Na početku jesenskog ciklusa emisija Susret Radiopostaje Mir Međugorje ugostili smo speleologa Mladena Kuku, koji je otkrio Jazovku, jamu iz koje je ekshumirano 814 žrtava, koje su pokopane 23. kolovoza ove godine, na Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima nacizma, fašizma i komunizma.
Početak istraživanja
Ispričao je kako je na početku svoje istraživačke karijere 1975. godine čuo za jamu Jazovka u selu Sošice. Budući da ljudi obično preuveličavaju priče o špiljama nije bio posebno zainteresiran za tu temu. Zainteresirao se kada je čuo da su ondje za vrijeme i nakon drugog svjetskoga rata pa i puno kasnije vršene egzekucije. „Moje istraživanje trajalo je od 1975. do 1989. godine. Bio sam dosadan svojim prijateljima, dok smo istraživali taj teren i tražili tu jamu. Mještani su znali za nju, ali se nitko nije usudio o tome pričati. S godinama to me sve više i više zanimalo i palilo moju maštu.“
Otkrivanje jame
Otkrivanje se dogodilo 1989. godine, u doba Jugoslavije, kada se o takvim stvarima nije smjelo govoriti. „Pored tog mjesta prošao sam stotinu puta. Tada sjedim i uočim jednu neveliku pukotinu, pružim ruku unutra i osjetim strujanje zraka. Počeo sam bacati kamenčiće i čujem da oni negdje odzvanjaju. Onda sam primijetio da je na taj mali otvor navaljen kamen.“
Prva spuštanja u jamu
Kuka je označio to mjesto, došao s kolegama, odmaknuli su kamen i spustili se u jamu, ali nisu imali dovoljno opreme. Za 7 dana, 29. siječnja 1989. ponovno su se spustili. „Ono što smo vidjeli bilo je strava i užas. Ogromna hrpa kostiju. Ne možete ni pretpostaviti koliko kostiju ima, koliko je tu ljudi. Uočio sam štake, zatim naočale, umjetne zube… Te sekunde kao da su trajale cijelu jednu vječnost. Izmolio sam Oče naš, prekrižio se i rekao – što god da su ljudi radili, takav kraj nitko ne zaslužuje. Izišli smo van i dali si ruku da ćemo o tome šutjeti. Jer tada je to bilo jedna velika tajna, državna tajna, na kraju se ispostavilo da je tu skoro 1000 ljudi završilo. Na drvetu sam džepnim nožićem urezao SOD, što je kratica od Speleološki odsjek Dubovac. To je bio prvi pisani trag, prva oznaka toga tužnog i stravičnog mjesta.
‘Odmotavanje klupka’
I u grupama koje izgledaju prilično homogeno i prijateljski, imate uvijek nekoga koji negdje to izrekne pa se oko nas počelo odmotavati klupko. Pitanje je kako bi cijela priča završila da nije došlo do Domovinskog rata pa je to pomalo palo u zaborav.
Nestručno prebrojavanje kostiju
I onda opet dolazi jedna era kada se ide masovno na to mjesto. No to je mjesto pijeteta, dubokog pijeteta gdje ljudi trebaju doći zapali svijeću, pomoliti se, a ne tu raditi nekakve festivale ili političke skupove. Ljudi su tu dolazili, entuzijasti čak napravili križeve za križni put. No iako smo imali državu i osjećali da bi trebali takve stvari obilježavati i tim ljudima dati jednu određenu počast, ništa se nije događalo. Dolazi 1999. godina i tada jedna saborska komisija odlučuje da će probati prebrojati kosti u jami. Radili su to na jedan nestručan način, odvajali lubanje, čime se automatski narušava mjesto zločina. U međuvremenu snimio sam dva dokumentarna filma. I 2019. godine na 30. godišnjicu otkrivanja jame Jazovka nagovorio sam svog prijatelja vlč. Ivana Vučka te smo se spustili na dno jame i učinili jedan molitveni obred. Bili smo zaprepašteni što su ljudi već počeli smeće bacati u tu jamu. Dok nekih 300 metara od Jazovke imate grobnicu u kojoj su pokopani partizani, potpuno uređeno mjesto.
Ekshumacija i misa ukopa
Godine 2020. rađena je ekshumacija. Radilo je to Ministarsko branitelja, na čelu s Tomom Medvedom. Da nije njega bilo, pitanje je bi li mi i danas imali izvučene kosti iz jame i grobnicu gdje su oni ipak na dostojanstven način pokopani 23. kolovoza i gdje im je podignut spomenik.
Tada je zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša održao veličanstvenu propovijed na misi ukopa. Govorio je iz osobnosti duše hrvatskoga vojnika te između ostalog rekao – dok su me vodili prema kraju, znao sam da istina ne umire ni s jednim čovjekom pa ni sa mnom. To je rekao kao jedna od žrtava u onoj jami. I zaista, istina nije umrla.
Svatko bi trebao iznijeti istinu
Neću od toga raditi nekakvu herojsku epopeju, heroja od sebe. Moja građanska dužnost je tako postupiti. Smatram da bi svatko tko zna za neko takvo mjesto trebao iznijeti istinu. Svaki čovjek treba imati pravo na dostojanstven ukop. Smrt treba biti dostojanstvena. Ljudi traže godinama članove svojih obitelji. No to je traženje igle u plastu sjena. Za usporedbu – koliko ljudi još tražimo iz Domovinskog rata i ne možemo doći do nekih podataka. A granate nam još odzvanjaju u glavi. Što mislite kako je onda tražiti nekoga iz drugog svjetskog rata.
Svjedoci pokajnici ili zločinci
Kuka je komentirao i pojam – svjedok pokajnik. „Nije on nikakav svjedok i nije pokajnik, nego je suučesnik u zločinu. Meni, vrsnom poznavatelju Žumberka, trebalo je 14 godina da nađem Jazovku. A on je došao s nekakvom ekipom i odmah pogodio tu jamu, nakon tolikih godina! Ne mogu vjerovati da su tu čista posla. I drugo – svi ti ljudi koji „imaju grižnju svijesti“ – jesu li se odrekli boračkih mirovina, stanova, svih mogućih privilegija što su ih imale njihove obitelji, jesu li se toga odrekli? A ne ono – joj mene je to proganjalo, meni je to bilo teško, ja sam samo gledao ili ja sam samo vozio autobus sa svim tim ljudima koje su iz zagrebačkih bolnica vukli gore na klanje. Meni bi bila trauma da recimo pregazim nečijega psa ili mačku ili ne znam šta drugo, to bi me pogodilo. A masakrirati ljude i s tim živjeti!? Kako uopće možeš doći u tu situaciju? Tko te na to može prisiliti? Tu si došao zato jer to voliš delati. Nisi tu došao slučajno. Te su stvari radili ljudi od visokog povjerenja, a ne netko tko je tu slučajno bio“, rekao je pored ostaloga u emisiji Susret Mladen Kuka, speleolog i alpinist iz Karlovca koji je otkrio „hudu jamu“ Jazovka u Sošicama na Žumberku.
Višnja Spajić
