Danas, 15. veljače 2022. u duhovno-pastoralnom centru „Emaus“ u Bijelom Polju (Potoci) pokraj Mostara započelo je XXIV. redovito godišnje zajedničko zasjedanje Biskupske konferencije BiH i Hrvatske biskupske konferencije. Tijekom susreta biskupi će razgovarati o zajedničkim temama među kojima su: hrvatska inozemna pastva, Papinski hrvatski zavod sv. Jeronima u Rimu, liturgijska pitanja i Tjedan solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini.
Na početku radnog jednodnevnog susreta uvodni pozdrav uputio je dopredsjednik BK BiH mons. Tomo Vukšić, nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH. Pozdrav nadbiskupa Vukšića prenosimo u cijelosti:
Uzoriti gospodine kardinale!
Preuzvišena gospodo nadbiskupi i biskupi!
Raduje me što smo se ponovno okupili te vas sve srdačno pozdravljam na početku ovoga 24. po redu zajedničkoga zasjedanja Biskupske konferencije BiH i Hrvatske biskupske konferencije, koja je pristigla u Mostar i Bijelo Polje predvođena predsjednikom mons. Želimirom Puljićem. Činim to u svoje ime i u ime svih članova naše biskupske konferencije, a ovaj put posebice u ime mostarskoga biskupa Petra Palića kojemu svi zahvaljujemo za sinoćnje zajedničko Euharistijsko slavlje, za smještaj i za ovo današnje zasjedanje. Neka dragi Bog uzvrati svojim blagoslovom kako bi ova mjesna Crkva, za koju smo sinoć molili u Katedrali, napredovala i rasla u slozi, miru, svjedočenju i svetosti.
Među nama je mons. Amaury Medina Blanco, otpravnik poslova Apostolske nuncijature koja je još uvijek u stanju „udovištva“. Dobro nam došao i radujemo se!
Na osobit način u ime svih vas pozdravljam kardinala Vinka Puljića, dosadašnjega predsjednika BK BiH, i, u očekivanju njegova nasljednika u toj službi, kojega ćemo izabrati, ako Bog da, na sljedećem plenarnom zasjedanju, zahvaljujemo mu za redovito sudjelovanje i velik doprinos koji je dao ovakvim našim sastancima.
Čestitamo novom dubrovačkom biskupu mons. Roku Glasnoviću na povjerenju koje mu je Crkva iskazala. Radujemo se s Tobom, dragi don Roko, i molimo blagoslov Boga svemogućega za radosno služenje u Crkvi njegovoj.
Prema dogovorenom dnevnom redu, danas ćemo se baviti važnim zajedničkim pitanjima koja se odnose na dušobrižništvo za hrvatske katolike u inozemstvu, na način održavanja molitvenoga sjećanja na žrtve s kraja Drugoga svjetskoga rata i na Papinski hrvatski zavod svetoga Jeronima u Rimu te već sada zahvaljujem svima koji su priredili potrebite izvještaje. Molim dragoga Boga također za uspješno rješenje zajedničkih liturgijskih pitanja, o kojima ćemo raspravljati za duhovno dobro naših crkvenih zajednica. Poštovana i draga braćo iz HBK, velika vam hvala za Tjedan solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini, koji se svake godine u treću korizmenu nedjelju provodi u vašim biskupijama i koji je također jedna od naših tema.
Kao što je svima poznato, ovo naše redovito zasjedanje događa se u vrijeme kad je Bosna i Hercegovina već mjesecima zahvaćena nesporazumima političke naravi, koji izazivaju osjećaje straha. U ovoj sezoni teških riječi sve je veća oskudica nade koju ljudima mnogi odavno kradu a pojačavaju je nedostatak radnih mjesta, pravna nesigurnost i iseljavanje. Vlasti ne poštuju se ni međunarodni ugovori sa Svetom Stolicom što pogađa Katoličku Crkvu i njezine vjernike. K tomu, nepravedni zakoni omogućuju preglasavanja i majorizaciju malobrojnijih zbog čega najčešće trpi hrvatski narod. Zbog toga, stalno podsjećamo vlasti na obvezu izvršavanja obveza prema prastarom pravilu: Pacta sunt servanda, na potrebu poštivanja pojedinačnih prava svakoga čovjeka i kolektivnih prava svakoga naroda, na obvezu ispravljanja nepravednih zakonskih rješenja te na potrebu donošenja pravednih zakona i njihove provedbe.
