Na današnji se dan Crkva sjeća događaja opisanog u Evanđeljima, kada dolaze trojica maga, trojica kraljeva sa željom da se poklone novorođenom kralju. Došli su izdaleka i tražili Krista. U bogojavljenskoj evanđeoskoj poruci glavna je stvarnost novorođeni kralj Isus Krist, na čijem se vanjskom obličju ne vide nikakvi tragovi kraljevskog dostojanstva. On stanuje u jednoj seoskoj kolibici među siromašnim ljudima. On je kralj koji ne daje svečanih primanja, on je skriven, stavljen u stranu. A ipak je njegovo rođenje navijestila zvijezda te dovela mudrace s Istoka s darovima, da mu se poklone. I oni su tu, ne radi sebe, nego da svrate pozornost na novorođenog Kralja, kojega i oni naviještaju.
Mage s Istoka, o kojima govori sv. Matej, ne spominjući im ni imena ni broja, kasnija je predaja pretvorila u kraljeve davši im imena: Gašpar, Melhior i Baltazar. Oko njih se stvorila dražesna legenda prema kojoj ih je pokrstio sv. Toma, apostol. Poslije smrti triju kraljeva njihove bi relikvije bile odnesene u Carigrad, a odande u Milano, odakle budu prenesena u Köln. Nad tim je relikvijama, što se čuvaju u prekrasnoj škrinji, podignut na njemačkom tlu najveličanstvenija katedrala koja je još i danas najveći ures grada Kölna, u kojem se veoma razvilo njihovo štovanje. Ti sveti magi ili kraljevi bili su predstavnici poganskoga svijeta koji se dođoše pokloniti Isusu i na taj način naznačiti da je on Spasitelj za sve ljude.
Večeras na blagdan Bogojavljenja – Sveta tri kralja misno slavlje u Međugorje je predslavio nadbiskup Henryk Hoser. On je na misi blagoslovio sol i vodu, a njegovu propovijed prenosimo u cijelosti:
Ovo božićno vrijeme koje živimo u radosti i nadi veoma je vrijedno i korisno. Ono nas podsjeća na velike događaje iz povijesti Spasenja, na događaje koji se odnose na nas i koji nas dotiču u najdubljoj dubini.
To su Rođenje Gospodinovo, nedjelja Svete Obitelji, svetkovina Marije Bogorodice, danas dolazak Svetih Triju Kraljeva i uskoro Krštenje Gospodinovo. Ti događajiutječu na naš svakodnevni život pod uvjetom da u to vjerujemo.
Tko se došao pokloniti betlehemskom Djetetu? Prvi su bili anđeli. Anđeli su dusi koji žive u neposrednoj Božjoj prisutnosti. Oni imaju svoje karakteristike i funkcije i poslanje koje im Bog daje. Oni su nositelji Radosne vijesti i navjestitelji zapovijedi i naredaba koje Bog daje ljudima. U Betlehemu, ti ljudi su pastiri.
„Anđeo im Gospodnji pristupi i slava ih Gospodnja obasja! Silno se prestrašiše. No anđeo im reče: ‘Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin.’“ (Lk 2, 8 ss).
Tko su bili ti pastiri? To su bili vrlo jednostavni, anonimni i siromašni ljudi koji su zarađivali svakodnevnu nadnicu i čuvali stada njihovih vlasnika. Pastiri su bili „mali ljudi“. Upravo oni imali su povlasticu da se prvi poklone Tvorcu Života koji se rodio među nama.
„I pohite te pronađu Mariju, Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama.“ (Lk 2,16)
Oni sada preuzimaju poslanje anđela: „Pošto sve pogledaše, ispripovijediše što im bijaše rečeno o tom djetetu. A svi koji su to čuli divili se tome što su im pripovijedali pastiri.“ (Lk 2,17-18)
Poslije njih dolaze neki ljudi izdaleka. To su ljudi iz visokog društva iz inozemstva, daleko od Svete Zemlje, vjerojatno iz Perzije. Dolaze s Istoka i kažu: „Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti.“ (Mt 2,3)Mudraci s Istoka traže „kralja židovskog“. Njega je Zaharija, otac Ivana Krstitelja, nazvao „mladim Suncem s visine“. (Lk 1,78) Logično je da novorođenče traže u Herodovoj kraljevskoj palači. Herod ne zna ništa i tu nema toga Djeteta. Biblijske upute vode ih do Betlehema, to je točna adresa.
Evanđelje kaže: „Zvijezda kojoj vidješe izlazak iđaše pred njima sve dok ne stiže i zaustavi se povrh mjesta gdje bijaše dijete. Kad ugledaše zvijezdu, obradovaše se radošću veoma velikom. Uđu u kuću, ugledaju dijete s Marijom, majkom njegovom, padnu ničice i poklone mu se.“ (Mt 2,9 ss)
Kad netko posjećuje kralja, treba mu donijeti darove. Što su oni donijeli? Prije svega donijeli su sebe, umor od dugog putovanja, kilometre koje su prešli, i čvrstu volju da stignu na cilj svojega hodočašća. To su osobni darovi, dragocjeniji od materijalnih poklona koje donose.
Darovi koje su poklonili Djetetu u Betlehemu imaju duboko i proročko značenje. Zlato je za Kralja nad kraljevima, za Kralja svega svemira, svih naroda i nacija i svih vlada ovoga svijeta.
Tamjan simbolizira molitve koje se uzdižu prema nebu. Koriste ga svećenici i prikazuju Vrhovnom Svećeniku Isusu Kristu koji zagovara za nas i koji će prikazati svoj život kao Otkupitelj svijeta.
Mirta navješćuje njegovu Muku i Smrt, njegovo prikazanje kao žrtve paljenice za život svijeta, za vječni život.
Red je na nas: koga ili što prikazujemo tom Djetetu-Bogu? Prikazujemo li svoje tijelo i dušu? Svoj duh, svoju volju i svoju afektivnost? Jednom riječju – prikazujemo li svoje srce? Upravo na to pozvani smo i poticani svaki dan u Međugorju; riječ „srce“ ovdje je najčešće korištena riječ!
Čuli smo da su ne samo anđeli navijestili Radosnu vijest, nego da su i pastiri prenijeli tu Radosnu vijest cijelome svijetu.
A Tri Kralja su se vratila„drugim putem u svoju zemlju“. Susret s Djetetom-Bogom potpuno ih je promijenio. Taj „drugi put“ znači obraćenje i pronalaženje novoga puta koji je Istina i Život, sam Isus Krist. Pravo Božje čudo među nama. Pođimo hrabro i radosno! Vodit će nas StellaMatutinaiStellaMaris, što značiZvijezda Jutarnja i Zvijezda Mora, Marija, Majka Božja i naša Majka koja nas vodi svome Sinu koji se rodio za nas. Amen.
