Papa Franjo je u subotu, 29. lipnja 2024., na svetkovinu svetih Petra i Pavla, apostola, izmolio molitvu Anđeo Gospodnji s vjernicima i hodočasnicima okupljenim na Trgu sv. Petra. Donosimo u cijelosti Papino obraćanje prije molitve Angelusa.
PAPA FRANJO
ANGELUS
Trg svetoga Petra, nedjelja, 29. lipnja 2024.
Draga braćo i sestre, želim vam dobar dan!
Danas, na svetkovinu svetih apostola Petra i Pavla, u evanđelju Isus kaže Šimunu zvanom Petar: “Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga” (Mt 16,19). Zbog toga često vidimo svetog Petra prikazanog s dva velika ključa u ruci, kao što vidimo i na kipu koji se nalazi ovdje, na ovom Trgu. Ti ključevi predstavljaju službu vlasti koju mu je Isus povjerio u službi cijele Crkve. Jer vladati znači služiti, a vlast koja nije služba je diktatura.
Međutim, moramo pripaziti da dobro shvatimo značenje svega ovoga. Zapravo, Petrovi ključevi su ključevi Kraljevstva koje Isus ne opisuje kao sef ili blindiranu sobu, već se koristi drugim slikama: malo sjeme, dragocjeni biser, skriveno blago, kvasac (v. Mt 13, 1-33); da, opisuje ga kao nešto dragocjeno i vrijedno, ali u isto vrijeme kao maleno i neupadljivo. Za to, dakle, nije potrebno aktivirati sigurnosne mehanizme i brave, već njegovati vrline poput strpljenja, pažnje, ustrajnosti i poniznosti.
Stoga, poslanje koje Isus povjerava Petru nije zaključati vrata kuće, dopuštajući pristup samo nekolicini odabranih gostiju, nego pomoći svakome pronaći ulaz, u vjernosti Isusovu evanđelju. Za sve: svi, svi, svi mogu ući.
I Petar će to činiti cijeli život, vjerno, sve do mučeništva, i to nakon što je prvi put iskusio, ne bez poteškoća i s mnogim padovima, radost i slobodu koja proizlazi iz susreta s Gospodinom. Prvo se morao obratiti da otvori vrata Isusu, a to nije bilo lako. Razmislimo: nedugo nakon što je rekao Isusu: “Ti si Krist!”, Učitelj ga je morao prekoriti jer je odbio prihvatiti proročanstvo o njegovoj muci i smrti na križu (v. Mt 16,21-23).
Petar je primio ključeve Kraljevstva ne zato što je bio savršen, ne: on je bio grešnik, nego zato što je bio ponizan i iskren i zato što mu je Otac dao istinsku vjeru (v. Mt 16,17). Stoga je, povjerivši se Božjem milosrđu, mogao poduprijeti i ojačati svoju braću, kako je bio zamoljen (v. Lk 22,32).
Danas se možemo zapitati: gajim li želju da s Božjom milošću uđem u njegovo Kraljevstvo i da, uz njegovu pomoć, budem dobrodošao čuvar i drugima? I da bih to učinio, dopuštam li da me Isus i njegov Duh, koji živi u meni, koji živi u svakome od nas, “uglancaju”, omekšaju, oblikuju?
Neka nam Marija, Kraljica apostola, i sveti Petar i Pavao svojom molitvom omoguće da jedni drugima budemo putokaz i potpora u susretu s Kristom.
