Franjina ljubav prema Euharistiji središte je njegova duhovnog života i vrelo svake pobožnosti. Od njegove nekolebljive vjere u Kristovu prisutnost u sakramentu proizlazi klanjanje prepuno pažnje, sposobno izbjeći bilo kakvo neprikladno ponašanje i bilo koju nemarnost bilo tijekom bilo poslije slavlja.
Piše: fra Marko Galić / fra3.net
Dvije su Isusove značajke posebno osvojile Franjino srce i on im se neprestano divio. On je htio ponizna i siromašna Krista ne samo vidjeti svojim očima nego i čuti, i dotaknuti, i doživjeti cijelim bićem. Isusovo siromaštvo i Isusovu malenost prepoznaje u poniznom silasku u presvetu Euharistiju. Franjina ljubav prema Euharistiji središte je njegova duhovnog života i vrelo svake pobožnosti. Od njegove nekolebljive vjere u Kristovu prisutnost u sakramentu proizlazi klanjanje prepuno pažnje, sposobno izbjeći bilo kakvo neprikladno ponašanje i bilo koju nemarnost bilo tijekom bilo poslije slavlja.
Sa šokantnim riječima, bogatim strašću i brigom, Franjo, nakon što je izložio da nam se Gospodin Bog daruje kao sinovima, u jednome od svojih posljednjih pisama obraća se svoj braći fratrima ovim riječima: „Molim dakle sve vas, braćo, ljubeći vam noge i s toliko ljubavi koliko mogu, da koliko god mognete, iskazujete svako poštovanje i svaku čast presvetome tijelu i krvi Gospodina našega Isusa Krista, u kojemu je izmireno i pomireno sa svemogućim Bogom sve, bilo na nebu, bilo na zemlji.“
I nastavlja, govoreći posebno braći svećenicima: „Gledajte svoje dostojanstvo, braćo svećenici, sveti budite jer je on svet. I kao što je Gospodin Bog zbog ove službe vama iskazao veću čast nego drugima, tako i vi više nego svi njega ljubite, poštujte i častite. Velika je bijeda i bijedna slabost kad njega imate tako prisutna, a vi se brinete za bilo što drugo u cijelome svijetu. Sve čovječanstvo neka se boji, sav svijet neka strepi, a nebo neka kliče, kad je na oltaru u svećenikovim rukama Krist, Sin Boga živoga.“ Za Franju je euharistija misterij Božje poniznosti i siromaštva. Pred Božjom poniznošću koji silazi u ruke svećenika, ne preostaje ovim izabranicima Božjim drugo nego poslušati Franjin savjet: „I vi se ponizite da vas on uzvisi. Ništa dakle svoga ne zadržite za se, da vas cijele primi onaj tko se vama sav predaje.“
Također, za Franju euharistijski život nije tek oblik pobožnosti, nego ostvarenje Božjeg djela u svakidašnjem životu. Koliko je Franjo bio čovjek euharistije pokazuje i činjenica da u šest svojih pisama daje točne upute kako štovati presveti Sakrament i sve ono što je povezano sa sakramentom. Opće je poznato koliko je za Franji značilo sveto siromaštvo i da tu nije dopuštao nikakva popuštanja. Ali iznimku od siromaštva činio je kad je bila u pitanju presveta Euharistija: zahtijevao je da svetohranište bude bogato opremljeno. Euharistija je izvor i središte franjevačke duhovnosti.
