20.3 C
Međugorje
25.02.2121.

O ženo! Velika je vjera tvoja!

Ona priđe, pokloni mu se ničice i kaže: “Gospodine, pomozi mi!”

On odgovori: “Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima.”

A ona će: “Da, Gospodine! Ali psići jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara!”. Tada joj Isus reče: “O ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš!”

Nekada ranije, s puno manje godina, obveza i bez vozačke, bilo mi je tako teško razumjeti zašto se tata ljuti svaki put kad ga nazovem(o) dok je na putu, i kako mi fino ne odgovori na ono zbog čega ga zovem. A često je bio na putu, i često je njegov mobitel znao zvoniti na suvozačevom sjedalu, na krovu auta, u džepu, u ruci, skoro svaki put kad bi meni/nama nešto palo na pamet, bez obzira što on radio. Sada, kad se već odavno njegov broj zna kad se zove, i kada i meni zna zvoniti, shvaćam da to nisu bili pozivi iz potrebe nego zivkanja, sve mili, uljepšani glasovi zahtjeva i prohtjeva, šapćući primaknuti slušalici telefona da netko stariji ne čuje i ne vidi. To je lako objasniti teorijom „dičinja posla :)“, ali ta slika poziva, zivkanja, javljanja, odgovora, poziva na čekanju, i prekinute slušalice danas me uči teoriji nekih mojih odnosa koji sada više ne bi smjeli biti opravdani tom dječjom.

Danas je Isus na putu. I sve mi se čini kao da je i njemu dan počeo onako da mu svi pomalo idu na živce, neki s razlog a neki bez da išta loše ili pogrešno urade. Neuobičajeno raspoloženje za Isusa, za mene i nije baš.

Prvo je sve počelo s farizejima koga su ga se dovezali pitanjima zašto učenici ne peru ruke prije jela. A onda neka žena iz naroda, zove, i doziva, i opet zove. A čini se da Isus ne uzvrati niti riječi. Možda je ovo jedini ulomak evanđelja o nekome tko je promijenio Isusovo mišljenje, zapravo, ovo je jedini kojega znam i koji mi ostaje do kraja neshvatljiv. I to o ženi. (Ne)običnoj ženi. Nevjerojatan događaj. Em žena, em Kanaanka, potpuna suprotnost “izgubljene ovce dome Izraelova” za kojom su Isus i učenici tragali da je vrate stadu i Pastiru, upravo ona, uporna i zanimljivo kreativna u svom razgovoru s Gospodinom, donosi mi premoćnu poruka dana. Zvati u pravom trenutku. Zvati s pravom potrebom. Zvati a ne zivkati. Zvati i znati razgovarati, upitati i dati odgovor. Zvati i kad je poziv na čekanju. Zvati i kad izgleda da si ignoriran. Zvati i kad ostaneš bez riječi. Zvati vjerno!

I zamišljam, pa vjerojatno nitko od prisutnih nije pomislio da je ona uopće vrijedna Isusa. A ona zove, i zove. Nije dostojna ni razgovora s njim, a tek uslišane molitve… A ona tako mudro zaiska mrvice Isusovog milosrđa. Dovoljno. Tako vrijedno, a nazvano mrvicama.

Isus odgovara. I to najljepšim mogućim odgovorom Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš!

Molim Te Isuse, i zovem Te,
oslobodi me mog običaja da u molitvi i pozivu slušam samo svoje riječi,
da mi one odzvanjaju u glavi i unutar zatvorenih usta tako glasno;
dok je moj poziv na čekanju, a Ti možda već s druge strane odgovaraš – daj mi strpljenja.

Daj da čujem Tvoj glas…
I Tvoj odgovor meni: O, ženo…

Ivana Miličević

povezano

Youtube kanal

Instagram

Kolumne

Mit o kreativnom neredu

Sjećam se da sam u sjemeništu, u srednjoj školi, kod jednog kolege na radnom stolu vidio ispisanu latinsku poslovicu: „Serva ordinem et ordo servabit...

Dan ružičastih majica

Kada je Chuck McNeill iz Kanade, za prvi dan nastave devetoga razreda odjenuo ružičastu majicu, sigurno nije znao da će pokrenuti inicijativu za borbu...

Tko je to bez grijeha, neka prvi baci kamen

U Hrvatskoj se posljednjih dana puno govori i piše o onima koji su se cijepili protiv COVID-a preko reda, i tu je na vidjelo...

Zar se ne sjećate?

U ono vrijeme; učenici zaboraviše sa sobom ponijeti kruha, imali su samo jedan kruh sa sobom na lađi. Nato ih Isus opomenu: -„Pazite, čuvajte se kvasca farizejskoga i...

Jesu li ti mreže prazne?

Naslov ove kolumne je ''posuđen'', ''kopiran'', ukraden... od jednog izdanja sve popularnije rubrike 'Pozitivna minuta' našega kolumnista fra Josipa Vlašića na njegovom Facebooku, Instagramu,...