mons. Amaury Medina Blanco.
Kardinal Puljić je na čelu Vrhbosanske nadbiskupije bio 31 godinu. Vrhbosanskim nadbiskupom imenovao ga je Ivan Pavao II. i to 7. prosinca 1990. Isti papa ga je posvetio za biskupa 6. siječnja 1991. Ustoličen je u sarajevskoj katedrali Srca Isusova 19. siječnja 1991. Prve godine njegove biskupske službe obilježio je strašni rat u Bosni i Hercegovini. Tijekom sukoba ostao je u opkoljenom Sarajevu, iako je povremeno izlazio iz grada po potrebi. Jedno vrijeme bio je jedini vjerski poglavar prisutan u glavnom gradu BiH. Zbog ustrajnog nastojanja oko prekida sukoba, međusobnog pomirenja, poziva na dijalog papa Ivan Pavao II. ga je 30. listopada 1994. imenovao kardinalom Svete Rimske Crkve. Time je postao prvi kardinal u povijesti Bosne i Hercegovine. Sudjelovao je na konklavama 2005. i 2013., na kojima su za Pape izabrani: Benedikt XVI. i Franjo.
U skladu sa Zakonikom kanonskog prava (usp. ZKP kan. 401 §1) kada je 8. rujna 2020. napunio 75 godina života papi Franji ponudio je odreknuće od službe, a Sveti Otac mu je 29. listopada 2020. odgovorio da ostaje na mjestu vrhbosanskog nadbiskupa „dok se drugačije ne odluči“ što se dogodilo danas, 29. siječnja 2022.
Za svoj rad i neumorno zalaganje za jednakopravnost svih naroda, za zaustavljanje rata na ovim prostorima te za izgradnju pravednog društva primio je više priznanja, među kojima svakako treba spomenuti počasni doktorat iz humanističkih znanosti što mu ga je 1995. dodijelilo državno sveučilište Grand Valley u Grand Rapidsu u američkoj državi Michigan, kao i počasni doktorat dodijeljen 15. ožujka 2001. u gradu Arequipi (Peru) na katoličkom sveučilištu Santa Maria. Posljednje u nizu od važnijih priznanja je odlikovanje Veleredom kralja Dmitra Zvonimira s lentom i Danicom koje mu je uručio predsjednik Republike Hrvatske 17. siječnja 2022.
S umirovljenjem prestaje njegovo upravljanje Vrhbosanskom nadbiskupijom, ali i sve službe koje je imao u Biskupskoj konferenciji Bosne i Hercegovine.
Liturgijsko predstavljanje nadbiskupa Vukšića narodu bit će u sarajevskoj katedrali u subotu, 12. ožujka ove godine.
Oproštajni govor kardinala Vinka Puljića na završetku nadbiskupske službe
U Sarajevu je danas, 29. siječnja upriličen oproštaj od nadbiskupske službe vrhbosanskog nadbiskupa kardinala Vinka Puljića. Prenosimo u cijelosti njegov govor održan tom prigodom:
Sveti Papa Ivan Pavao II. me imenovao nadbiskupom vrhbosanskim – sarajevskim 19. studenog 1990. Javno su obznanili imenovanje 7. prosinca 1990. godine. Isti me sveti papa posveti u bazilici sv. Petra 6. siječnja 1991. godine. Preuzeo sam vodstvo ove mjesne Crkve 19. siječnja 1991. godine. Kada sam navršio 75. godina prema Zakoniku kanonskog prava poslao sam Svetome Ocu Franji pismo u kojem stavljam na raspolaganje svoj mandat. Tada je došla samo poruka da ostajem do daljnjega. Sada je papa Franjo donio odluku da me stavlja u mirovinu. Prihvaćajući tu odluku, želim ovdje izraziti svoju zahvalnost.
Prvo dragom Bogu koji me pozvao u ovaj svijet, i posvetio za svetu službu. Zahvaljujem svetom papi Ivanu Pavlu II. koji je imao u mene povjerenje te me posvetio i uključio u apostolski zbor naših dana. Na tom putu poslanja kao nadbiskup brojni su ljudi koji su mi pomogli ostvariti ovo poslanje.
U prvom redu brojnim moliteljima koji su me molitvom i žrtvom pratili. Neka ih Bog nagradi, jer bez toga ne bih mogao izvršiti svoje poslanje.
Zahvaljujem svim svećenicima, redovnicima i redovnicama, kao i brojnim laicima koji su velikodušno surađivali iz ljubavi prema ovoj mjesnoj Crkvi, te su mi tako olakšali moju službu. Neka svima bude Gospodin nagrada u sadašnjem i vječnom životu. I od mene im iskrena zahvala i poštovanje. Nema potrebe nabrajati njihova imena, ali ih nosim u svom srcu.
