23.2 C
Međugorje
13.06.2121.

Maria Mandić iz Slovačke, članica FSR-a Čerin: Drago mi je da sam došla u Hercegovinu

Svake subote u 14.15 u programu Radipostaje Mir Međugorje emitira se emisija Franjevačkog svjetovnog reda „Iz evanđelja u život“. Kroz emisije se govori o raznim franjevačkim temama, slušateljima se nastoji približiti Franjevački svjetovni red, pratiti različite aktivnosti koje organiziraju članovi Franjevačkog svjetovnog reda, kao i prenijeti svjedočanstva života članova. Upravo jedno takvo svjedočanstvo sa slušateljima je podjelila članica Franjevačkog svjetovnog reda Čerin, Maria Mandić. Rođena je u Slovačkoj, a Božja providnost ju je dovela na doček nove 1996. godine u Međugorje.

”Došla sam kao hodočasnica 1996. Godine. Došla sam moliti. Prvi put na doček Nove godine, a potom sam došla i ljeti. Nisam planirala, ali ostala sam cijelo ljeto. Molila sam za svoj daljnji životni put, odnosno odluku nastaviti školovanje ili tražiti posao”, a na njezin životni put ‘stao’ je njezin suprug.

Nisam mogla zamisliti da ću imati osmero djece, ali kako su se rađala djeca, mnoge stvari učiš i odričeš se, kad osnivaš obitelj moraš se biti spremna žrtvovati

”Prvi put sam ga vidjela na svetoj misi. Molio je Očenaš podignutih ruku. Pitala sam prijateljicu: ‘Pa tko je ovaj čovjek da ovako moli?’. Ona mi je objasnila, i kada smo išli na svetu pričest iz mene je izletjelo: ‘Ovo će biti moj muž!’ Nikad u životu nisam nešto nepromišljeno rekla, priča Maria, a ispostavilo se kasnije, kako ni to nije bilo nepromišljeno rečeno.

”Tada se nismo ni poznavali. S vremenom smo se upoznali. I on je išao na brda, molio krunicu, kada smo počeli razgovarati o molitvi, obitelji… Učinio mi se srodna duša i spontano je on postao moj put. Gospa je valjda tako htjela, jer sam molila za svoj daljnji put. Kada sam se vratila u Slovačku rekla sam svojima, malo im je bilo neobično iz tako daleke države, koja je tek izišla iz rata, ali su prihvatili njezinu odluku, nakon što su ga upoznali” priča Maria koja se vjenčala u Međugorju već sljedeće 1997. godine.

Maria je iz brojne obitelji, ona je osmo od jedanaestero djece u svojoj obitelji, a sa svojim Vitom, također, ima bogatu obitelj s osmero djece.

I ja sam sa sela. Nije mi neobičan život na selu. Volim ga. Ono što su moje bake radile, primjerice pekle kruh, ovdje se još tako živi i radi. Obitelji su zajedno i slave zajedno Božić, Uskrs… i to mi se jako sviđa

”Nisam mogla zamisliti da ću imati osmero djece, ali kako su se rađala djeca, mnoge stvari učiš i odričeš se, kad osnivaš obitelj moraš se biti spremna žrtvovati. Ne možemo mi to svojim snagama. Bog ti daje snage. Oslanjali smo se jedno na drugo, a moj Vito je po četiri posla odjednom znao raditi, a molitva nam je bila svakodnevnica”, govori Maria kojoj se nije bilo teško priviknuti se na život u Hercegovini, na selu…

”I ja sam sa sela. Nije mi neobičan život na selu. Volim ga. Ono što su moje bake radile, primjerice pekle kruh, ovdje se još tako živi i radi. Obitelji su zajedno i slave zajedno Božić, Uskrs… i to mi se jako sviđa. U mom rodnom kraju već dolazi zapadna civilizacija. Ljudi se pomalo otuđuju, a ovdje sam našla to nešto izvorno lijepo. Hercegovci su jako srdačni i dobri ljudi, prihvatili su me… Imamo životinje, volim život na selu, sadimo baštu, hranimo se domaćim proizvodima…” nabraja Maria i zaključuju kako joj se sviđaju ovdašnji običaji.

”Još su u kršćanskom duhu, a u mom kraju to izumire. Više nema, primjerice, okupljanja i druženja susjeda kao ovdje… Drago mi je da sam došla u Hercegovinu, a u Slovačku idemo jednom ili dva puta godišnje. U kontaktu sam s braćom, s rođacima… zadnji put sam bila pred sami lockdown”, priča Maria i pojašnjava kako je završila u Trećem franjevačkom redu.

Nisam otišla u Asiz i to mi je stvarno žao, da nisam još izbliže upoznala sv. Franju. On je savršen kršćanin, kakvi bismo svi trebali biti. Bio je običan čovjek, a postao je svet zbog svoje ljubavi prema Kristu

”Udala sam se u franjevačku župu, nisam ni znala do tada za Franjevački svjetovni red, ali tadašnji župnik fra Dario ga je opet bio pokrenuo i pridružila sam im se, iako sam imala puno obaveza kući i počela ići na sastanke. Više je sveti Franjo izabrao mene, nego ja njega. Do dolaska u Čerin nisam bila upoznata s franjevačkom duhovnošću i stvarno sam se pronašla u tome – siromaštvo, predanost Bogu, post… Podrška smo jedni drugima”, naglašava Maria, koja je dosta putovala po svijetu, ali u Asizu nije bila. Zasad.

”Nisam otišla u Asiz i to mi je stvarno žao, da nisam još izbliže upoznala sv. Franju. On je savršen kršćanin, kakvi bismo svi trebali biti. Bio je običan čovjek, a postao je svet zbog svoje ljubavi prema Kristu. Možda sam kroz sv. Franju dobila hrabrost da čitam u crkvi, u župi, iako sam strankinja”, kazala je Maria, a cijelu emisiju u kojoj je ispričala svoj životni put od Slovačke do Međugorja i Čerina te svoje iskustvo dosadašnjeg hoda franjevačkim stazama, poslušajte na našem YouTube kanalu. S Mariom Mandić razgovarala je Josipa Vukoja, urednica emisije ”Iz evanđelja u život”.

povezano

Youtube kanal

Instagram

Kolumne