Jedan od izazova svakoga vremena je usmjeriti jednoga mladoga i perspektivnog čovjeka na pravi put, put koji može biti na veliku korist ne samo njemu nego i svima oko njega. Jedan od onih koji je vodio mnoge na tom putu bio je i fra Tomislav Janko Šagi-Bunić (1923.-1999.), čovjek čije ime i danas znači u hrvatskoj teološkoj misli. Bio je jedan od voditelja postkoncilske obnove Crkve u Hrvata te plodan pisac i pastoralni radnik, čovjek nad kim se i danas mnogi nadahnjuju. No i on sam kao takav morao se za nekim povesti, morao je imati poticaj koji mu je pokazao prostran put u život. Jedan od njegovih poticatelja bio je i fra Rufin Šilić (1911.-1985.), također jedan od predvoditelja postkoncilske obnove Crkve u Hrvata. Fra Rufin je pred Božić 1953. godine poslao fra Tomislavu jedno poticajno pismo kojim se fra Tomislav očito vodio jer je njegov život tekao upravo onako kako mu je predvidio i preporučio fra Rufin, čovjek na čijim se propovijedima i razmišljanjima nadahnjivao, prvo kao mladi student teologije i kasnije kao svećenik i predavač. Povodom proslave 50 godina misništva fra Rufina Šilića, fra Tomislav je svoj govor naslovio ”Inicijator i nadahnitelj” što govori o tome koliko ga je fra Tomislav cijenio. Fra Rufinovo pismo u cijelosti donosimo kao primjer da talente, ideje, trud i rad, kod drugih (pogotovo mlađih od sebe) treba poticati (i radovati se njihovom uspjehu), a ne ismijavati i opstruirati.
Sarajevo, 23. prosinca 1953,.
Dragi moj Tomislave!
Ovih dana mi je netko dostavio primjerak Tvoje knjige, ”Znati i živjeti”, na kojoj se nalazi i Tvoj potpis, koji potvrđuje riječi ”u znak osobitog štovanja”.
Mi dogmatičari nemamo mogućnosti laskanja. Zato vjerujem, da te riječi znače više od obične konvencionalnosti.
Vjeruj mi, da mi je drago i samo sresti mlada čovjeka, koji ima određeni cilj i prema njemu ide mladenački svjesno. Pogotovu, onda volim podržavati vezu s mladim ljudima, koje je Bog obdario talentom i uputio ih na put, koji vodi k takvom uzvišenom cilju, a oni njim koracaju svjesno i ne štedeći snage.
Takav sam dojam dobio i o Tebi. Na temelju spisa, koje sam čitao i izvještaja, koje sam primio od Tvojih kolega i prijatelja.
Pogotovu mi je drago, kad vidim, da daješ i dosta i dobrih djela. Ja sebe smatram generacijom koja prolazi, a Tebe generacijom, koja je već tu. Nisam od onih profesora, koji se bore, da ih ”ne bi tko zamijenio”. Ja sam nekako raspoložen starački: najradije bih položio svoje ruke na nekoga, da mu predam i svoju dušu i planove – i sve svoje ideale. I radostan sam: imam dvojicu svojih koji – kako mi izgleda, ne će dopustiti, da bude iskorijenjen ”genus dogmaticorum”, i to onih dogmatičara, kako ih ja poimljem, to jest, koji će dogmu učiniti izvorom života, a ne oprekom.
Osjećam, da je i Bonaventura Duda takov. A nada sve vidim da si Ti već izgrađen i gotov. Vrijeme je da počinješ davati, a prestani primati.
Tek bih Ti dao jedan savjet, koji je potreban bio meni, kad sam se nalazio u tim godinama i takovoj službi, kao ti danas. Čuvaj se dvoga:
1.Nemoj da Te pastoralni rad uzme previše na se!
