U emisiji Sitan kamen do kamena urednika Vedrana Vidovića gost je bio fra Ante Marić, a tema je bila nedavno objavljena knjiga ‘Narodna glazba Bosne i Hercegovine’, odnosno doktorska disertacije hercegovačkog franjevca Branka Marijića (Marića) – 86 godina nakon što ju je napisao i obranio na Bečkom sveučilištu (1936.).
”Fra Branko se potpisivao s Marijić kako bi naglasio tu dužinu slova ‘i’ u svom prezimenu Marić”, kazao je fra Ante Marić na početku emisije dodajući kako je rođen u Vrdima i naglašavajući kako je to selo koje nijedan rat nije zaobišao, ali ih nijedan rat nije ni iselio.
Fra Ante Marić pričao nam je o životopisu fra Branka Marijića, koji se družio s Antunom Brankom Šimićem, fra Mladenom Barbarićem… Odlično je učio, završio gimnaziju, studirao teologiju, a fratri su shvatili da je sklon pučkoj glazbi i da je voli…
”Fratri su u tim mladim ljudima to što im je Bog dao razvijali do neslućenih mogućnosti pa fra Branko ide u Beč studirati glazbu i postao je profesor glasovira. I on se obvezuje, budući da Provincija u njega ulaže, 12 godina predavati glazbu u Franjevačkoj gimnaziji na Širokom Brijegu, a provincijal fra Dominik Mandić od njega je tražio da nauči i fotografirati pa je on i prvi fotograf naše Provincije. Završio je i poslijediplomski studij. On je studirao, diplomirao i doktorirao na gangi 1936. godine. Tu je napravio pravu revoluciju. Riješio je tonsku skalu gange koja ime pet tonova i tri polutona i dokazuje da se ti polutonovi razlikuju i da se po njima razlikuju gange u selima. On je u gangi vidio umjetnost, što ona i jest”, kazao je fra Ante Marić.
Fra Branko Marijić bio je ravnatelj muzeja u Banjoj Luci, a potom i ravnatelj Hrvatskog zemaljskog muzeja u Sarajevu i tu je udario jasne i jake temelje etnomuzikologije u BiH na osobit način s prvim snimanjima gramofonskih ploča.
”Nakon završetka Drugog svjetskog rata vidio je kakva sudbina čeka one koji ne misle kao oni koji su dobili rat i pobjegao je. U knjizi je dat prikaz tog dramatičnog prijelaza preko granice – od 7. svibnja 1945 do 1947 kad je došao u Toledo u Španjolsku. Imao je težak život u političkom izgnanstvu, ali nije se dao. Nije imao mogućnost snimati ljude, pomalo se bavio filatelijom i napisao knjigu o tome, počeo se baviti pjevnikom domovine, napisao je knjige ‘Hrvatski crkveni pjevnik’ (1962.), ‘Glasovi domovine’ (1954.) ‘Božićne pjesme’ (1960.)”, kazao je fra Ante.
”Fra Branko Marijić bio je i pastoralno djelatan jer je puno ljudi izbjeglo, pričešćivao je, ispovijedao, slavio mise, vodio ukope, jer oni u Španjolskoj nisu nikoga drugog imali nego fra Branka, a u SAD nije išao jer je kao mladić prebolio TBC pa ga nisu puštali u Ameriku. Napisao je i puno predivnih etnomuzikoloških članaka, a pokrenuo je i list ”Sveti Jakov” na hrvatskom i španjolskom, koji se još čuvaju u Franjevačkoj knjižnici u Mostaru”, dio je to koji je fra Ante Marić, u emisiji Sitan kamen do kamena, ispričao o životu fra Branka Marijića. On je umro 1974. godine u Zürichu, a pokopan u Fribourgu. Zadnja želja mu je bila da se, ako ikada bude slobode, pokopa u domovini, a to se zbilo dvadeset godina kasnije, 1994. godine zahvaljujući fra Ivanu Matijaševiću, koji je bio misionar u Švicarskoj njegovi smrtni ostaci preneseni su na groblje Šoinovac u Mostaru, a naknadni ukop vodio je tadašnji provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Tomislav Pervan.
Fra Ante Marić govorio je i simpoziju organiziranom na Muzičkoj akademiji u Sarajevu povodom sto godina fra Brankovog rođenja 2016. godine.
