„Apostolska nuncijatura u Bosni i Hercegovini priopćuje da je Njegova Svetost papa Lav XIV. imenovao vojnim ordinarijem za Bosnu i Hercegovinu prečasnog fra Miru RELOTU, O.F.M., iz Franjevačke provincije Svetog Križa – Bosna Srebrena“, objavila je u priopćenju za medije u petak 21. studenog Apostolska nuncijatura u Bosni i Hercegovini.
Biskupsko ređenje fra Mire Relote bit će održano 14. veljače 2026. godine u sarajevskoj katedrali, objavila je KTA BK BiH.
Pozdravni govor nadbiskupa Vukšića na svečanosti proglašenja biskupskog imenovanja mons. Mire Relote
Pozdravni govor vrhbosanskog nadbiskupa i dosadašnjeg apostolskog upravitelja Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tome Vukšića održan u prigodi imenovanja novog vojnog ordinarija mons. Mire Relote održan na svečanosti u Nadbiskupskoj rezidenciji u Sarajevu u petak 21. studenog prenosimo u cijelosti.
POZDRAV NA SVEČANOSTI PROGLAŠENJA BISKUPSKOG IMENOVANJA MONS. MIRE RELOTE
Sarajevo, 21. studenoga 2025.
Poštovana i draga braćo!
Srdačno pozdravljam ponaosob sve vas okupljene, a posebice mnogo poštovanog oca provincijala i generalne vikare Vrhbosanske nadbiskupije i Vojnog ordinarijata. Hvala vam što ste se odazvali na poziv, da zajedno sudjelujemo u radosnom trenutku, u kojemu sam ovlašten, vama i cijeloj crkvenoj javnosti, objaviti da je sveti otac papa Lav XIV. na službu vojnog ordinarija u Bosni i Hercegovini imenovao velečasnoga fra Miru Relotu.
Dragi monsinjore Miro, radujemo se jer vjerujemo, da je Tvoje biskupsko imenovanje dar Božje providnosti ovom dijelu Crkve Božje i da ćeš i ubuduće truditi se biti glasnik Božje poruke ljudima i ponizan sluga ostalih sredstava spasenja milosrdnoga Boga kojima On, po služenju Crkve, neprestano poučava svakoga čovjeka i stalno blagoslovima obdaruje sva svoja stvorenja.
Crkva Te šalje da od sada kao biskup Kristovo evanđelje navješćuješ i svjedočiš u onom njezinu dijelu, koji se zove Vojni ordinarijat u Bosni i Hercegovini. Znam da će to za Tebe biti posvema novo iskustvo, ali znaj također da si poslan među Kristove vjernike, koji vole svoju Crkvu, njezine svećenike i vojnoga biskupa i očekuju da im budu duhovni oslonac i potpora. To ti mogu posvjedočiti iz svog osobnog iskustva vojnoga biskupa koje traje skoro petnaest godina.
Dragi Miro, hvala Ti za dosadašnje svećeničko služenje na raznim mjestima kamo te Crkva slala. Bilo je to sa crkvenim posluhom i prepoznatljivim osmijehom na licu, kojega je Tvoja okolina čitala kao vanjski odraz Tvoje unutrašnje radosti i zadovoljstva. Hvala Ti za taj primjer, jer radostan svećenik uvijek je dobar svećenik.
Kad svećenik, koji zrači duhovnom radošću i zadovoljstvom, biva promaknut u puninu svetoga reda, onda zajednica, kojoj je poslan, dobiva dobroga biskupa. S tom mišlju i s velikom zahvalnošću za dosadašnju suradnju i prijateljstvo, srdačno pozdravljam sve vjernike i svećenike Vojnog ordinarijata, kojima iz svega srca preporučam novoga biskupa Miru.
Dragi vjernici i svećenici Vojnog ordinarijata, sve do Mirina biskupskog ređenja, naravno, ostajem vam na raspolaganju za vaše duhovne potrebe, a nakon toga on će biti vaš biskup. A Tebi, dragi brate Miro, bit ću vrlo rado na raspolaganju u onomu što budeš smatrao potrebnim, posebice radi priprave biskupskoga ređenja i radi uspostavljanja prvih kontakata s odgovornima u Ministarstvu obrane i Oružanim snagama Bosne i Hercegovine. I potom kao braća biskupi bit ćemo uvijek u zajedništvu molitve i surađivati u služenju Narodu Božjemu.