Nije pravi dogmatičar, koji svake nedjelje ne ispovijeda, koji često ne propovijeda. Ali pastoralni je rad puniji života, daje više trenutačne zabave, nagrađuje žrtvu većim vidljivim uspjehom, tako da čovjek nečujno, nevidno napusti znanost. A to ne smije biti. Mi imamo pastorizatora nekoliko hiljada, a širitelja teološke znanosti jedva nekolicinu.
2.Čuvaj se kabinetske znanosti
Schell je rekao, da on ne bi mogao u ponedjeljak ići na katedru, kad u nedjelju ne bi išao na propovjedaonicu. Takov bi morao biti svaki profesor teologije. Inače ćemo postati ono, što su matematičari u srednjim školama: predmet smijeha.
No ima i druga opasnost: uza svu životnost može znanost biti presuha. Nigdje se ne rodi otprve genijalna književna tvorevina: narodi stvaraju književnosti počinjući s bajkama i narodnim pjesmama, dok dođu do vrhunskih dostignuća. Tako je i s teologijom. Scheebena su Nijemci dali nakon desetak tisuća drugih teoloških djela. Tako i mi: ne smijemo otprve ići da stvaramo Scheebena. Počnimo popularizacijom, katekizmom… To je potreba naše teologije. Mislim, u Hrvatskoj.
Ti si napisao lijepu radnju. Možeš se s njom ponositi. Naučio si znanstveno raditi. Dokazao si da si pravi učenjak. Dosta.
Sad počnimo stvarati preduvjet budućoj generaciji, da mogne stvarati djela ”ozbiljnije teologije”. Stvorimo nekoliko pučkih dogmatika. Stvorimo možda jedan upotrebljiv udžbenik. Stvorimo ono, što je širokim masama našeg svećenstva potrebno: dogmatskih popularnih studija itd.
Ako u tom uspijemo, onda će slijedeća generacija poći na viši stepen: stvarat će novi, hrvatski, teološki sistem.
Naravno i u ovom radu možemo mi za taj sistem davati svoj obol. Bakšić je u svojoj dogmatici stvorio lijepu hrvatsku terminologiju. To je djelo, koje možda drugi mogu malo ocijeniti. Ja sam naprotiv svjestan, da će i nakon stoljeća njegovo ime ostati zabilježeno: on je svoj pjesnički talenat stavio u službu dogmatike, i vrlo ga iskoristio.
Nešto slično možeš i Ti učiniti. Budući povjesničari teologije govoriti će o Tebi. Ali! Bakšić je u svojim propovijedima veći nego u svojoj dogmatici. On je tu povukao čitav ”svećenički puk” korak naprijed.
Mislim da bi i Ti bio u tom najveći: drži onu sredinu između znanosti čiste znanosti i običnog podučavanja: populariziraj znanost. I to dogmatsku znanost. Nek to bude propovijedi ili konferencije, ili koje druge popularne forme. Doći će vrijeme, kad će se ocijeniti uloga tih stvari.
Dragi Tomislave!
Ja ovo napisah kao stariji brat franjevac, dogmatičar. Iz čiste radosti, što osjećam, da je u našim franjevačkim redovima u Jugoslaviji, dogmatika našla lijepo utočište. Želio bih, da svoje napore uskladimo, da se povežemo i da radimo ne tamo, gdje će naše ime najbolje zasjati, nego tamo, gdje je najveća potreba kraljevstva Kristova.
Usput želim ti sretne božićne blagdane.
Izruči moje pozdrave i P.Bonaventuri, ako ga sretneš.
Mnogo Te voli, pozdravlja, čestita i zahvaljuje se za poslani primjerak
P. Rufin Šilić
LITERATURA: Arhiv fra Tomislava Janka Šagi-Bunića, ”Pozdravni govor fra Tomislava Šagi-Bunića, »Inicijator i nadahnitelj«”, u. Viktor NUIĆ (prir.), Fra Rufin Šilić; Spomenica, Zagreb-Duvno, 1986., str. 82-84.
Priredio: fra Antonio Petric
