18.4 C
Međugorje
19.08.2222.

Dr. sc. Davor Marijan u ‘Magistra Vitae’ o padu Vukovara – simbola otpora

Povodom današnje 30. obljetnice obrane i pada grada heroja Vukovara, u emisiji Magistra vitae, govorili smo o borbama koje su se vodile od 25. kolovoza do 18. studenog 1991. godine. Naš gost bio je dr. sc. Davor Marijan, znanstveni savjetnik na Hrvatskom institutu za povijest.

Stanje u Vukovaru od 25. kolovoza 1991.

„Kada gledamo taj prvi napad nema nikakve dvojbe da je srpska strana u boljoj poziciji. Znači ako bacite pogled na zemljovid općine Vukovar, vrlo je teško razumjeti borbe u Hrvatskoj 1991. ako na zemljovidu niste svjesni nacionalnog sastava stanovništva. Vukovar je tu dobrim dijelom bio okružen. Između je bilo sela s većinski srpskim stanonvištvom. To su sela poput Borova Sela, Bršadina, Trpinje, pa na jugu Negoslavaca, znači to su mjesta koja su vrlo dobro naoružana, koja su uporišta za napad na grad i tu negdje potkraj kolovoza, na području Vukovara, po dosadašnjim dostupnim dokumentima, ima minimalno četiri bataljuna oklopnih snaga. Znači to su vrlo jake snage, koje imaju izrazitu premoć. Tada počinju ti prvi napadi. Je li svrha bila zauzeti grad ili samo provocirati, izazvati hrvatske snage ili potaknuti civile da izađu, to je sve u fazi spekulacija, tu slabo stojimo s dokumentima, bez dokumenata se ne usuđujem donositi dalekosežne zaključke!“

Stanje u ostatku Hrvatske

”Tadašnje stanje u Vukovaru ne smijemo odvajati od ostatka Hrvatske, jer se u isto vrijeme, slična vrsta napada događa po ostalim dijelovima Hrvatske. U isto vrijeme, slična vrsta napada događa se u Gospiću. Nešto ranije počeli su sukobi u sjevernoj Dalmaciji, oko Kijeva, Vrlike i to praktično više-manje, s manjim prekidima događa se ista stvar, i naravno sredinom kolovoza počeli su sukobi u zapadnoj Slavoniji, oko Okučana, Pakraca i u tom trenutku, u vrijeme napada na Vukovar, već u Hrvatskoj postoji nekoliko vrlo jakih žarišta i to su već ozbiljna stanja na razini države. Ja sam imao priliku čitati jedan transkript iz tog razdoblja, recimo u hrvatskom vrhovništvu, nisu smatrali da se na Vukovar baš ide frontalno, nego je njihova procjena bila da su to manje čarke, čija je svrha izazivanje nekakve reakcije“.

‘Operacija Vukovar’

Govoreći o „Operaciji Vukovar“, koja je bila nova faza u nastojanjima JNA da zauzme grad, dr. sc. Davor Marijan, objašnjava da je sama operacija započela u trenutku kada se već zbio niz bitnih zbivanja za razumjeti ove događaje. Iznoseći svoju skeptičnost prema Haškom sudu, kazao je da je jedna dobra stvar tog suda, bila objava dokumenata, što je pomoglo da se razumiju procesi koji su se zbivali: „Naime iz dosada dostupnih dokumenata, nema nikakve dvojbe da je u rujnu, plan JNA bio zauzimanje Vukovara, prodor u dubljinu i negdje 20. rujna trebala je početi napadna operacija, koja da je išla po planu, do kraja rujna Hrvatske više ne bi ni bilo, ona bi bila vojno poražena. Međutim, vojna mobilizacija u Srbiji je propala, loše su vodili one snage koje su mobilizirane, uz to, dodamo jak otpor hrvatskih snaga, i rezultat svega toga je da je negdje oko 22. rujna Beogradu bilo jasno da operacija ne ide onako kako su planirali. Zatim se radi novi reducirani plan potkraj rujna i praktično odraz tog plana bila je odluka da se Vukovar mora zauzeti. U prvotnoj verziji odluka je bila da se blokira kao i sva veća naseljena mjesta u Slavoniji, na putu prema Zagrebu, pa da se zauzme onda kada dođe konkretno vrijeme. Za zauzimanje Vukovara, prema starom planu, bila je zadužena mehanizirana brigada iz Srijemske Mitrovice. No prema novom planu, stvari su promijenjene, osnovana je taktička skupina. Dok sam pisao svoje dvije knjige, nisam bio siguran, dokumenti su bili jako proturječni, za napad na Borovo Naselje. Što je to, je li taktička ili operativna grupa? Međutim, po novim dokumentima koji su objavljeni, to je bila taktička grupa, a za grad Vukovar, bez naselja, bila je zadužena operativna grupa „Jug“, gdje su doveli gardijsku motoriziranu brigadu iz Beograda, koja je bila glavni nositelj napada, uz one mobilizirane Srbe. Negdje oko 10 do 12 tisuća, do zuba naoružanih vojnika bilo je spremno za napad na opkoljeni grad. Što se tiče hrvatske snage, tu je već malo problem, kako vrijeme ide, broj branitelja raste, međutim po izvornim dokumentima, smatra se da je krajem rujna, bar je takva obavijest poslana u Zagreb, da je oko 1500 ljudi naoružano. Ako se pogleda tadašnje stanje u Hrvatskoj, Vukovar je bio relativno dobro opskrbljen. Najveći dio naoružanja i opreme, bilo je iz varaždinskog korpusa i pri opskrbi, Vukovarci su uvijek imali prioritet, tu nema nikakvih dvojbi! Kad se gleda neki omjer, u ljudstvu je više puta bio na srpskoj strani, a što se tiče naoružanja i opreme, to nema smisla ni uspoređivati, to se ne može usporediti!“