Neka sve bude na slavu Božju, na porast Crkve Kristove, za duhovni rast vjernika, za opće dobro i za jačanje sloge i mira među ljudima i narodima.
Don Tomo Vukšić, nadbiskup vrhbosanski
i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata
Pozdravni govor nadbiskupa Vukšića na svečanosti proglašenja biskupskog imenovanja mons. Mire Relote
Nastupni govor imenovanog vojnog ordinarija u BiH mons. Mire Relote održan na svečanosti u Nadbiskupskoj rezidenciji u Sarajevu u petak 21. studenog prenosimo u cijelosti.
Preuzvišeni Oče nadbiskupe Tomo; vaša ekscelencijo apostolski nunciju Francis Assisi Chullikatte, generalni vikaru monsinjore Slađane; mnogo poštovani Oče provincijale fra Zdravko, braćo definitori, svećenici, fratri, predstavnici medija i svi ostali nazočni:
Gospodin vam dao svoj mir!
S osjećajem franjevačke jednostavnosti i osobne manjkavosti, primio sam vijest od njegove ekselencije apostolskog nuncija nadbiskupa Francisa Assisa Chullikatta o želji Svetog Oca Lava da mene imenuje na službu Vojnog biskupa u našoj domovini Bosni i Hercegovini. Na tu vijest otišao sam u kapelu u Nuncijaturi i ne znam koliko sam ostao sam pred Presvetim Sakramentom. Prvo je došla velika oluja, onda blagi vjetar, pa na koncu tišina. I onda se javi pomisao na blaženog Jakova Zadranina koji do svoje smrti vrši poslanje u gradu Bitettu na jugu Italije. Kao da sam začuo njegove riječi često ponavljane onima koji su od njega tražili savjete: Ite secure! Idi sigurno. Ustao sam i vratio se Nunciju koji me je strpljivo i s osmijehom dočekao. Rekao sam: ako je to želja Svetog Oca, onda evo me!
Draga braćo, hvala na povjerenju! Hvala ponajprije Svetom Ocu, papi Lavu, velika hvala njegovoj ekselenciji apostolskom nunciju koji nosi ime svetoga Franje Asiškog i Redu Manje Braće kojem pripadam i kojem ću uvijek ostati vjeran. Hvala preuzvišenom ocu nadbiskupu Tomi, na poseban način uzoritom kardinalu Vinku Puljiću koji me nakon mog povratka iz Italije očinski prima i savjetuje. Hvala mojoj Provinciji Bosni Srebrenoj i svim fratrima, kao i organizaciji Kruha sv. Ante na čelu s njihovim ravnateljem fra Petrom Karajicom koji je nekako uvijek u prikrajku bio tu za mene.
Trebam posebno izdvojiti bivše i sadašnje franjevačke i dijecezanske bogoslove, sjemeništarce i postulante kojima sam se trudio biti dobar duhovnik, kao i đakone naših franjevačkih provincija i biskupija u BiH i neokatekumenske zajednice. Zahvala ide mons. Pavi Jurišiću s kojim sam punih pet godina plodonosno surađivao u pripremanju i organiziranju đakonske godine. Biskupu fra Marku Semrenu u miru, braći definitorima na čelu s Ocem provincijalom fra Zdravkom koji je imao i još uvijek ima povjerenje u mene. Oče Provincijale nastojat ću se držati one izreke: jednom fratar uvijek fratar! Kao biskup nastojat ću biti još više redovnik i nastojati ću služiti Crkvu po primjeru sv. Franje Asiškog. Uz to trebam spomenuti i moju redovničku zajednicu samostana sv. Pavla na Nedžarićima gdje sam proveo posljednjih šest godina.
