Povodom blagdana sv. Josipa Radnika, zaštitnika Groblja mira, u petak 1. svibnja 2026. godine u podne bit će slavljena sveta misa u Memorijalnom centru Groblje mira na Bilima iznad Mostara. Marijana Tomašević, voditeljica ureda Memorijalnog centra Groblje mira bila je gošća u programu Radiopostaje Mir Međugorje i govorila je o molitvenom programu, o značenju ove svete mise za cijeli projekt. Kazala je više o projektu podizanja križeva, o planovima za budućnost i razvoj projekta, o važnosti očuvanja sjećanja na žrtve. Rekla je i koji su izazovi u radu ureda Groblja mira, o suradnji s obiteljima žrtava i institucijama i na koji način se ovaj proces odvija te poslala poruku mladima i svima koji nisu dovoljno upoznati s ovom temom, a na početku je predstavila program obilježavanja na Groblju mira 1. svibnja.
Program zapravo svake godine započinje okupljanjem vjernika. Ljudi obično dođu makar pola sata prije mise kako bi iskoristili vrijeme i obišli cijeli prostor, a i zapalili svijeće kraj križeva i pomolili se prije same mise. Misa, dakle kako smo i najavili počinje u 12.00 sati. Misno slavlje ove godine će predvoditi i propovijedati fra Marko Mrše, član Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja sa sjedištem u Splitu, a svojim pjevanjem svetu misu uveličati će Veliki župni zbor sv. Nikole Tavelića iz Tomislavgrada uz sudjelovanje Frame Tomislavgrad. Također, čitači koji sudjeluju su dio ove zajednice iz Tomislavgrada, tako da je sve nekako u duhu tog kraja, a Bogu hvala oni su to i zaslužili svojim vrijednim radom i velikim brojem podignutih križeva za žrtve općine Tomislavgrad. Evo ovim putem bih iskoristila i trenutak da posebno pozdravim našeg povjerenika općine Tomislavgrad, gospodina Ivicu Šarca koji je doista jedan pravi primjer predanosti i odgovornosti prema ovom projektu.
Što za cijeli projekt Groblja mira znači ova sveta misa?
Rekla bih da ova sveta misa daje duhovni temelj ovom Memorijalnom centru. Ako gledamo simbolično, onda bismo mogli upravo kroz ovu svetu misu gledati tu povezanost rada i molitve. Po uzoru na svetog Josipa Radnika trudimo se predano raditi svaki trenutak i s molitvom u srcu dostojno čuvati uspomenu na naše žrtve. Svaki novi križ je zalog budućnosti i ova sveta misa je na neki način kruna našeg rada i očitovanje našeg osjećaja poštovanja prema povijesti hrvatskog naroda. Nije slučajno ova crkvica na Groblju mira posvećena upravo sv. Josipu Radniku. Oni koji to dublje gledaju, razumjeli su davno tu poruku.
Možete nam približiti projekt podizanja križeva, kako se on razvija – koliko je križeva postavljeno i što je sljedeći korak?
Projekt podizanja križeva razvija se sad već nekim, mogu reći standardnim ritmom, s tim da uvijek iznova imamo neka područja koja se onako rekli bismo “preko noći” probude pa se dogodi da općina koja je zaostajala s podizanjem križeva, odjednom u jednoj fazi podigne određeni veći broj križeva. To nam samo govori kako se ljudi sve više uključuju, preuzimaju odgovornost i inicijativu te svojim doprinosom i brigom pomažu ovaj zajednički projekt. Dakle, na Groblju mira je već postavljeno preko 20 i nešto tisuća križeva, što je izravni pokazatelj da je svijest našeg naroda o ovakvim bitnim temama sve jača.
Kakvi su planovi za budućnost kada je riječ o očuvanju i razvoju ovog projekta?
Planovi su daljnji razvoj i širenje projekta. To podrazumijeva više različitih koraka. Jedan od najbitnijih je svakako podizanje novih križeva, a isto tako i dodatno uređenje prostora i sadržajno bogaćenje događanja i obilježavanja bitnih, nama srodnih nadnevaka kroz godinu. Kao treće, možda jednim dijelom i najvažnije istaknula bih rad na jačanju svijesti o važnosti očuvanja sjećanja na žrtve, tako da ćemo se u budućnosti još i više truditi da uključimo što više mladih, što više organiziranih posjeta učenika kako bismo im približili povijesne činjenice i potrebu da osjećaju odgovornost prema svojoj prošlosti, odnosno prošlosti svog naroda.
Na koji način zainteresirani mogu podržati ovaj projekt?
Pa projekt se može podržati na više načina. Naravno, kada govorimo o donacijama koje omogućuju da se centar dalje razvija moram napomenuti koliko je, Bogu hvala puno ljudi koji upravo ovim načinom podupiru projekt već godinama. Hvala im na tome. Druga strana priče je da ovakve vrste projekta najviše rastu razumijevanjem; zbog čega je ovakav projekt važan za hrvatski narod. Dakle, bitno je da ljudi koji osobno posjete ovo mjesto ponesu svoje iskustvo i prenesu ga drugima. To širenje slike i upravo ta usmena predaja na kojoj je od davnina sve najviše sačuvano, upravo to je bitno i danas, za ovo mjesto. To daje Groblju mira snagu i trajnost.
