U emisiji Sitan kamen do kamena nastavili smo razgovore o otoku Šolti – o životu, o kulturi, o pjesmi…
O životu kojega se sjećamo kroz pjesme i običaje urednik emisije Vedran Vidović razgovarao je s osobom koja je neumorni baštinik šoltanske kulture Natašom Blagajić, koja isti je članica mnogih kulturnih udruga otoka Šolte, a govori o svim udrugama, svojim prijateljima te ljepotama i izazovima koje predstavlja život na jednom otoku. Kroz emisiju slušamo napjeve ovoga otoka u izvedbe ženske klape Čuvite.
”Nisam cijeli život vezana za Šoltu, dolazila sam kao dijete, ljetovala kod bake, a preselila sam na Šoltu iz Splita prije 25 godina. U Splitu sam vodila bogat društveni život pa me u početku bilo strah šta ću ovdje raditi? Međutim, ovdje ima toliko stvari za raditi da ti nedostaje vremena. Svoju djecu sam odmah upisala u šoltanski glazbeni zbor Olinta, to je limena glazba koja ove godine slavi svoj stoti rođendan, što je velika stvar, upisala sam ih u Dobrovoljno vatrogasno društvo koje djeluje dugi niz godina…”, nabraja nam Nataša koja govori i kako su htjeli osnovati žensku klapu, ali se javilo toliko žena – a sve lijepo pjevaju – da su morali osnovati zbor.
”Šolta realno ima oko 1500 do 1600 stanovnika zimi, a toliko ljudi koji se umjetnički izražavaju da je to naprosto nevjerojatno pa ispada da je svaki čovjek talentiran za nešto. Imamo naivnu umjetnost. Rodonačelnik dalmatinske naive pokojni Eugen Buktenica je naš Šoltanin, a naivom je zarazio puno sumještana, koji su se ugledali na njega i bave se slikanjem, ne samo naivom. Imamo jako puno pjesnika, imamo svoj kulturno-povijesni časopis Baščina, koji je izlazi od 1991. godine, a koja se razvila u fantastičnu enciklopediju svega”, govori Nataša te nabraja dalje: Lovačku udrugu koja ove godine slavi 100 godina organiziranog djelovanje; amatersko kazalište Sulet, tek osnovana udruga Osmijeh za djecu s posebnim potrebama koja će se baviti i starijima, ne samo djecom…
Nataša Blagajić govorila je i o sakralnoj baštini otoka Šolte, vjerskom životu, toponima, povijesti, bratovštinama na ovom otoku, sprovodnim, vjerskim, pjevačkim i drugim običajima.
Ona je članica i ženske klape Čuvite, koja djeluje pri KUD-u Šolta. Upravo je ova klapa, družeći se jako puno sa starim crkvenim pjevačima, od zaborava spasila mnoge svjetovne, ali i mnoge marijanske napjeve. Izdali su i prvi CD iz edicije ‘Šoltanski bokun’, a sljedeći koji je u pripremi je upravo CD s marijanskim napjevima i drugom crkvenom glazbom.
”Šoltanski bokun je onaj posljednji komad ribe ili mesa na tanjuru kojega nitko ne želi uzeti jer mu je neugodno misleći da se netko nije dovoljno najeo pa uvijek ostane, ali taj šoltanski bokun simbolizira nešto dobro u ljudima – neću uzeti da ne uskratim drugima. To je osnova poanta pa se i ta naša edicija koja bi trebala imati pet CD-ova zove Šoltanski bokun”, kazala je Nataša, a klapa Čuvite ime je dobila po jednoj vrsti ptica.
”Čuvita je jedna vrsta ćuka. Vrlo je mala ptica, glasa se karakteristično, a Šoltane ljudi na kopnu, u Splitu zovu Čuvitari. Taj njezin karakterističan pjev u Šoltanima koji su otišli budi nostalgiju. Ženska klapa je nastala, kao i većina klapa iz spontanog druženja pa ne znam ni koje godine. Na druženjima bi se zapjevalo i onda smo 1997. godine osnovali klapu i pomalo počeli vježbati, promijenili smo nekoliko postava, ali jezgra je ostala ista od prvoga dana. Jedan dio članica živi u Splitu, a jedan na Šolti pa su nam probe jednom tjedno na Šolti, a jednom tjedno u Splitu u dominkanskom samostanu, koji nam dominikanci ustupaju besplatno na čemu im i ovim putem zahvaljujemo. Naš voditelj danas je maestro Srećko Damjanović, osvojili smo zlato na Omišu, nagrade na još nekim smotrama… Zaredale su se nagrade, izdali smo CD i ime Čuvite postalo je prepoznatljivo u klapskom svijetu”, kazala je Nataša, a cijeli razgovor s njom, kao i klapu Čuvite, poslušajte u emisiji Sitan kamen do kamena na našem YouTube kanalu.