Nadalje, hvala ide i Nadbiskupiji Bari-Bitonto, koju još uvijek osjećam kao svoju. Ondje me je za svećenika zaredio biskup Andrea Mariano Magrassi. Na isti način ide hvala, još uvijek po osjećaju, mojoj franjevačkoj provinciji sv. Mihaela Arkanđela gdje sam položio vječne zavjete, a posebno bratstvu i gradu Bitettu gdje se nalaze zemni ostaci našeg prvog hrvatskog blaženika fra Jakova Zadranina. Hvala i biskupiji Lucera-Troia, gdje sam bio župnik, opet u blizini našeg blaženika ovog puta Augustina Kažotića, biskupa Lucere. Hvala biskupiji Foggia-Bovino gdje sam kao župnik župe Isusa i Marije naučio sinodalno raditi. U ovom mom novom pozivu zasigurno svog udjela ima i sluga Božji biskup Agostino Castrillo, bivši župnik spomenute župe.
Hvala mojoj ostaloj franjevačkoj obitelji, pod tim mislim na sestre klarise, treći svjetovni red i na našu franjevačku mladež, onda još mojoj braći u samostanu Sv. Duha u Fojnici i u samostanskom području, mojoj rodnoj Busovači, a posebno dijelu općine ili selcu koje nosi naziv Gusti Grab gdje sam odrastao. Ne smijem izostaviti ni časne sestre grada Sarajeva koje su se zasigurno znale pomoliti za mene. Hvala mojoj rodbini i prijateljima, bratu Šimunu, sestrama Luciji, Anđelki i Zorki i njihovim obiteljima, a među njima posebno don Žarku Reloti, profesoru u Zadru. Molim se za svoje pokojne roditelje, tatu Jozu i mamu Katu i ostale pokojne koji su na dobar način zaslužni i za ovaj, za mene svečan, ali i odgovoran trenutak.
Ostalo je još samo sad, da pozdravim i ono najvažnije, čemu sam i pozvan služiti i svim srcem im obećavam svoju blizinu. Pozdravljam vojne kapelane na čelu s generalnim vikarom mons. Željkom Čuturićem, pa onda i sve one kojima sam poslan; mladiće i djevojke, vojnike i vojnikinje, ali i sve ostale koji vrijedno i predano služe našoj Domovini; time isto mislim na sve one koji pripadaju Vojnom ordinarijatu, pa čak i one umirovljene – i oni su uvijek dobrodošli u naše malo stado.
Mogu vam reći da sam kao fratar – redovnik naučio živjeti red, rad i disciplinu. Nadam se da ću zajedno s vama biti svjedok Kristove ljubavi u onom što se dotiče vašeg života i vašeg rada. Naš nadbiskup Tomo je ustrojio Vojni ordinarijat na najbolji način i na tomu mu od srca zahvaljujem. Uz vlastite sposobnosti, zasigurno ste mu vi svećenici bili veliko olakšanje da se navikne, vojni kapelani ili još bolje, onako jednostavnije, braćo po službi u Kristu. Naš nadbiskup Tomo učinio je dobar pomak, a uvjeren sam da kako vrijeme odmiče i kako se ubrzano stvari odvijaju da ipak pred nama stoje još uvijek brojni izazovi.
Ponajprije zahvaljujem na vašem dosadašnjem trudu i svemu onom što darujete u povjerenoj vam službi. Ovom prilikom preporučam se u vaše iskrene molitve, ali tim više i u aktivno zalaganje i bratske savjete na dobro nama povjerenog stada – vjernika katolika, pripadnika oružanih snaga Bosne i Hercegovine. To je sad naše zajedničko poslanje. I na kraju, pozdravljam časnike Oružanih snaga naše domovine Bosne i Hercegovine s kojima se nadam da ću imati plodonosnu suradnju. Već od ovog trenutka stojim na raspolaganju i usprkos svim neizvjesnostima radujem se budućoj suradnji. Neka nam zagovori Blažene Djevice Marije, Gospe Olovske i Majke Mira, sv. Franje Asiškog, bl. Jakova Zadranina i zaštitnika našeg Vojnog ordinarijata u Bosni i Hercegovini sv. Ivana Kapistrana izmole milost zajedničkog blagostanja. Hvala i živjeli. Mir i dobro svima. Amen.
