19.4 C
Međugorje
27.06.2222.

Dr. sc. Jasmina Talam o fra Branku Mariću, prvom doktoru etnomuzikologije u BiH

Njegova zapažanja su vrlo inspirativna pa i danas potiču razmišljanje, a uz to se i uspio izboriti, kao netko tko dolazi s ovih prostora, da dokaže kako ta glazba ipak nije primitivna i da ta kultura nije primitivna, nego je to izraz jednog naroda kojeg treba poštovati kao i sve druge zemlje svijeta.

Prof. dr. sc. Jasmina Talam o fra Branku Mariću

Prof. dr. sc. Jasmina Talam članica je Švedske kraljevske akademije

Prof. dr. sc. Jasmina Talam s Muzičke akademije Univerziteta u Sarajevu gostovala je u emisiji ‘Sitan kamen do kamena’, koju uređuje Vedran Vidović. Tema emisije bio je fra Branko Marić, prvi doktor etnomuzikologije u Bosni i Hercegovini, svećenik Hercegovačke franjevačke provincije. Njegov rad istraživala je i o njemu u emisiji govorila prof. dr. sc. Jasmina Talam, koja je u prvom dijelu emisije ukratko predstavila svoj znanstveni put i ljubav prema etno glazbi.

”Moja ljubav prema glazbi je još iz osnovne škole. Završila sam osnovnu i srednju glazbenu školu, a ljubav prema etnomuzikologiji razvila se u četvrtom razredu srednje škole, i došla sam na Muzičku akademiju Univerziteta u Sarajevu, gdje sam i diplomirala, magistrirala, i doktorirala. Prije četiri godine završila sam i postdoktorsko istraživanje u Švedskoj”, govori nam prof. Jasmina Talam, a za to postdoktorsko istraživanje dobila je nagradu i stipendiju u Švedskoj.

Dobila sam poziv od Sveučilišta u Oxfordu da napišem tekst za enciklopediju o fra Branku Mariću, što me šokiralo – Otkud oni znaju za njega, ja ne znam? Istraživala sam i došla do nekih radova, ali je bilo vrlo malo podataka za uvezati priču o jednom čovjeku. Onda sam se povezala s fra Antom Marićem, koji mi je ustupio svu građu koju posjeduje Hercegovačka franjevačka provincija

”Nagradu i stipendiju za postdoktorsko istraživanje osobno mi je uručio kralj. To je za mene bilo jako značajno, jer ni mnogi Šveđani nemaju priliku upoznati kralja osobno. Obišla sam Švedsku družila se s ljudima dok sam radila istraživanje”, kazala nam je ova članica Švedske akademije znanosti i umjetnosti.

”Izabrana sam za akademkinju Švedske kraljevske akademije za folklornu umjetnost, jedina sam strankinja u toj akademiji”, kazala je prof. dr. sc. Jasmina Talam, koja je svoju ljubav prema tradiciji odlučila pokazati kroz revitalizaciju lika i djela fra Branka Marića, hercegovačkog franjevca, prvog doktora etnomuzikologije u BiH. Dugo godina nije se znalo za njegova djela i njegov rad, a upravo je prof. dr. sc. Jasmina Talam najzaslužnija za revitalizaciju njegovog rada.

”Kad sam počela raditi na svojoj doktorskoj disertaciji prikupljala sam i sve radove koji su u BiH objavljeni o instrumentima i prvi se put susrela s radovima fra Branka Marića i nisam znala o kome se radi. Sve radove je potpisivao s fra Branko Marić. Dosta fratara se bavilo pisanjem o narodnoj glazbi, ali nisu bili etnomuzikolozi nego ljubitelji glazbe. Nakon čitanja njegovih radova, shvatila sam da je on bio znanstvenik, a ne samo ljubitelj folklora. Bilo mi je nakon prvog čitanja jasno da je ta osoba imala neku naobrazbu, a ne samo da je bio ljubitelj folklora, a onda kada sam završila svoj doktorat zadala sam sebi zadatak: istražiti o kome se radi i kako ja kao etnomuzikolog s velikim stupnjem obrazovanja nikad nisam čula za njega”, priča nam prof. Talam, i dodaje kako su za njega čuli na Oxfordu, što je za nju bio pravi šok.

Izdanje prigodne poštanske marke „Svjetski dan glazbe – Dr. fra Branko Marić (Marijić)“ sjećanje je na prvog bh. etnomuzikologa koji je dao veliki doprinos na polju glazbene umjetnosti BiH, posebno na polju autohtone glazbe

”U to vrijeme sam dobila poziv od Sveučilišta u Oxfordu da napišem tekst za enciklopediju o fra Branku Mariću, što me šokiralo – Otkud oni znaju za njega, ja ne znam? Istraživala sam i došla do nekih radova, ali je bilo vrlo malo podataka za uvezati priču o jednom čovjeku. Onda sam se povezala s fra Antom Marićem, koji mi je ustupio svu građu koju posjeduje Hercegovačka franjevačka provincija. Utvrdila sam da je od 1941. do 1943. radio u Zemaljskom muzeju u Sarajevu. Svu svoju literaturu je ostavio u Zemaljskom muzeju, a našla sam i fotografije njegove obitelji i još nekih osoba koje je napravio u selu Vrdi, u kojem je rođen”, kazala je Jasmina Talam, iskreno priznajući kako ju je bilo stid kao doktora znanosti da nije do tada čula tko je bio prvi doktor etnomuzikoloških nauka u BiH.

