Hrvatska rimska zajednica proslavila je 30. rujna svetkovinu sv. Jeronima, prezbitera i crkvenog naučitelja te zaštitnika Papinskoga hrvatskog zavoda i Hrvatske crkve sv. Jeronima u Rimu.
Svečano euharistijsko slavlje na hrvatskom jeziku predvodio je svećenik Zagrebačke nadbiskupije i savjetnik nuncijature u službi u Sekciji za odnose s državama i međunarodnim organizacijama u Državnom Tajništvu Svete Stolice mons. Hrvoje Škrlec. Uz rektora Zavoda Marka Đurina, misu je suslavilo tridesetak hrvatskih i drugih svećenika koji su na službi ili studiju u Rimu među kojima su bili: mons. Janusz Błachowiak, mons. Renato Kučić, mons. Tomislav Zubac i don Mario Popović iz Državnog Tajništva Svete Stolice, gvardijan Međunarodnog zavoda Antonianum fra Miljenko Šteko, generalni vikar Dubrovačke biskupije mons. Ivica Pervan, don Ilija Dogan iz Dikasterija za biskupe, rektor Papinskog poljskog instituta don Adam Sycz, rektor Papinskog slovenskog zavoda don Franc Maršić, vicerektor Zavoda sv. Jeronima don Marko Škraba i duhovnik Zavoda o. Alan Modrić.
Mons. Škrlec se u homiliji osvrnuo na evanđeoski odlomak koji Kraljevstvo nebesko uspoređuje s ribarskom mrežom, koja nakon što je bačena u more uhvati mnogo riba (Mt 13,47-52). „Ribarenje je Isusovim učenicima bila dobro poznata djelatnost. Isus se koristi ovom scenom iz svakodnevnog života svojih učenika kako bi skrenuo pozornost na kraj njihove, ali i naše povijesti. Na svršetku svijeta anđeli se razlučiti dobre od loših ljude, kao što ribar u prispodobi odvaja dobre od loših riba. Mreža bačena u more ne razlikuje dobre i loše ribe, već ribar. Tako je i s našom osobnom sudbinom i cjelokupnom ljudskom poviješću. Bog kao da nas želi uloviti u svoju mrežu i povući prema obali koja predstavlja kraj našega zemaljskog opstojanja. Kao kršćani vjerujemo da smo uhvaćeni u mrežu svaki put kada slušamo riječ Božju, upravljamo molitve Bogu, pristupamo sakramentima ili činimo djela ljubavi prema bližnjemu. Sama činjenica da smo uhvaćeni u mrežu ne znači da ćemo jednom moći uživati u Božjoj prisutnosti. Važni su naši svakodnevni izbori između života i smrti, dobra i zla“, istaknuo je propovjednik.
Potom je ukazao na usporedbu koja opisuje rezultat koji je Isus želio postići govorom u prispodobama. „Svaki je pismoznanac, koji je postao Isusovim učenikom, sličan čovjeku koji od onoga što posjeduje iznosi staro i novo. Ovdje treba pojasniti dvije stvari. Ponajprije, Isus želi usporediti pismoznanca s glavom obitelji. Otac ili majka, odgajajući djecu, prenose im ono što su i sami primili od svojih roditelja. To je riznica obiteljske mudrosti u kojoj je sadržan polog vjere, obiteljska povijest, životni običaji i mnoge druge stvari, stare i nove, koje će djeca s vremenom naučiti. Isus dakle želi da ljudi odgovorni za prenošenje vjere budu poput brižnih roditelja“, poručio je.
Da bi rečeno bilo jednostavnije shvatiti, mons. Škrlec poslužio se primjerom u kojem je jedan dječak svojim prijateljima pokazivao fotografiju muškarca u crnom odijelu s uzdignutim prstom za vrijeme sudske rasprave. Na prvu, dječaci su vidjeli na fotografiji strašnoga i strogoga čovjeka. Nakon što im je dječak rekao da je to njegov otac i da je fotografija snimljena za vrijeme procesa protiv beskrupuloznoga bankara koji je želio deložirati siromašnu obitelj iz kuće u kojoj su živjeli, vidjeli su hrabra i dragog čovjeka. „Riječi dječaka, proizašle iz njegova iskustva kao voljenoga sina, promijenile su sve, ne promijenivši ništa. Isusove riječi i geste, bez promjene slova ili zareza, dale su novo svjetlo starozavjetnoj mudrosti. Bog koji se nekoć činio dalek i strog, stekao je crte dobroga Oca, puna nježnosti“, rekao je.
Zatim se osvrnuo na životopis sv. Jeronima, od rođenja u Stridonu, preko trenutka kad je bio „ulovljen u Božju mrežu“ i njegove službe tajnika pape Damaza pa sve do prijevoda Svetog pisma s hebrejskoga na latinski. „Iz njegovoga života možemo naučiti da je za svakoga od nas od temeljne važnosti za naš život s Kristom i u Kristu uvijek biti u dodiru i osobnome dijalogu s Božjom riječju, koja nam je dana u Svetome pismu. To je ono novo koje se temelji na onome starom“, poručio je propovjednik i potaknuo prisutne da, poput svetog Jeronima, pretoče svoje riječi u djela kako bi mogli biti zapamćeni kao oni koji su zemljom prošli čineći dobro.
Prije završnog blagoslova s relikvijom sv. Jeronima, rektor Đurin zahvalio je predslavitelju, okupljenim svećenicima, bogoslovima salezijancima u asistenciji te članovima diplomatskoga zbora. Također, zaželio je svim novim studentima blagoslovljen početak nove akademske godine, kao i svima onima koji će zbog raznih službi boraviti ove godine u Rimu.
Liturgijsko pjevanje predvodila je Zagrebačka klapa „Kana G.“ pod ravnanjem Matije Škvorca, koja je nakon mise održala i prigodni koncert.
Ususret proslavi svetkovine svetog Jeronima, 28. rujna održan je koncert Akademskog zbora „Ivan Goran Kovačić“ iz Zagreba pod nazivom „Sakralna zborska glazba“. (ika)
