Nada koja liječi, emisija je Radiopostaje Mir Međugorje u kojoj psihologinja Marijana Grgić sa slušateljima pronalazi odmor za dušu, a u ovotjednoj emisiji govorila je o mentalitetu pobjednika, o onome koji čeka, ali nikada ne stoji.
Što radi čovjek kada ne dobije priliku? Odustaje ili se priprema?
Danas govorimo o mentalitetu pobjednika, o onome koji čeka, ali nikada ne stoji.
Želim govoriti o mentalitetu pobjednika, o mentalitetu čovjeka koji je otporan i koji će jako teško izgubiti u životu. Započela bih s jednom pričom. Dakle, što učiniti kada nešto jako želim, a ne mogu to dobiti? Ja sam, kada sam bila dijete, jako željela upasti u plesnu skupinu. Međutim, u plesnoj skupini nije bilo mjesta. Nije bilo mjesta i ja sam odlučila da ću, ako ništa, barem sjediti i gledati sve njihove probe.
Dolazila sam na svaku probu, sjedila sam i gledala kako oni plešu. Bila sam dijete i nisam bila učena otpornosti, nitko me tome nije učio. Međutim, ja sam u to vrijeme jednostavno znala da ću dočekati svoju priliku ako mirno čekam i učim. I to sam i napravila. Nakon nekog vremena jedna se plesačica razboljela i prestala dolaziti na probe. Nastavnik je tada pitao ima li netko tko može uskočiti, tko može zamijeniti. Ja sam bila spremna jer sam znala sve korake. Na taj način sam upala u svoju omiljenu plesnu skupinu i bila sam u njoj do kraja škole, a na kraju sam je i vodila.
Gledala sam jedan intervju velikog nogometaša. Sportaši su mi uvijek inspiracija i metafora za nešto lijepo i poučno. Ovaj je pričao o svojim teškim trenucima kada je sjedio na klupi. Rekao je da je, kada su ga stavili na klupu, svaki dan dolazio na trening s jednom željom, da ponovno zaigra. Radio je i trenirao upravo zato da dobije novu priliku, a kada je dobio priliku, igrao je fenomenalno. Što želim reći s ove dvije priče? Ponekad nije moje vrijeme, ali to vrijeme će doći.
Ako imam mentalitet osobe koja odustaje, koja se naljuti, koja kaže: „E sad kad me niste izabrali, neću uopće sudjelovati“, takva osoba zapravo nikada ne dobije priliku pokazati ono što može i raditi ono što želi. Mentalitet pobjednika sastoji se u tome da osoba ima strpljenje, ali u tom strpljenju ima i otpornost. Razvija jedan unutarnji stav u kojem kaže: moje vrijeme će doći. Takva osoba ide naprijed, gleda u budućnost, ne ljuti se, ne optužuje ni sebe ni druge, nego u zastoju, u toj „klupi“ vidi priliku za rast i uspjeh.
Istraživanja u psihologiji
Ovaj mentalitet se u psihologiji najčešće opisuje kroz tri pojma: Growth mindset (razvojni mentalitet) ili uvjerenje da se sposobnosti mogu razvijati kroz trud, učenje i upornost, zatim Grit (ustrajanost i dugoročna strast), to jest sposobnost da osoba ostane predana cilju unatoč preprekama i čekanju I Delay of gratification (odgođeno zadovoljstvo) što je zapravo sposobnost da osoba čeka priliku i ulaže trud bez trenutne nagrade
Ono o čemu sam sada govorila nije samo neka osobna priča ili moj doživljaj života. Psihologija je zapravo jako dobro proučila ovaj mentalitet i dala mu ime.
Jedna od najpoznatijih psihologinja koja se bavila ovim područjem je Carol Dweck. Ona je godinama promatrala djecu i pokušavala razumjeti zašto neka djeca, kada naiđu na prepreku, odustanu, a druga djeca ostanu, trude se i na kraju uspiju.
U svojim istraživanjima davala je djeci zadatke. Neki zadaci bili su lagani, a neki namjerno teški. Ono što je primijetila bilo je jako zanimljivo. Djeca koja su vjerovala da su sposobnosti nešto fiksno, nešto s čim se rodiš, vrlo brzo bi odustajala kada bi došla prepreka. Ako im nije išlo, zaključili bi da nisu dovoljno dobra i povukli bi se.
Djeca koja su vjerovala da se mogu razvijati kada bi došla prepreka, ona nisu odustajala. Ona bi rekla: dobro, još ne znam, ali mogu naučiti. Ta djeca su tražila teže zadatke, više su vježbala i dugoročno su postizala puno bolje rezultate.
