Izabrao sam svećenički poziv. Imao sam milost biti među prvom djecom iz mojega sela koja su krenula u školu
Gost emisije Susret 9. ožujka 2026. bio je prof. dr. vlč. Odilon-Gbènoukpo Singbo, koji je Božjom providnošću iz dalekog Benina stigao u Hrvatsku, gdje plodno djeluje na različitim područjima. Vjerojatno je hrvatskom narodu najpoznatiji čovjek/svećenik crne boje kože, ali i najomiljeniji, zahvaljujući i medijima preko kojih upućuje vrijedne poruke radosnom pojavom. Na radost koja treba biti vidljiva u životu vjernika stavio je naglasak i u prigodi razgovora u spomenutoj emisiji Radiopostaje Mir Međugorje.
„Ja sam četvrto dijete od nas sedmero u obitelji, prvo muško pa su se roditelji nadali potomstvu od prvoga sina, ali je moj put bio drukčiji. Izabrao sam svećenički poziv. Imao sam milost biti među prvom djecom iz mojega sela koja su krenula u školu tako da sam se školovao ne zbog želje roditelja nego zbog moje radoznalosti, moje ambicije da vidim što se to događa u školi, zašto ljudi idu u školu jer tada nisam imao nikakvog uzora. Tada me Bog blagoslovio pameću i raznim sposobnostima pa me vodio i do svećeničke službe preko Varaždinske biskupije jer kasnije kada sam krenuo na studij bogoslovije onda me biskup poslao u Hrvatsku na studij zahvaljujući stipendiji Varaždinske biskupije.
I kada sve to sažmemo trebam ovo reći – ukoliko smo uronjeni, istinski uronjeni u vjeru, ukoliko računamo ozbiljno na Boga toliko On kroz različite možda nelogične situacije vodi naš život do onoga cilja koji je za naše dobro. Jer katkad smo puni kalkulacija, planova, a da pri tom ti planovi nisu stavljeni u Božje ruke. Kada su stavljeni u Božje ruke, u stavu potpunog predanja, poput Marije, onda zaista možemo proći kroz različite poteškoće, ali Bog sve vodi na dobro.“
Kazao je kako njegov maleni Benin graniči s velikom Nigerijom, ali se živi različito.
„Dok je u Nigeriji velika napetost u pogledu vjere te kršćani trpe strašna progonstva, dotle je u Beninu suživot. Za sada je dobar i molim se Bogu da tako i ostane“.
Potkrijepio je to i primjerima iz svoje obitelji. Nikada nije mogao zamisliti da bi otišao iz svoje zemlje, a danas naglašava: „Moj boravak u Hrvatskoj bio je i ostaje jedna ogromna milost gdje imam velike, velike mogućnosti od udžbenika koje sam tada imao, a mogao sam samo sanjati u Africi do studija u različitim fazama, sve ono što suvremeni akademski svijet nudi“.
Na pitanje o uz Odilon drugom imenu Gbènoukpo, koje u hrvatskom jeziku treba znati izgovoriti, kazao je kako se jednostavno izgovara – Benupo te dodao: „U mom narodu djeci se uz prvo daje i drugo ime koje ima određene značenje. A kako sam nakon tri curice bio prvi sin svojih roditelja, moje drugo ime znači bit će nešto od njega, ima nade.“
Kazao je kako se to ispunilo jer mu je Bog dao pamet i radoznalost stjecanja znanja, volju za učenjem. A na pitanje smatraju li roditelji da se to ispunilo njegovim svećeničkim pozivom i titulama odgovorio je kako su njegovi roditelji neuki te sve što će reći o njegovom djelovanju je: „Radi kod bijelaca“.
S osmjehom, kojim zrači njegovo lice, naglasio je kako vjernik mora biti radostan i dodao kako misli da je Isus i na križu bio radostan. Da, kad ispunimo poslanje trebamo se radovati u boli!
Kazao je kako je u svećeničkoj poslušnosti na raspolaganju Crkvi te je spreman prihvatiti i brzo u djelo provesti svaku odluku svojih poglavara.
Cijelu emisiju poslušajte na našem YouTube kanalu.
Višnja Spajić
