U emisiji Glazbena trica u srijedu, 11. veljače gostovao je glazbenik Max Hozić. Rođen je u Zagrebu, a djetinjstvo je proveo u Splitu, više se zanimajući za sport, nego za glazbu. S godinama mu je glazba postajala sve važnija te je sve više vremena provodio upijajući sve informacije vezane uz glazbu i slušajući sve moguće stilove. Veliko zadovoljstvo predstavljao mu je odlazak na koncerte glazbenika koje je cijenio i pjevanje iz petnih žila. U jednom takvom zanosu uhvatila ga je prijateljica koja je inzistirala da se upiše u neki zbor. Odluka je pala na Akademski zbor Ivan Goran Kovačić gdje se prvi put susreo s notnim zapisom i vokalnom tehnikom.
„Ja sam se glazbom počeo baviti zapravo prilično kasno, što je prilično neuobičajeno u ovim glazbenim krugovima, bar što se kolega tiče koje vidim da su uvijek bili redovito upisani u nekakve glazbene vrtiće, ili su od malena pjevali, išli na festivale. A ja recimo nisam imao pojma da znam pjevati. Nekakvu veliku ljubav prema glazbi mi je usadio zapravo moj ujak. Uglavnom nama se doma po cijele dane slušala glazba, analizirala, pričalo se stalno o tome koji pjevač je dobar, koji nije, pratili su se festivali, prognoziralo se tko će pobijediti, tako da se meni to usadilo kroz djetinjstvo, taj nekakav spoj s glazbom gdje je glazba jedna jako bitna stvar u životu. A onda s vremenom sam puno slušao glazbu, raznu glazbu, ali nikada nisam pjevao, pjevušio jesam, ali nikada nisam mislio da je to nešto dobro. I jedan put išao sam na koncert Gibonnija s prijateljima i tamo sam pjevao. Sve te njegove pjesme sam znao napamet. I tu me je čula moja dobra prijateljica…“, kazao je Max Hozić i dodao da je to bio početak njegovog bavljenja glazbom, a cijeli razgovor poslušajte u audiozapisu.
Dragana Pavlović
