Za Kristiana Krpana duhovna glazba nije bila nešto čemu je od početka pridavao posebno značenje, kazao je gostujući u emisiji Popsacro Val, emisiji o popularnoj duhovnoj glazbi. No, njegov se pogled počeo mijenjati nakon dolaska u zajednicu Nanovo rođeni, a važnu ulogu u tome imao je tadašnji voditelj zajednice Matija Ricov, koji mu je ranije predavao vjeronauk za krizmu.
„Još od 2014. bio sam u jako dobrom odnosu s tadašnjim voditeljem zajednice Nanovo rođeni Matijom Ricovim. On mi je održavao vjeronauk za krizmu. Taj čovjek me je uvijek fascinirao. Uvijek je bio fenomenalan i uvijek je govorio o Bogu na način na koji mi nikad nitko drugi do tada nije govorio. Matija me nagovarao dvije godine da im se pridružim u zajednici i nakon dvije godine ja sam popustio i rekao: ‘Ajde, doći ću.’ Otišao sam u zajednicu i to mi je jednostavno promijenilo život u svakom smislu“, prisjeća se Kristian.
Posebno snažno iskustvo za njega bilo je slavljenje. Upravo je tada, kaže, prvi put na poseban način osjetio Božju prisutnost. „Zajednica ima koncept, slavljenje, molitvu i nagovor. I sve me toliko proželo, pogotovo slavljenje, u kojem sam po prvi put u životu osjećao Božju prisutnost kao fizičku, kao stvarnu. To me toliko dotaknulo i toliko me ‘zalijepilo’ za Boga da nisam nakon toga mogao otići. Do tada sam išao nedjeljom na misu, ali baš ako sam morao. No od tada sam krenuo ići svaki dan na misu i petkom na susrete. Iskustvo je bilo snažno“, govori.
Kroz duhovne obnove 2016. i 2017. počinjem sve više i više voljeti to pjevanje. I ne samo pjevanje, nego i slavljenje, to me ponajviše dojmilo.
Prije tog iskustva Kristian nije imao osobito izražen odnos prema duhovnoj glazbi. Poznavao je neke pjesme koje su se izvodile na misama, ali nije osjećao da ga posebno dublje zahvaćaju. Dolaskom u zajednicu upoznao je nove izvođače i drugačiji način slavljenja. „Do tada nisam imao neki pogled na duhovnu glazbu. Ta glazba mi je bila više OK. Unutar mise sam znao da ima svoj smisao, ali jako me rijetko nešto dublje dojmilo. Znao sam neke kršćanske pjesme koje su se redovito izvodile, ali tek unutar zajednice upoznao sam neke nove, poput Božje pobjede, Emanuela, Alana Hržice i ostalih. I oni su mi dali neko novo nadahnuće i Duha Svetoga mi približili na novi način“, kaže.
Upravo se tijekom duhovnih obnova 2016. i 2017. počela rađati njegova želja za glazbenim stvaralaštvom. „Kroz duhovne obnove 2016. i 2017. počinjem sve više i više voljeti to pjevanje. I ne samo pjevanje, nego i slavljenje, to me ponajviše dojmilo. Dojmilo me kako kroz instrument glasa, ali i instrument gitare i klavira, možemo doći do tako jednog susreta s najčudesnijim Bićem, sa Stvoriteljem. I nekako sam počeo dolaziti do toga da bih i ja mogao jednoga dana ili pjevati ili svirati.“
Prva pjesma koju je Kristian službeno objavio nosi naslov „Poput ovčice“. Nastala je tijekom formacije za rast u osobnoj molitvi koju je prolazio unutar zajednice. „Zajednica Nanovo rođeni poslala me u jednu formaciju za rast u osobnoj molitvi i upravo kroz molitvu unutar te formacije dolazim do prvih riječi. Bio sam u jednoj sobici, srećem se s gitarom. Odradio sam taj dan i baš sam dobio nadahnuće da krenem pisati, da uhvatim gitaru i krenem pisati. Tako su došle prve riječi: ‘Poput ovčice tvoje želim prebivati u tom naručju’, zato što sam se u tom trenutku osjećao sigurno i u miru, miru kakvog svijet ne može dati. Ta slika ovčice je u tom trenutku bila slika mene.“
Kristijan u početku nije znao kome bi se obratio za pomoć oko realizacije pjesme. U tome mu je pomogao prijatelj Luka Pandžić, a potom se u projekt uključio i producent Dominik Lučić. „Prijatelj Luka je napisao još jednu, treću pjesmu. Jednu koja se meni svidjela. Sklopili smo pjesmu, a ja sam je uglazbio. I njemu se svidjela ta pjesma i rekao je: ‘Pa moglo bi ovo snimiti.’ Meni je to bio šok, jer nikad o tome nisam niti razmišljao. Gledali smo kome da se javimo. Na kraju smo se odlučili javiti Dominiku Lučiću i on je prihvatio to raditi. Odradili smo posao. No tu nije bila samo jedna pjesma, nego smo tri pjesme odmah odradili. Uz Dominikovu pomoć, tu je bila pomoć i Matea Marića i Marina Lučića. Taj projekt je predobro završio“, prisjeća se.