Ona je to nazvala razvojnim mentalitetom. To je mentalitet koji ne kaže „ne mogu“, nego „još ne mogu“.
Druga psihologinja, Angela Duckworth, otišla je korak dalje i postavila jedno vrlo jednostavno pitanje: što zapravo razlikuje uspješne ljude od onih koji ne uspiju?
Ona nije proučavala samo djecu, nego i vojnike, studente, sportaše. Gledala je tko odustaje, a tko ostaje. I došla je do jednog iznenađujućeg zaključka. Talen nije presudan i ništa ne znači.
Presudno je nešto što je nazvala „grit“, dakle kombinacija strasti i ustrajnosti. To su ljudi koji ostaju kada je teško, koji rade i kada ih nitko ne gleda, koji treniraju i kada ne igraju, koji čekaju i ne odustaju. To su ljudi koji, kada sjednu na klupu, ne kažu „gotovo je“, nego kažu „ja se spremam“.
I onda dolazi treće istraživanje koje je jako poznato, tzv. marshmallow test psihologa Waltera Mischela. On je djeci ponudio jedan sljez i rekao im: možeš ga pojesti odmah, ali ako pričekaš, dobit ćeš dva. Neka djeca su odmah pojela. Neka su čekala. Ono što je zanimljivo jest da su djeca koja su mogla čekati kasnije u životu imala bolje rezultate, ne samo u školi, nego i u odnosima, u poslu, u samokontroli. Ona su naučila nešto jako važno: da vrijedne stvari dolaze s vremenom. Kada spojimo ova tri istraživanja, dobijemo ono o čemu sam na početku pričala.
Moraš vjerovati da možeš rasti, nauči čekati svoju priliku i kada dođe tvoj trenutak, budi spremna ili spreman. Nikada ne odustaj.
Biblija o mentalitetu pobjednika
Ono što psihologija danas potvrđuje, Biblija nam pokazuje već stoljećima kroz konkretne živote ljudi, a jedan od najljepših primjera je Josip iz Staroga zavjeta. Josip nije imao lak put. Bio je prodan od vlastite braće, odveden daleko od svoje obitelji, nepravedno optužen i završio je u zatvoru. I ono što je zanimljivo, on nije samo kratko čekao. On je godinama bio u situaciji u kojoj nije mogao ništa promijeniti. Mogao je postati ogorčen, ali nije.
U tom vremenu čekanja Josip nije stao. On je radio, razvijao se, ostao vjeran i u zatvoru. I upravo tamo, u tom mjestu koje je izgledalo kao kraj, zapravo se pripremao za ono što dolazi. Kada ga je faraon pozvao, Josip je bio spreman. Tada je postao čovjek koji spašava narod od gladi.
Sličnu priču vidimo i kod proroka Danijela. Danijel je bio odveden u tuđu zemlju, živio je u okolnostima koje nisu bile teške i nije imao kontrolu nad svojim životom. Danijel nije prestao moliti, živjeti ispravno. I onda dolazi trenutak kada kralj treba nekoga tko može protumačiti san. Treba nekoga tko ima mudrost, a Danijel je spreman. Godinama živio ispravno dok ga nitko nije gledao.
Priča o Davidu također je prekrasna. David nije odmah postao kralj. Bio je pastir i svaki dan čuvao ovce. Boga je jako volio i bio mu vjeran. Kada je stao pred Golijata, on je već bio spreman.
Kada pogledamo sve ove primjere zajedno – Josipa, Danijela, Davida – vidimo jednu istu stvar. Nitko od njih nije preskočio čekanje, ali svima njima se čekanje itekako isplatilo.
Ako danas osjećate da cijelo vrijeme čekate, da stalno čekate, da vaše vrijeme nikako da dođe, možda je upravo to vrijeme u kojem se pripremate za nešto što još ne vidite. Ono što danas radite u tišini, ono što učite dok vas nitko ne gleda, ono kako ostajete kada je teško, kada ste sami sa sobom I nitko vas ne vidi, upravo to će vas jednog dana pripremiti za trenutak koji će doći.
Zato nemojte odustati od svog puta I nemojte se povući samo zato što još niste izabrani.
Vaše vrijeme možda još nije došlo, ali će doći, obećava nam znanost i obećava nam Biblija.
Emisiju možete poslušati na našem YouTube kanalu.
Marijana Grgić