”Zahvaljujući akademkinji prof. dr. sc. Jasmini Talam, profesorici etnomuzikologije i njezinim suradnicama fra Branko Marijić tako se ‘vratio kući’. Ona je na svakom simpoziju na kojem je bila govorila o fra Branku Marijiću i uvijek dublje i uvijek šire”, kazao je fra Ante Marić opisujući i kako su pronašli i preveli doktorsku disertaciju fra Branka Marijića, što ih je, kako kaže, koštalo puno truda.
”Prof. Jasmina Talam ništa nije prepuštala slučaju na toj znanstvenoj lekturi i vrednovanju doktorskog rada dr. fra Branka Marijića. Ona je skupljala njegove etnomuzikološke radove, a pomagali su nam i naši fratri iz inozemstva, posebno fra Antonio Musa. Vjerujem da će ova knjiga otvoriti i sljedeću knjigu, jer samo što je ova knjiga izišla iz tiska pronašao sam fra Brankov članak ‘Hayden i hrvatska pučka popevka’ iz 1944. godine u časopisu Hrvatska misao kojeg je izdala Matica hrvatska Sarajevo”, kazao je fra Ante Marić i dodao kako je fra Ante Marijić ostavio izniman broj djela iza sebe u domovini i inozemstvu.
Fra Ante Marić naglasio je i kako mi još uvijek ne dokučujemo znanstvenu vrijednost fra Brankovih dijela.
”Bio je pionir u tome, pa je bio zaboravljen, povijest ga je progutala, a onda je iznikao kao feniks iz pepela 2015. godine, pa je 2016. godine izišao Zbornik radova, pa je 2017. godine izišla poštanska marka s njegovim likom i sada 2022. godine njegova knjiga ‘Narodna glazba BiH‘, kazao je fra Ante Marić, a osvrnuo se i na korenspodenciju objavljenu u ovoj knjizi s Mladenom Pozaićem, koji je bio intendant HNK u Zagrebu. Slučajno je ostao živ i došao u Sarajevu.
”Bio je hrabar čovjek koji je fra Branka Marijića stavio u ‘Muzičku enciklopediju BiH’ i u prvo izdanje 1958. i u drugo izdanje 1971. godine. Kad je prepravljao drugo izdanje na provinciju šalje pismo s molbom da mu za drugo izdanje Muzičke enciklopedije daju podatke o fra Branku Marijiću”, kazao je fra Ante, a što je tražio od tadašnjeg provincijala i što mu je tadašnji provincijal odgovorio pogledajte u faksimilu iz knjige ‘Narodna glazba BiH‘, a koji donosimo u nastavku:
Fra Ante ističe kako je iz ovog odgovora tadašnjeg provincijala fra Rufina Šilića jasno kako je on mislio da ga špijuniraju i da on stoga ne želi skriti svoje susrete s fra Brankom Marijićem koji je tada bio u emigraciji.
”Pisao je o svim narodima i akademkinja prof. dr. sc. Jasmina Talam rekla je kako nije primijetila u njegovim tekstovima da on nekoga ne voli. Istom mjerom naglašava i Srbe, i Crnogorce, i Muslimane i Hrvate. Svaki narod jednako tretira, ne uzima im njihovu etnomuzikologiju i tu je bio jako čestit”, kazao je fra Ante Marić, koji je na kraju govorio i o imenima i prezimenima kojima se njegov prezimenjak koristio kroz svoj buran i težak život u emigraciji, zaključujući kako je fra Branko po svom životopisu impresivan, a gdje god je bio ljude je učio pjevati i ljubiti svoj zavičaj i svoju domovinu.
”I danas će netko reće: ‘Ma, šta će doktorirati na gangi?!’ Baš je u tome njegova impresija. Baš je u tome dojmljivost i neponovljivost fra Branka Marijića. Neka mu dragi Bog podari mir u svojoj vječnosti za sve ono lijepo i dobro što je činio”, kazao je fra Ante Marić, a za puno više zanimljivosti o fra Branku Marijiću i njegovom bogatom životu svakako pročitajte knjigu ‘Narodna glazba Bosne i Hercegovine’, koja je dostupna u knjižnici Informativnog centra Mir Međugorje i svakako poslušajte cijeli razgovor s fra Antom Marićem koji smo emitirali u emisiji Sitan kamen do kamena.