Pad crte obrane sredinom listopada

„Već prvog dana napada, 1. listopada, u vrhu operativne grupe Jug i gardijske brigade, bilo je jasno da ništa ne ide kako se planiralo. I to je početak jedne duže kampanje postpunih napada. Nikada nije intenzitet bio pun. Uvijek je bilo par dana napada, pa nekoliko dana zatišja, dok se prestrojavaju, i tu je armija bila prinuđena da doslovno radi korak po korak, i jedan od većih uspjeha uspjela je napraviti sredinom listopada. Znači na cijeloj crti je napravila pomake, dio su hrvatske snage uspjele vratiti, međutim sredina listopada, poznata je po smrti Blage Zadre. To je odmah bio jedan psihološki vrlo velik gubitak, za samu obranu grada“.

Završne borbe

„Nakon ovog listopadskog ciklusa, nastalo je zatišje, u smislu da nije bilo većeg pokretanja snage, međutim topnička vatra i dalje je bila oko grada. Armija je imala ekvivalente, dva, tri mješovita topnička puka, tako da s te strane u gradu nikada nije bilo mirno. Potkraj listopada, te snage su prestrojene i krenuo je veliki val, napad na selo Bogdanovce, napad na selo Lužac i to je bio početak kraja obrane. U međuvremenu, hrvatske snage su 13. listopada učinile prvi pokušaj deblokade, obziljniji koji nije uspio. Zatim je mjesec dana kasnije, bio drugi pokušaj deblokade, koji ni izbliza nije bio organiziran kao prvi. Naravno ni on nije imao šanse da uspije. Kada se gleda, u studenom i sama armija je išla do kraja. Nakon pada Lušca, prema dokumentima JNA, oni su se nadali da će do 4., 5. listopada zauzeti grad, međutim pokazalo se da tu treba puno više uložiti i napora i volje, da se slomi obrana ljudi, koji su jednostavno zbijeni na jednom prostoru, branili su sebe, svoj dom, obitelji i postoji problem kada napadač, uvijek olako podcjenjuje želju i volju takvih ljudi. Zahvaljujući tome obrana se protegla pola mjeseca duže nego što su očekivali u vrhu prve komande vojne oblasti, koja je vodila cijelu operaciju“.

Pad Vukovara

„Uvijek je problem postaviti pitanje, kada je obrana grada pala. Moje mišljenje je 19. studenog, jer je Borovo Naselje bilo dio obrane grada. Mladi Jastreb je izabrao da se ne želi predat, provukao se što je bilo prilično riskantno. Svi oni koji su išli u proboj, riskirali su, nosili su glavu u torbi. Jedan dio ljudi se odlučio predati. Veliki dio je završio po logorima u Srbiji. Stanovništvo je bilo protjerano, grad je bio potpuno uništen, to je bio ubijen grad! Tu je Haški sud potpuno zakazao, u slučaju, gdje se on ograničio na najveći zločin, ubojstvo ranjenika na Ovčari, gdje još stvari nisu raščišćene. To je naravno amnestiralo ostatak grada, gdje je bilo ubojstava. Problem Veleprometa nikad nije pravno raščišćen. Ubojstva na Lušcu 2. studenog, zatim u Borovom Naselju, mnogo je tu stvari gdje je Haški sud ostao dužan, a bome nemam dojam da se ni hrvatsko pravosuđe naročito polomilo oko toga. Na koncu, nekakve su procjene da je u gradu stradalo oko 1.200 osoba, što civila, što vojnika. Brojka je naravno vrlo velika.“

Vukovar – simbol otpora

„Vukovar je simbol! Znači simbol obrane grada, u jednom trenutku i negdje već prije pada se stvarao dojam, sad je to vrlo teško reći je li to svjesno ili nesvjesno, da je sudbina grada povezana sa sudbinom Hrvatske, što je apsurd. Hrvatska je branjena na crti od općine Vinkovci, Vukovar, do Dubrovnika, dakle preko 1200 km duga crta, i ono što uvijek ponavljam, na takvoj crti, na takvoj konfiguraciji terena, svaki dio je bitan. Nema tu točke gdje se rješava rat. U Vukovaru nije riješen rat. Vukovar nije dao Hrvatskoj vremena da se naoruža, jer je već u rujnu Hrvatska najveći dio oružja skupila u onim bitkama za vojarne. Znači prije nego što je grad odsječen, Hrvatska je uhvatila glavninu naoružanja i opreme. Ja sam iznio sve podatke, međutim i dalje se ponavlja priča kako je Vukovar obranio Hrvatsku. Nije! Vukovar je dio obrane Hrvatske, koji je medijski bio iznimo eksponiran i ta je medijska slika 1991. godine imala svoju ulogu, međutim historiografska slika je sasvim drugačija. Po mom mišljenju, najvažniji događaj u Domovinskom ratu bilo je zauzimanje vojarni!“

Cijelu emisiju poslušajte na našem YouTube kanalu, a prošlotjedna emisija u kojoj je dr. sc. Davor Marijan govorio o obrani Vukovara dostupna je OVDJE.

Andrija Šego

povezano

Youtube kanal

Instagram

Kolumne