Na ovotjednoj općoj audijenciji papa Franjo danas je zaključio katehezu o značenju starije dobi razmatranjem o Uznesenju Blažene Djevice Marije, navodeći kako se nakon smrti rađamo za nebo, u prostor Božji te će „život uskrslog tijela biti stotinu i tisuću puta življi nego što smo to okusili na ovoj zemlji“, piše Vatican News.
Sveti se Otac prisjetio nedavne svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo te se pozvao na Pavlovu Poslanicu Rimljanima (Rim 8, 22 – 24) u kojoj Apostol uspoređuje porođajne boli s iščekivanjem otkupljenja naših tijela. Marijino uznesenje baca svijetlo i na konačni cilj našeg života, makar je taj događaj prikazan različito s obzirom na zapadnu ili istočnu tradiciju, kazao je.
„Na Zapadu je promatramo uzdignutu u nebo, obavijenu sjajem slave; na Istoku je se pak prikazuje kako leži, spava, okružena apostolima u molitvi, dok je Uskrsli Gospodin nosi na rukama poput djevojčice“.
Rođenje za nebo
Papa je u katehezi objasnio odnos toga otajstva s uskrsnućem Sina. „U božanskom činu ponovnog sjedinjenja Marije s uskrslim Kristom normalna tjelesna propadljivost što je sa sobom nosi ljudska smrt nije jednostavno transcendirana, nego se dogodilo to da je Božji život unaprijed preuzet tijelom“.
Moglo bi se reći, tragom Isusovih riječi Nikodemu, da je smrt pomalo kao drugo rođenje – ako je prvo bilo rađanje na zemlji, ovo drugo je rođenje za nebo.
„Kao što smo, netom izađemo iz majčine utrobe, uvijek mi, isto ljudsko biće koje je bilo u utrobi, tako se, nakon smrti, rađamo za nebo, u prostor Božji, i opet smo to mi koji smo kročili ovom zemljom.“
Bez gubitka ljudskosti
Slično kao što se dogodilo Isusu, primijetio je Sveti Otac. Uskrsli je uvijek Isus, ne gubi svoju ljudskost, ono što je proživio, pa čak ni svoju tjelesnost, jer bez nje on više ne bi bio On.
„Govori nam to iskustvo učenika, kojima se ukazuje četrdeset dana nakon uskrsnuća. Gospodin pokazuje rane koje su zapečatile njegovu žrtvu; ali to više nisu ružni biljezi bolnog trpljenja i poniženja koje je podnio, sada su neizbrisiv dokaz njegove vjerne ljubavi do kraja.“
Kraljevstvo Božje: Svadbena gozba
Papa je nadalje istaknuo kako je Isus često opisao Božje kraljevstvo kao svadbenu gozbu ili veselje s prijateljima. Te nam slike omogućuju da uživamo „u Božjoj djelatnoj i stvaralačkoj ljubavi i dovodi nas u sklad s novim određenjem života koji sijemo“.
„U našoj starosti, dragi vršnjaci i drage vršnjakinje, važnost tolikih „detalja“ od kojih se život sastoji – milovanja, osmijeh, gesta, cijenjeni rad, neočekivano iznenađenje, gostoljubivo veselje, vjerne veze – postaje još izraženija.“
Drhtaj iščekivanja
Mudrost starosti mjesto je našeg nastajanja, koje osvjetljava život djece, mladih, odraslih, cijele zajednice, rekao je Papa. „Cijeli naš život pojavljuje se kao sjeme koje će morati biti zakopano u tlo da bi se rodio njegov cvijet i plod. Rodit će se, zajedno s ostatkom svijeta“.
Neće to biti bez muke i boli, napomenuo je Papa, ali će se roditi (usp. Iv 16, 21-23). I život uskrslog tijela bit će stotinu i tisuću puta življi nego što smo to okusili na ovoj zemlji (usp. Mk 10, 28-31).
„Da, draga braćo i sestre, osobito vi stariji, najbolje od života tek nas čeka. Neka nam Majka Gospodinova i Majka naša, koja je prije nas otišla u raj, vrati drhtaj iščekivanja.“