On je ’45. emigrirao iz BiH, vjerojatno u strahu za svoj život, i od tada postaje zaboravljen. Istraživala sam i njegov život nakon toga. Vidjela sam da je smanjio istraživanja i objavljivanja u znanosti. Shvaćao je da bez terenskog rada nema ozbiljnih istraživanja i znanstvenih radova. Poslije toga je napisao tek nekoliko radova, a ja sam pronašla dva

”Ne samo ja, nego nitko nije znao! Onda sam napisala jedan rad, koji se zvao ‘Tragom zaboravljenog etnomuzikologa’ i predstavila ga na jednoj konferenciji i tako je krenula ta priča. U razgovoru s kolegicama došle smo na ideju da organiziramo skup i posvetimo ga svim onim znanstvenicima i umjetnicima, koji nisu dobili zasluženo mjesto u bosanskohercegovačkoj povijesti glazbe, a koje im je po njihovoj djelatnosti pripadalo. Kako se te godine, 2016., obilježavalo 120 godina od rođenja fra Branka Marića i 80 godina od stjecanja znanstvenog zvanja doktora znanosti dogovorili smo se taj projekt pokrenuti s Hercegovačkom franjevačkom provincijom, odakle su nam se rado odazvali. Organizirali smo znanstveni skup, objavili zbornik radova, a potom smo sebi zadali i zadatak da objavimo prijevod doktorske disertacije fra Branka Marića koja se zove ‘Narodna muzika Bosne i Hercegovine’, a koja je obranjena u Beču 1936. godine. Od tada traje naš rad na prijevodu, redakturi i drugim poslovima. Priveli smo to kraju i uskoro će ugledati svjetlo dana”, kazala je ova znanstvenica, akademkinja, etnomuzikologinja… čudeći se zašto je fra Branko naprosto postao zaboravljen, kao i njegovi radovi. Napominje kako su mu radovi odlični, kako je disertacija pisana jednim lijepim jezikom te da se iz toga vidi ljubav prema folkloru, narodni izraz, kao i duboka doživljenost tih izraza…

Fra Branko Marić

”On je ’45. emigrirao iz BiH, vjerojatno u strahu za svoj život, i od tada postaje zaboravljen. Istraživala sam i njegov život nakon toga. Vidjela sam da je smanjio istraživanja i objavljivanja u znanosti. Shvaćao je da bez terenskog rada nema ozbiljnih istraživanja i znanstvenih radova. Poslije toga je napisao tek nekoliko radova, a ja sam pronašla dva – to je ‘Čaša’, o jednom hercegovačkom običaju, koji je nastao 1953. godine i drugi rad je ‘Putem starosti naše narodne pjesme’ iz 1956. godine. Oba su objavljena u Buenos Airesu, a nastala su na osnovu njegovog sjećanja. U svakom njegovom tekstu se vidi žal jer živi negdje drugo. Nažalost, fra Branko Marić umro je 1974. godine pa nisam imala priliku osobno ga upoznati, što bi mi bilo veliko zadovoljstvo. Njegov životni put bio je težak i izazovan. Rad na doktorskoj disertaciji je bio vrlo izazovan. Prva stvar koja me na to navodila je da on u svakoj drugoj rečenici koristi izraze, primitivna muzika, primitivni narodi, primitivna kultura… što znači da je on tada doživljavan kao jedan primitivni čovjek koji potječe iz jedne primitivne sredine koji piše o primitivnoj glazbi. Vrlo teško se bilo izboriti s tadašnjim stavom, gdje treba uzeti u obzir i političke-društvenu situaciju te 1936. godine, i vidjeti u kojem kontekstu je nastajala njegova doktorska disertacija”, kazala nam je akademkinja Jasmina Talam, naglašavajući kako zbog svega toga ”možemo biti ponosni što spadamo u red rijetkih zemalja koje su već tridesetih godina prošlog stoljeća imale istraživača, koji je sveobuhvatno opisao i predstavio tradicijske glazbene idiome BiH”

U doktorskoj disertaciji je morao pisati jednim jezikom, a radove je pisao drugim jezikom i stalo nam je da svaki čitatelj vidi što je bilo njegovo mišljenje, a što je nastalo pod utjecajem njegovog mentora

”Njegova zapažanja su vrlo inspirativna pa i danas potiču razmišljanje, a uz to se i uspio izboriti, kao netko tko dolazi s ovih prostora, da dokaže kako ta glazba ipak nije primitivna i da ta kultura nije primitivna, nego je to izraz jednog naroda kojeg treba poštovati kao i sve druge zemlje svijeta. Bili bismo nepošteni da se nismo bavili s tim. Zamislite kad netko cijeli svoj život uloži u istraživanja, posveti se radu, i onda kada ode odavde postane zaboravljen. To je nepravda prema njemu, a moje kolege i ja smatrali smo kako tu nepravdu treba ispraviti”, kazala nam je prof. dr. Jasmina Talam, a ispravljajući tu nepravdu uskoro će objaviti i prijevod fra Brankove doktorske disertacije, ali i drugih njegovih radova. U tijeku su završne pripreme prije tiskanja.

”U tijeku je lektura disertacije, fra Ante Marić i ja radimo uvodni dio u kojem želimo kazati nešto općenito o projektu, zajedničkom radu i zanimanju za fra Branka Marića, potom da čitatelje upoznamo s njegovim životom i na koncu da kažemo nešto i o njegovim radovima. Izdanje će sadržavati i njegovih deset radova do kojih smo mi mogli doći, a koji su vrlo zanimljivi. U doktorskoj disertaciji je morao pisati jednim jezikom, a radove je pisao drugim jezikom i stalo nam je da svaki čitatelj vidi što je bilo njegovo mišljenje, a što je nastalo pod utjecajem njegovog mentora”, zaključila je akademkinja prof. dr. sc. Jasmina Talam, a cijelu emisiju ‘Sitan kamen do kamena’ poslušajte na našem YouTube kanalu.

povezano

Youtube kanal

Instagram

Kolumne