U Bazilici svetoga Antuna na Lateranu u Rimu u srijedu 25. veljače održan je duhovni koncert pod nazivom „Desiderat anima mea“ – „Duša moja čezne“. U ozračju molitve, tišine i snažne akustike ove Bazilike nastupio je hrvatski komorni vokalni ansambl Donum uz mezzosopranisticu Sofiju Cingulu i umjetničkog voditelja Višeslava Jaklina.
Glazbena večer bila je svojevrsni duhovni susret i most između Hrvatske i Rima.
„Ansambl Donum, komorni vokalni ansambl Donum, osnovan je prije 15 godina i mislim da nema ljepše proslave a da to bude u središtu katoličke crkve u Rimu. Jako dugo smo si željeli ovo putovanje. Ovo je za nas bilo jedno prekrasno hodočašće koje smo završili sa jednim prekrasnim koncertom.
Naš ansambl djeluje prije Varaždinskoj katedrali i mi se redovito okupljamo na nedjeljnim misama i u svim svojim nesavršenostima nastojimo i s zahvalnosti dragom Bogu koji nas je okupio pjevati što bolje pa se trudimo i na probama. Mi smo jako povezani kao prijatelji tako da se naša sinergija osjeti kroz glazbu.“ – kazao je o ansamblu Donum gospodin Višeslav Jaklina i nastavio o tome što žele da publika ponese u svojim srcima s njihovog koncerta
„Svaki naš koncert započinje zajedničkom molitvom, tik pred izlazak, pred publiku i molitvu obično završavamo da naše pjevanje bude Bogu na slavu, a ljudima koji nas slušaju na obogaćenje i na radost.
Zapravo ovo je bila jedna glazbena večer sa pomno biranim tekstovima, to je bila jedna molitvena večer za koju smo se potrudili napraviti višejezične programe da svi naše slušatelji mogu pratiti tekstovi. Tu su bili tekstovi upravo za ovo razdoblje korizme, dakle molitveni tekstovi i to da nije bilo aplauza između pojedinih kompozicija je zapravo bila i naša želja, koju smo zaboravili na početku koncerta naglasiti, ali publika je to prepoznala i su držali se do kraja koncerta.„
Mislav Lucić, tenor i asistent umjetničkom voditelju o koncertu je kazao:
„Priprema ovog koncerta je bila dugo planirana jer ove godine obilježavamo 15 godina postojanja ansambla i htjeli smo to obilježiti na prigodan način. Odabrali smo rimsko hodočašće i htjeli smo jedan koncert, tako da ja sam ovaj logistički dio odradio.
Tehnički stvari su potrebne da se takvo putovanje realizira s tim brojem ljudi, a naravno ovo što sam mogao umjetničko asistirati i muzički način svakako jesam pomogao. Jako su lijepi dojmovi kad smo organizirali koncert, kad smo bili u kontaktu s ambasadom i fra Miljenkom oko organizacije. Nismo mogli znati koliko će ljudi biti i kako će to sve biti.
Na kraju se odazvao jako lijepi broj ljudi. Tako da smo s tim prije svega zadovoljni da su ljudi došli i nešto i naših što je bilo ovdje i Talijana i drugih, tako da smo uspjeli i našu i svjetsku baštinu prezentirati svima njima ovdje u vječnom gradu. Drago nam je da smo uspjeli dobiti priliku u ovoj bazilici Svetog Ante nastupiti.“
Članovi ansambla su tijekom cijelog koncerta imali osmijeh na licu, a na pitanje o tome mora li i taj osmijeh doći iz duše gospodin Lucić je kazao: „Pa svakako da mora doći iz duše, ništa nema bez duše, glazba bez duše je samo niz nota na papiru, tih crnih črčkica, tako da ono što čini glazbu je ono što mi u duši osjećamo i ono što mi iz duše živimo.
Pogotovo u duhovnoj glazbi, dakle svi tekstovi su ili biblijski ili iz duhovne literature koja je stoljećima stara, koja je zbilja opisuje otajstvo Boga na jedan prekrasan način. Ako mi imamo tu časti privilegiju i te talente, dijeliti to s publikom na glazbeni način, bilo bi neodgovorno od nas tome pristupiti da ne idemo tome ispunjena duha.“
Mijo Brkić