Važan trenutak u njegovu glazbenom i duhovnom razvoju bio je odlazak u London 2019. godine. Zajednica Nanovo rođeni povezana je sa zajednicom Sion Community, a te su godine Kristian i njegov najbolji prijatelj Toni poslani na formaciju. „Svake godine je naša zajednica slala po dvoje ljudi na formaciju. Te godine odabrali su mene i mog najboljeg prijatelja Tonija da odemo tamo. Nama je to bilo zanimljivo i nismo htjeli propustiti priliku“, kaže Kristian.
Tako smo rasli s jedne strane u molitvi, u čitanju Biblije, u misi, u duhovnom životu, a s druge strane smo rasli i u nekom profesionalnom smislu, odnosno pjevačkom i glazbenom smislu.
Život u zajednici bio je ispunjen molitvom, misom, radom i zajedništvom. Upravo je takav način života otvorio dodatni prostor za glazbu. U slobodnim trenutcima Kristian i Toni sve su više vremena posvećivali glazbi. „Uz toliko molitve, uz toliko nadahnuća, prijatelj i ja smo se sve više i više počeli baviti glazbom. On je počeo više vježbati gitaru i svirati, a ja sam počeo vježbati glas i pjevati, a uz to i svirati gitaru. Uz sve te neke male ‘vremenske rupe’ kod ručka, kod čišćenja, kod molitve, bilo ih je po deset, petnaest minuta, mi bismo to koristili za slavljenje i za sviranje. To se znalo nabrati po četiri, pet sati pjevanja i vježbanja pjevanja i slavljenja.“
„Tako smo rasli s jedne strane u molitvi, u čitanju Biblije, u misi, u duhovnom životu, a s druge strane smo rasli i u nekom profesionalnom smislu, odnosno pjevačkom i glazbenom smislu. I tu dolaze prve riječi, odnosno moje pjesme ‘Pjevam Aleluja’.“
Kristian danas jasnije vidi razliku između glazbe koju je ranije izvodio i duhovne glazbe kojoj se posvetio. „Ove godine sam shvatio kolika je razlika. Budući da sam imao nekoliko svjetovnih svirki, gdje sam svirao i svjetovne pjesme, razlika je jednostavno osjetna meni kao autoru duhovne glazbe. U svjetovnoj glazbi se piše o nečem što je prolazno uvijek. Dok u duhovnoj glazbi pričamo o nečem što vječno traje, a to je Bog. U tome je prednost duhovne glazbe. Ona može podići čovjeka do Neba, do Duha Svetoga. To je nešto što je i mene najviše privuklo.“
U svjetovnoj glazbi se piše o nečem što je prolazno uvijek. Dok u duhovnoj glazbi pričamo o nečem što vječno traje, a to je Bog.
Da glazba može biti više od pjesme i postati poticaj drugome čovjeku, Kristian je počeo uočavati i kroz reakcije ljudi koji su čuli njegove pjesme. „Jedan dečko mi se javio da će možda prvi put otići na misu nakon dugo vremena. A javila mi se i jedna osoba da bi jako htjela razgovarati sa mnom. Veselim se tom susretu s prijateljem koji je u potrebi.“
Iako je zasad objavio dvije skladbe, njegov glazbeni put tek se razvija. Trenutačno priprema novu pjesmu koja će biti drukčija od onoga što je do sada radio, više u rokerskom stilu. Kaže kako vjeruje da će u budućnosti biti prostora za različite stilove i žanrove jer voli istraživati, kombinirati i isprobavati nešto novo. No bez obzira na glazbeni izričaj, temelj njegova stvaralaštva ostaje iskustvo iz kojega je sve i počelo – susret s Bogom kroz molitvu, slavljenje i zajedništvo.
Dragan Soldo