Svima koji su iz bilo kojeg razloga bili suzdržani u suradnji ili je možda opterećivali, iskreno praštam, jer su me tako odgajali u poniznosti, skromnosti i strpljivosti, a njima želim obilje Božjeg Duha da otkriju i izvrše što je volja Božja. One koji nose opterećenja ili rane iz bilo kojeg razloga zbog moje osobe, iskreno molim oproštenje i molim da nas Isus Krist odgaja u ljubavi.
Nadbiskupu koadjutoru, koji danas preuzima vodstvo ove mjesne Crkve, želim obilje milosti i snage Duha Svetoga i dobre iskrene suradnje svih u ovoj mjesnoj Crkvi, da ljubav prema ovoj Crkvi pomogne zaliječiti tolike rane i utvrditi nadu u svakom čovjeku.
Sve strukture, koje vode pojedine resore, neka pripreme zapisnik za primopredaju koju ćemo, prema dogovoru, potpisivati u Ordinarijatu (10. ožujka ove godine s početkom u 10 sati) u određeni dan prije svečanosti liturgijskog predstavljanja novoga dijecezanskog biskupa ove mjesne Crkve.
Svečanost liturgijskoga predstavljanja novoga nadbiskupa, na koju će biti pozvani i drugi biskupi, prezbiterij, redovnici, redovnice i vjernici laici, što zbog pandemije nismo o mogli učiniti kad je on preuzeo službu nadbiskupa koadjutora, predviđena je za 12. ožujka u katedrali misnim slavljem u 10.30 sati.
U Misnom kanonu od sada neka se redovno spominje mjesni ordinarij nadbiskup Tomo Vukšić, a mene se sjetite privatno u svojim molitvama.
Prema crkvenim zakonima, Papinim prihvaćanjem odreknuća od službe bilo kojega dijecezanskoga biskupa, prestaju i njegove službe u biskupskoj konferenciji. Tako prestaju i moje u našoj konferenciji. Stoga u ovom času želim iskreno zahvaliti ostaloj braći biskupima na plodnoj suradnji a, kako predviđaju crkveni propisi, do izbora novoga predsjednika biskupske konferencije njezinim radom će ravnati potpredsjednik konferencije.
U dogovoru s novim nadbiskupom, sve dok se prostor za moj smještaj ne dovrši, ostajem u rezidenciji, ali u privatnim prostorijama u kojima sam i do sada boravio, dok je redovni ured na raspolaganju novom nadbiskupu.
Bog vas blagoslovio i hvala na svemu!
Vinko kardinal Puljić,
nadbiskup u miru
Pozdravni govor nadbiskupa Vukšića na svečanosti proglašenja vrhbosanskim nadbiskupom
Okupljenima u Nadbiskupskoj rezidenciji obratio se nadbiskup Vukšić, a njegov govor prenosimo u cijelosti:
Zahvalan sam papi Franji koji me 22. siječnja 2020. imenovao nadbiskupom koadjutorom Vrhbosanske nadbiskupije i tada odlučio da tu službu, u suradnji s nadbiskupom kardinalom Vinkom Puljićem, vršim dok on ne odluči drukčije. A dvije godine nakon toga, danas je cijeloj nadbiskupijskoj zajednici Isusovih vjernika priopćeno da je isti papa donio tada najavljenu odluku koja stupa na snagu s današnjim danom.
Bogu hvala! I neka sve, pa tako i ova nova služba, bude na veću slavu Božju, za obnovu svega u Kristu u našoj Nadbiskupiji, za širenje kraljevstva Božjega na zemlji te sloge i prijateljstva, suradnje i dijaloga među svim ljudima i narodima. To je moja današnja molitva i najiskrenija želja.
Hvala nadbiskupu i kardinalu Vinku za primjer hrabroga i vjernoga biskupa u služenju Crkvi Božjoj u Vrhbosanskoj biskupiji. Hvala mu što me je zaredio za biskupa, za svesrdnu pomoć tijekom cijeloga mog služenja vjernicima Vojnog ordinarijata i za otvorenost kroz protekle dvije godine zajedničkoga dogovaranja i rada.
Hvala prezbiteriju i vjernicima Vrhbosanske nadbiskupije, dijecezanskom i redovničkom, koji su me otvorenih ruku i prijateljski primali i bili otvoreni za suradnju. Hvala vam za predano služenje narodu Božjemu i obećavam da ću učiniti sve, što mi bude moguće, da se sve lijepo nastavi. Danas vas sve još jednom pozdravljam i zazivam Božji blagoslov na sve vaše plemenite nakane i djela.