Kao kršćanski vjernici želimo dati svoj doprinos za izgradnju društvene sloge i biti svjedoci nade također u ovim kušnjama. Jer znademo da „nevolja rađa postojanošću, postojanost prokušanošću, prokušanost nadom“, koja nikada ne postiđuje (usp. Rim 5,5). Stoga, osim kao prisutnost radi obavljanja predviđenih zadaća, vaš dolazak na ovo zasjedanje shvaćamo i kao podršku u tom smislu. Zato: „Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, koji nas po velikom milosrđu svojemu uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih nanovo rodi za životnu nadu“ (1 Pt 1,3).
Pozdrav svim nazočnima uputio je i predsjednik HBK mons. Želimir Puljić, nadbiskup zadarski. Pozdrav nadbiskupa Želimira Puljića prenosimo u cijelosti:
Preuzvišeni nadbiskupe Vrhbosanski, mons. Vukšiću, dopredsjedniče biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, braćo nadbiskupi i biskupi, mons. Aldo Cavalli, apostolski vizitatore za Međugorje, Generalni tajnici mons. Tomaševiću i prof. Novak, otpravniče poslova nuncijature u Sarajevu mons. Amaury Medina Blanco. Sve vas od srca pozdravljam na ovom našem zajedničkom zasjedanju u Bijelom Polju, u mostarsko-duvanjskoj biskupiji. Poseban pozdrav domaćinu ovog susreta mostarsko-duvanjskom biskupu mons. Petru Paliću i trajnom upravitelju Trebinjske biskupije. S pozdravom upućujem iskrenu zahvalu za sinoćnju liturgiju u katedrali Majke Crkve u Mostaru, kao i za bratsku večeru u njegovom biskupskom dvoru.
Kad god se ovako nađemo okupljeni, pomislim kako je bilo dobro što smo prije četvrt stoljeća odlučili godišnje se okupljati na područjima naših dviju biskupskih konferencija. A to, evo, činimo već dvadeset i četvrti put. Uz to povezani smo putem službenih delegata koji sudjeluju na našim redovitim zasjedanjima. Ovaj oblik susretanja i rada u duhu je Zakonika kanonskog prava koji precizira neka „biskupske konferencije jednog naroda unapređuju odnose, posebice kad se radi o susjedima kako bi se promicalo i štitilo dobro koje Crkva pruža ljudima“ (vidi: kan. 447 i 459, § 1).
Kao članovi dviju institucija istoga naroda nosimo zajedničku odgovornost. Stoga, naše okupljanje ima uz pastirsku, katehetsku i liturgijsku, i onu ljudsku i duhovnu dimenziju. U tom vidu ovaj radni boravak biskupa iz Hrvatske s vama biskupima BiH u podneblju čistog hercegovačkog zraka i ljekovitih trava vrijeska i kadulje dobro će svima doći, posebice u ovom pandemijskom ozračju u kojem COVID 19 najviše pluća pogađa. Stoga, iskoristimo ne samo našu blizinu, već i ozračje čistoga hercegovačkog zraka i ljekovitih trava.
Kao i uobičajeno ovaj susret obilježen je radnim programom. No, on je u prvom redu bratski pohod vama, draga braćo u biskupstvu, koji snagom svetog Reda vršite povjerenu službu u partikularnim crkvama države Bosne i Hercegovine. Naš dolazak i boravak ujedno je i znak naše bratske blizine i solidarnosti u Vašim brigama, nadama i strepnjama.
