U proteklim je tjednima mnogo toga lijepog napisano o duhovnoj baštini pape Franje. Različiti su stručnjaci s pravom istaknuli njegove napore da svakoj ljudskoj osobi zajamči da se osjeća dobrodošlom u Crkvi, njegovu posebnu zauzetost za najsiromašnije i marginalizirane, njegovo podsjećanje da je Bog bogat milosrđem, kao i njegove neprestane vapaje za mirom.
Međutim, želio bih ukazati na još jedan iznimno važan dio njegova nasljeđa koji se uglavnom ne spominje u osvrtima. Upravo je tijekom pontifikata pape Franje Crkva napokon dala svoj odgovor nihil obstat na „duhovni prijedlog” dan u Međugorju.
Za milijune ljudi koji su već doživjeli životnu promjenu nakon posjeta Međugorju od 1981. godine (jedan sam od njih i ja), bio je to uzrok velike radosti i ohrabrenja; dok su mnogi koji su željeli pričekati jasnije upute Crkve prije polaska na hodočašće u Međugorje sada dobili svoje „zeleno svjetlo.” Očekuje se da će već sada ogroman broj hodočasnika koji posjećuju ovo seoce u Bosni i Hercegovini još više narasti.
Uistinu izniman dokument kojim je izražen nihil obstat papa Franjo odobrio je u kolovozu 2024. godine, a objavio ga je Dikasterij za nauk vjere 19. rujna 2024. Riječ je o Noti o duhovnom iskustvu vezanom za Međugorje pod naslovom „Kraljica mira” – prema izjavama vidjelica, pod tim se imenom Gospa predstavljala od početka ovih ukazanja, a veći dio dokumenta govori o dobrim plodovima koje donosi Međugorje. U njemu je navedeno:
„Mjesto je posebno po velikom broju takvih plodova…”, dok kasnije stoji: „…nikle su i karitativne inicijative vezane uz različite zajednice i udruge, posebice one koje se brinu za siročad, ovisnike o drogama, alkoholičare, mlade s različitim problemima, osobe s invaliditetom.”
Mi koji smo uključeni u Marijine obroke zacijelo ćemo se ovdje, s velikom radošću, i sami prepoznati. Marijine obroke već se dugo opisuje kao plod Međugorja (i to ne činim samo ja!), a raznoliki su i plodovi na kojima možemo biti zahvalni u našim osobnim životima i obiteljima – obraćenja, iscjeljenja, novi život…
Za mene je najveće iznenađenje prilikom čitanja ovog dokumenta bilo izravno citiranje nekoliko Gospinih poruka, uključujući onu od 25. veljače 1997.:
„Pozivam vas, dječice, da u ovo vrijeme vidite kome je potrebna vaša duhovna ili materijalna pomoć. Svojim primjerom, dječice, bit ćete ispružene Božje ruke, koje čovječanstvo traži. Samo tako ćete shvatiti, da ste pozvani svjedočiti i postati radosni nositelji Božje riječi i ljubavi.”
Samo ova poruka bila bi dovoljna da Marijni obroci budu odgovor. Kada sam je pročitao, pomislio sam na desetke tisuća ruku ispruženih svakoga dana u našim jednostavnim, praktičnim djelima ljubavi – kuhanju i posluživanju svih onih dnevnih školskih obroka za najsiromašniju djecu svijeta.
Ali rad Marijinih obroka zapravo nije bio izravan odgovor ni na jednu konkretnu poruku u Međugorju, nego vrlo neočekivan plod u životima ljudi koji su davali sve od sebe (i, u mom slučaju, često podbacivali) kako bi živjeli onaj temeljni poziv koji je naša Majka puna ljubavi izrekla u Međugorju – da se vratimo njezinom Sinu Isusu svim svojim srcem, i da to činimo kroz molitvu, post, svetu misu, ispovijed i čitanje Svetog Pisma. I da tako budemo preobraženi Njegovom ljubavlju. Ništa što nismo već znali – ali mnogo toga na što nas je valjalo podsjetiti, i u tome nas ohrabriti.
Posljednja poruka na koju nas Crkva upućuje u dokumentu „Kraljica mira” prekrasno to izražava:
„Draga djeco, moje riječi su jednostavne, (…), ja vas pozivam mome Sinu.
Samo On može preobraziti očaj i patnju u mir i vedrinu, samo On može dati nadu u najdubljim bolima. Moj Sin je život svijeta! Što ga bolje upoznate, što mu se više približite, više ćete Ga voljeti, jer moj je Sin ljubav, a ljubav mijenja sve. Čini prelijepim i ono što vam se bez ljubavi čini beznačajnim.”
(2. rujna 2018.)
Ovaj poziv na ljubav koji nam je Gospa uputila u Međugorju od najveće je važnosti za svijet. Moramo vrlo žurno odgovoriti na ovaj „duhovni prijedlog” (kako ga Crkva zove u dokumentu „Kraljica mira”) i ponovo otkriti kako ljubiti. I tako ponovo naučiti kako živjeti u miru.
U sve većem mnoštvu ljudi koji posjećuju Međugorje sa svih strana svijeta, svakoga se dana vjera ponovo rađa i donose se mnogi prekrasni novi izbori. I na taj se način obilno sije sjeme raznolikih čudesnih plodova. Plodova koji mogu obnoviti nas, našu Crkvu, i lice Zemlje.
Meni je osobno bila velika radost što je upravo papa Franjo odobrio ovaj dokument. Njegova duboka ljubav prema Gospi očitovala se na mnoge načine od početka do kraja njegova pontifikata (pa čak i kasnije, budući da je odabrao biti pokopan u njenoj Bazilici u Rimu; bilo je vrlo dirljivo vidjeti djecu koja su joj donijela cvijeće netom prije nego što je položen na vječni počinak u blizini njezine ikone). Nekoliko je puta svima nama u Marijinim obrocima uputio izravno ohrabrenje u našem radu. Nikada neću zaboraviti kako je čvrsto uhvatio moju ruku nedugo nakon što je postao papa i s prekrasnim osmijehom rekao: ‘Avanti! Avanti! Avanti!’ („Naprijed! Naprijed! Naprijed!”). Upečatljivo je koliko su često njegovi vlastiti snažni i žurni pozivi – na molitvu, ljubav prema bližnjemu, zauzimanje za mir, poštivanje Božjeg stvorenog svijeta – odražavali Gospine pozive.
Papa Franjo, zbog ove velike duhovne baštine koju ste ostavili svijetu, zahvaljujemo vam iz svega srca.
I zahvaljujemo Bogu za našeg novog papu Lava koji je izabran 8. svibnja, na tako važnu Marijinu svetkovinu (Gospa od Lujána u Latinskoj Americi, Gospa od Pompeja u Rimu) i koji je molio Zdravo Marijo u prvom obraćanju svoga pontifikata. I zahvaljujemo Ti što si nam poslao svoju Majku, punu milosti, koja nastavlja obnavljati lice zemlje.
Gospo, Kraljice mira, moli za nas.
Magnus MacFarlane-Barrow
Magnus MacFarlane-Barrow osnivač je i direktor Marijinih obroka, organizacije koja svakog školskog dana osigurava obroke koji mijenjaju život najsiromašnijoj djeci svijeta. Marijini obroci trenutno opslužuje više od 2,6 milijuna djece u 16 zemalja diljem svijeta.
Gornji tekst izvorno je objavljen na web stranici Marijinih obroka.