S poštovanjem i zahvalnošću pozdravljam sve obitelji u Nadbiskupiji jer su one, kao dijelovi žive Crkve, privilegirano mjesto blagoslova gdje Bog stvoritelj nastavlja svoje djelo.
S posebnim osjećajem blizine izričem pozdrav i blagoslov bolesnicima i svima koji trpe zbog bolesti ili gubitka dragih osoba te liječnicima i drugom medicinskom osoblju koji su hrabri svjedoci da ima dobrote na zemlji.
Izražavam i obećavam blizinu i solidarnost siromasima, gladnima, beskućnicima, onima iz javnih kuhinja, nezaposlenima i svima koji nemaju sigurne izvore sredstava za dostojan život.
Radujem se budućoj suradnji u dušobrižništvu sa svim redovnicima i redovnicama, vjeroučiteljima i zauzetim vjernicima laicima. Sve vaše karizme i svaka vaša služba su bogatstvo Crkve koje će u meni uvijek imati prijatelja. Svima vama, među kojima su najbrojniji braća franjevci, zahvalan sam za vaše karizme, služenje i svjedočenje koje neka i ubuduće bude s blagoslovom.
Blagoslov također bogoslovima, sjemeništarcima, novacima i novakinjama, te njihovim odgojiteljima i profesorima, koji su vrlo važan dio Crkve i na svoj način naznačuju njezinu budućnost.
Pozdravljam braću i sestre drukčijih vjerskih uvjerenja s kojima želim iskreno sudjelovati u ekumenizmu i međureligijskom dijalogu. Prije svega jer je takvo djelovanje dio katoličkog identiteta i poslanja, ali također zato što to smatram i moralnom obvezom u ovom složenom društvu. I želim da u njemu svi budemo znakovi nade.
Zadaća je katoličkoga biskupa davati doprinos i za uspostavu sloge u društvu u kojemu ga je Providnost Božja poslala služiti. Naravno, ljubomorno pazeći da se poštuju i čuvaju dostojanstvo svakoga čovjeka i naroda te pojedinačna ljudska prava i kolektivna prava svakoga naroda i manjinskih grupa. Katolička Crkva zna da je to moguće ostvariti samo ako se donesu i dosljedno primjenjuju odgovarajući pravedni zakoni. U tom smislu želim biti podrška svakom takvu nastojanju a sve suprotno tomu ne može imati blagoslov Crkve.
Znam da cijela Vrhbosanska nadbiskupija s pravom želi znati u kojemu će smjeru ići ono što je do sada učinjeno u radu njezine prve sinode i kako će se glede toga postaviti novi nadbiskup, jer crkvena pravila u ovakvim situacijama predviđaju više mogućnosti. U odgovoru na to pitanje želim kazati: Tomo nastavlja tamo gdje je Vinko stao. To jest, nastavlja se sinodalni hod i proces jačanja zajedničke odgovornosti za Crkvu Božju i opće dobro. Idemo naprijed zajedno kako bismo, na osnovama onoga što je do sada urađeno, pronašli najbolja rješenja za dušobrižništvo u ovoj Nadbiskupiji te, kad sazrije vrijeme i kad to Providnost dopusti, kako bismo donijeli konačan dokument koji se u crkvenom životu naziva: obvezujuće izjave i odluke. Radujem se unaprijed svakom doprinosu u tom pravcu.
Objavljujem također da dosadašnji generalni vikar i sudski vikar nastavljaju svoje službe sve dok, kao što je običaj u Crkvi, prilike i razlozi te pastoralne potrebe eventualno ne budu savjetovali drukčija rješenja.
U ovoj svečanoj prigodi pozdravljam također sve vjernike Vojnog ordinarijata i braću svećenike koji su njihovi dušobrižnici. Svima vama zahvaljujem za dugogodišnju suradnju i osim blagoslova, koji vam upućujem, obavještavam vas također da se nastavlja moje služenje vašim duhovnim potrebama. Činit ću to s velikom radošću sve dok nasljednik apostola Petra ne odluči drukčije.
I na kraju, kako bismo uvijek mogli biti jasni propovjednici i autentični svjedoci kršćanske nade za ljude, koje susrećemo na svojim životnim putovima, neka milost Gospodina Isusa Krista, ljubav Boga Oca i zajedništvo Duha Svetoga budu sa svima vama. Bog vas blagoslovio!
Mons. Tomo Vukšić,
nadbiskup
