U ovotjednoj emisiji “Magistra Vitae” nastavili smo ciklus emisija o hrvatskom banu Nikoli VII. Zrinskom. Naš gost dr. sc. Hrvoje Petrić, red. prof. s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, govorio je o borbama Nikole Zrinskog s Osmanlijama i njegovom sudjelovanju u Tridesetogodišnjem ratu.
Ratujući s Osmanlijama, Nikola je donio odluku: “da izgradi na ušću rijeke Mure u Dravu, dakle nasuprot stare utvrde Legrad, utvrdu koju je nazvao Novi Zrin, znači stari Zrin je na Banovini, on je odlučio sad će izgraditi Novi Zrin, utvrdu koja će biti sjeverno od Mure, na teritoriju koji je bio njegov ali pod privremenom osmanskom okupacijom. Središnji dio utvrde bio je napravljen i sama logika utvrde govori da to nije bila više obrambena utvrda 1661., nego da se zapravo radilo o utvrdi iz koje se moglo bez većih problema napraviti prodore na osmanski teritorij i to vrlo važne, koje će imati dugotrajne posljedice. Slobodno možemo reći da je to zapravo bila priprema za oslobađanje teritorija koji su bili pod privremenom osmanskom upravom. Utvrda Novi Zrin bila je navalna utvrda i nije bilo slučajno da su se Osmanlije bunili za njezinu izgradnju i da je iz nje krenula vojska u znamenitoj zimskoj bojni 1663./1664. god.”
Hrvatski ban Nikola VII. Zrinski spalio je slavni Sulejmanov most na Dravi, zbog čega je nagrađen Zlatnim runom. “S paljenjem tog mosta, on je sebi osigurao praktički svjetsku slavu. Postao je slavan, postao je ono što danas nazivamo celebrity. Sve više tadašnjih letaka, koji su bili neke vrste poput današnjih društvenih mreža i novina, televizije i interneta zajedno, kojima se širila informacija, i to ne samo u pisanom obliku, jer je dobar ljudi bio nepismen, nego i u slikovnom obliku, i to je išlo od ruke do ruke, je prikazivalo Nikolu Zrinskog kao velikog junaka, u pozadini je utvrda Novi Zrin, a onda on pali taj most, prodire sa svim tim bitkama i od njega se radi jedna vrsta herojstva i kulta.” Nikola je radi ovog pothvata još za života dobio biografiju na engleskom jeziku, koja je tiskana 1664. god. u Londonu, što svjedoči koliko je bio slavna i važna ličnost 17. st.
“nestanak Petra i Nikole Zrinskoga, nije samo gubitak u političkom i kulturnom smislu, jer su bili i pjesnici i mecene kulture, nego i u ekonomskom smislu, jer Hrvatska će u ekonomskom smislu potonuti, nestat će jedna ideja, jedna doktrina.”
Dr. sc. Hrvoje Petrić,
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Nikola je rođen u vremenu Tridesetogodišnjeg rata, i njegov život od samih početaka je bio obilježen ovim ratom. U njemu je izgubio svoga oca Juraja V., a već u jesen 1642. god. i sam je sudjelovao u njemu sa oko 500 konjanika, a kasnije se pridružilo još. “U principu oko 1000 svojih vojnika je poslao i vodio osobnu u tu borbu. Možete zamisliti koliko je seljaka trebalo raditi da opskrbi jednog konjanika sa opremom, ne samo s konjem, oružjem tada vrlo skupim i kompletnom logistikom. I tu je jedan važan moment za naglasiti da su Zrinski u to vrijeme svjesni da sami moraju financirati svoje konjanike i pješake, i održavanje utvrda, tako da su oni razvili sjajnu ekonomiju. Oni su upotrijebili najmodernije tadašnje ekonomske doktrine i pristupe, tako da su unaprijedili vlastita vlastelinstva i zanimljivo da on, Nikola, s bratom Petrom koji je držao Primorje, sjeverne jadranske luke, organizirao ekonomiju sjever-jug Hrvatske koja je bila vrlo važna, vrlo jaka i moglo bi se reći u europskim razmjerima inovativna, zato jer 17. st. u ekonomskom smislu – stoljeće kada će se na europskom kontinentu odvijati globalna ekonomska kriza. Sve će tonuti, brojke će tonuti u to vrijeme, ekonomija će krenuti prema dolje, više-manje bit će negativni trendovi. U tim trenutcima zapravo Zrinski će okrenuti, sve dok u cijeloj Europi ide prema dole, ekonomija zrinskih posjeda će ići prema gore. To je kratko trajalo, nekakvih 20-tak godina, ali taj jedan ekonomski uspon je donosio i financijska sredstva koja su financirala vojsku, ali koja su isto tako u ekonomskom smislu rasterećivala seljaštvo, stvaralo se mnoštvo trgovišta, dakle u tom trenutku na Zrinskim posjedima se stvaraju gradska naselja gdje se razvija biznis. Možemo slobodno reći da su zapravo i Petar i Nikola Zrinski bili rani kapitalisti na hrvatskom prostoru, znači rani moderni poduzetnici, koji su prekinuli s onom starom feudalnom tradicijom. Njihov nestanak, i Petra i Nikole Zrinskoga, nije samo gubitak u političkom i kulturnom smislu, jer su bili i pjesnici i mecene kulture, nego i u ekonomskom smislu, jer Hrvatska će u ekonomskom smislu potonuti, nestat će jedna ideja, jedna doktrina.”
Prof. dr. sc. Petrić naglasio je i jednu stvar po pitanju hrvatskog jezika: “Na Zrinskim posjedima se spajaju čakavština, štokavština i kajkavština i oni su pokušali stvoriti, u suradnji s pavlinima, da se napravi sinteza hrvatskog jezika između svih narječja hrvatskih. Znači postojao je koncept dugoročnog kulturnog razvoja. Činjenica je da vojnu djelatnost Nikole Zrinskog ne treba odvajati od kulturne i političke djelatnosti.”
Zrinski su posjedovali i bogatu knjižnicu, najvažniju na čitavom prostoru Panonske nizine. Čitanjem, Nikola Zrinski je “oštrio um” te je znanjem i obrazovanjem gradio svoju političku i vojnu karijeru: “sa 26 godina, Nikola Zrinski, ne na osnovu porijekla, ne na osnovu veza, nego na osnovnu ratnih zasluga u Tridesetogodišnjem ratu postao general bojnik 1646. god. Koliko je važno obrazovanje, da bi se moglo primijeniti u politiku i ekonomiju, to je pokazao Nikola vlastitim primjerom!” naglasio je dr. sc. Hrvoje Petrić, red. prof. s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Cijelu emisiju poslušajte u nastavku, a dodajmo i to da ćemo idućega četvrtka zaključiti ciklus emisija o hrvatskom banu Nikoli VII. Zrinskom. Govorit ćemo o njegovom političkom djelovanju i njegovoj preranoj smrti.
Andrija Šego