Groblje mira je jedinstven memorijalni projekt – kako ga danas percipiraju posjetitelji i šira javnost?
Reakcije posjetitelja i šire javnosti su uglavnom veoma pozitivne, što me posebno veseli. Ljudi se vraćaju, dakle dolaze ponovo na Groblje mira i sa zanimanjem prate napredak i širenje. Posebno nas vesele dolasci učenika i studenata koji uče kroz dolazak na ovaj prostor. Također, Groblje mira redovito posjećuju i brojna izaslanstva i udruge iz zemlje, ali i iz inozemstva, poput nedavnog posjeta Hrvata iz Crne Gore. Sve to dovodi do značajnih suradnja i povezanosti hrvatskog naroda. Naravno, svakako je bitno istaknuti potporu Hrvatskog narodnog sabora Bosne i Hercegovine na čelu s predsjednikom doktorom Draganom Čovićem, kao i bezuvjetnu pomoć Vlade Republike Hrvatske, a ponajviše potporu naših općinskih povjerenstava, koja su sve brojnija. Na samim počecima ove priče ljudi koji stoje iza Povjerenstava su oni koji su najviše i najpredanije radili. To su ljudi koji su svojom ustrajnošću i nesebičnim radom postavili temelje ovog projekta, a onda je njihov rad bio poticaj i vodilja i drugim općinama koje su se kasnije uključivale. Uvijek je lakše nastaviti nekim utabanim putom, a općine poput Širokog Brijega, Čitluka, Gruda, Posušja, zatim Županija Posavska… Oni su taj posao odradili profesionalno tako da su ostali samo nastavili tim smjerom. Upravo takva vrsta potpore nam daje priliku za daljnji razvoj i prepoznatljivost.
Koliko je važno očuvanje sjećanja na žrtve?
Pa ovo je valjda najjednostavnije, a opet i najbitnije pitanje. Očuvanje sjećanja je naša odgovornost. Ako pamtimo, onda na taj način držimo do svoje povijesti i na taj način svjesno čuvamo mir i slobodu za koju se naš narod borio. Žrtva je žrtva, ali uzaludna žrtva je još i nešto puno gore i puno bolnije.
Doprinosi li ovo mjesto pomirenju i suočavanju s prošlošću?
Naravno, upravo to su temeljne ideje na kojem je ovaj projekt nastao. Groblje mira je uistinu mjesto mira, molitve i dostojanstvenog sjećanja na žrtve i upravo takvu poruku i šalje u svijet.
Koji su najveći izazovi u radu ureda Groblja mira, koliko je važna suradnja s obiteljima žrtava i institucijama?
Najveći izazovi u radu ureda su svakako povezani s velikim interesom i očekivanjem ljudi. Neki ljudi dolaze s nadom da ćemo im dati informacije o njihovim najmilijima. Određenim podacima koji se tiču žrtava doista raspolažemo i obiteljima je sve otvoreno za uvid, a upravo obitelj daje kroz svoja svjedočanstva onaj poseban doprinos koji se slaže u arhiv za žrtve. Suradnja s institucijama je isto toliko važna kao i suradnja s obiteljima. Budući da se ovakav projekt može razvijati samo ako sve ide pravovaljanim putem onda je takva suradnja ključna.
Na koji način se prikupljaju imena žrtava i koliko je ovaj proces zahtjevan?
Imena žrtava prikupljaju se kroz suradnju s općinama, županijama i župama na razini cijele države. Dio popisa već je dostavljen našem uredu, dok na neke popise još uvijek čekamo jer su u nekim područjima osnovana povjerenstva, a u nekima su još u procesu formiranja. Svake godine uključuje se sve više općina – negdje su popisi već završeni, a negdje je potrebna dodatna dorada. Riječ je o vrlo zahtjevnom procesu koji traži vrijeme, pa mu pristupamo strpljivo, ali pouzdano i temeljito jer takva dinamika je jedina moguća i jedina ispravna.
Koju poruku želite poslati mladima, ali i onima koji nisu dovoljno upoznati s ovim dijelom povijesti?
Današnja mladež suočena je s mnogim izazovima i usmjerena je na neka nova vremena, ali upravo je zbog toga na nama starijima odgovornost da im približimo vrijednosti i važnost očuvanja povijesti. Važno je da razumiju ono što se dogodilo, kako bi znali cijeniti i prošlost i sadašnjost, a isto tako graditi i zdravu budućnost. Stoga, rekla bih da je velika odgovornost na starijima, na ustanovama, pogotovo obrazovnim jer samo takvim zalaganjem možemo biti sigurni da se sjećanje neće izgubiti.
Mijo Brkić