Uz izvješće o hrvatskoj inozemnoj pastvi i Papinskom hrvatskom zavodu sv. Jeronima u Rimu, bit će i na ovom zasjedanju posebice govora o „Tjednu solidarnosti s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini“. Tom akcijom, koju odlukom HBK provodi Hrvatski Caritas, željelo se posvijestiti vjerničkoj i općoj javnosti u RH što nas sve veže s Crkvom i Hrvatima u BiH u kulturalnom, znanstvenom, demografskom, vjerskom i svakom drugom pogledu. „Činom solidarnosti s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini, ističe u svojoj ovogodišnjoj poruci mons. Bože Radoš, predsjednik Hrvatskog Caritasa, želimo se podsjetiti na duhovnu povezanost s braćom i sestrama u BiH, odakle su brojne obitelji doselile i izgradile svoja ognjište u R Hrvatskoj“. I dodaje kako smo prošle godine „s divljenjem i zahvalnošću promatrali kako Sarajevo, Mostar i Banja Luka s vjernicima iz svojih biskupija povijaju rane obiteljima u Petrinji, Sisku, Glini i drugim mjestima pogođenima potresom“.
Radujemo se, stoga, što je ova dobrotvorna akcija prihvaćena od naših vjernika, te usprkos ekonomske krize svake godine i primjereno nagrađena. Svjesni smo, međutim, kako „Tjedan solidarnosti“ ne može udovoljiti velikim potrebama pred kojima se nalaze Vaše mjesne Crkve. Spremi smo stoga i na druge načine biti blizu u Vašim planovima i projektima, jer želimo da osjetite da smo s vama u radostima, nadama i teškoćama. Naš današnji zajednički program i rad prožet je tim mislima, dobrim željama i molitvama koje neka Svemogući Gospodar povijesti prati na našem zajedničkom hodu. Posebice pak neka ovoj napaćenoj zemlji i njezinim narodima donese toliko željenu stabilnost, mir i prosperitet.
Nadamo se, naime, i želimo da narodi u BiH dogovorom i suradnjom njezinih predstavnika uspiju ostvariti ravnopravnost na svim razinama političkoga djelovanja, odgojno-obrazovnoga sustava, ekonomskoga napretka i socijalne zaštite. Očekujemo da nositelji domaćih struktura vlasti i predstavnici međunarodne zajednice učine sve kako bi se ratne rane čim prije zaliječile, a ljudima i narodima u Bosni i Hercegovini ponudilo konkretne razloge nade u ostanak i opstanak u ovoj patnjom i trpljenjem blagoslovljenoj zemlji. Pogađa nas i zabrinjava činjenica što puno ljudi seli iz BiH, posebice Hrvata. No, lijepo je čuti i pročitati kako vi, dragi pastiri crkava u BiH, s optimizmom i vjernošću svome poslanju, ne umarate se pozivati i sokoliti vjernike neka ostanu „uz svoja ognjišta i uz svoja svetišta“, u rodnoj Domovini koja nije neki relikt romantičarskog doba, već ima opravdano teološko mjesto u našem hodočasničkom životu na ovoj zemlji. Na tom mukotrpnom putu i vjerničkom hodu pratimo vas, podržavamo i molimo za vas.
U tom vidu, dragi dopredsjedniče BK BiH, nadbiskupe Vukšiću, još jednom Vas pozdravljam i od srca čestitam na preuzimanju službe Vrhbosanskog nadbiskupa krajem prošlog mjeseca. Vašem predšasniku kard. Vinku Puljiću čestitam što je prije samog odlaska u mirovinu uspio održati završno zasjedanje nadbiskupijske sinode. Svima nama neka bude plodno i blagoslovljeno druženje u ovom domu u Bijelom Polju, uz šum rijeke Neretve. (kta)
