Svjetovna i duhovna glazba dva su različita svijeta. Prije sam želio slavu i priznanje, a danas želim da ljudi kroz moju glazbu vide Isusa. To je najveća radost.
Zadarski kantautor Ivan Vidović, poznat pod umjetničkim imenom Eyevan, privlači pozornost svojim specifičnim glazbenim izričajem u kojem spaja akustični pop i duhovne teme. Njegova glazba odiše jednostavnošću, ali i dubinom, a iza svake pjesme stoji osobno iskustvo, traženje i – kako sam svjedoči – susret s Bogom koji je promijenio njegov život.
Na samom početku razgovora u 848. izdanju emisije Popsacro Val, koju uređuje i vodi Dragan Soldo, Ivan otkriva zanimljivu priču o svom umjetničkom imenu, koja nosi snažnu emocionalnu vrijednost: „Moj pokojni djed imao je nadimak za svakog unuka i unučicu. Mene je zvao ‘oko didovo’. Upravo iz tog razloga sam svoje ime Ivan prilagodio engleskom izgovoru i dodao riječ ‘eye’, što znači oko. To sam učinio zbog djeda, jer mi je puno značio i još uvijek znači. Njemu sam posvetio i jednu pjesmu.“
Njegov glazbeni put nije od početka bio jasno definiran. Kao i mnogi mladi, i Ivan je dugo glazbu doživljavao kao hobi. Ipak, jedan životni trenutak postao je prekretnica:
„Bavim se glazbom već petnaest godina, ali u početku je to bio samo hobi. Sjećam se razdoblja kada sam bio student, više okrenut zabavi nego ozbiljnim stvarima. Tijekom Erasmus razmjene u Pragu osjetio sam neku unutarnju prazninu. Kao da sam se istrošio. Tada sam shvatio da zapravo ne radim ništa konkretno u životu, iako imam veliku želju za glazbom. Rekao sam sebi da ću, kad se vratim kući, početi ozbiljno raditi na tome.“
Iako je tada već krenuo u glazbeno stvaralaštvo, priznaje kako još nije živio vjeru na dublji način. Promjena dolazi postupno, ali snažno: „Uvijek sam negdje u sebi želio napisati pjesmu za Isusa. Svjetovna glazba mi je s vremenom počela gubiti smisao. Nisam više osjećao emociju. Sjećam se koncerta duhovne glazbe Progledaj srcem gdje sam se potpuno prepustio i tada sam shvatio da mi upravo takva glazba daje dubinu koju tražim. To je bio trenutak kada sam počeo razmišljati drugačije.“
U razdoblju dok je stvarao svjetovnu glazbu, Eyevan otvoreno priznaje kako je posezao za marihuanom, vjerujući da mu pomaže u kreativnom procesu. S vremenom se u njemu javio strah – hoće li bez takvih sredstava uopće moći stvarati i osjećati radost glazbe. Upravo taj unutarnji nemir postao je dio njegove borbe, ali i prekretnica.
Kada sam upoznao Boga, dobio sam sve što mi treba. Ipak, bilo je teško ostaviti svjetovno i krenuti u duhovno.
Eyevan otvoreno govori i o unutarnjoj borbi kroz koju je prolazio: „Sudjelovao sam u jednom televizijskom showu i to je bilo lijepo iskustvo. Ali shvatio sam da to nije ono što želim. Kada sam upoznao Boga, dobio sam sve što mi treba. Ipak, bilo je teško ostaviti svjetovno i krenuti u duhovno. To je proces i borba, ali na kraju sam znao da je to jedini put koji ima smisla.“
Posebno iskustvo bilo je stvaranje njegove prve duhovne pjesme „Velik“, koja je označila jasan zaokret u njegovu životu i radu: „Bilo me strah objaviti tu pjesmu. Znao sam da time javno govorim tko sam i što želim biti. To nije bila samo pjesma, to je bila odluka. U tom trenutku više nisam mogao ići istim putem kao prije.“
Objava prve duhovne pjesme donijela je snažne reakcije publike – i pozitivne i negativne. Posebno su ga pogodile uvrede upućene Bogu, više nego kritike njegove glazbe. Ne znajući kako se nositi s takvim reakcijama, potražio je savjet svećenika. U razgovoru je dobio poticaj da kao vlasnik svog profila ima odgovornost i slobodu: „Svećenik mi je rekao da, ako je to moj profil, mogu na njemu raditi što hoću te da je bolje ukloniti negativne komentare, jer kao što blagoslov utječe na nas, tako i nešto negativno može utjecati na nas.“
Eyevan danas gotovo sve u svom stvaralaštvu radi sam – od pisanja tekstova do produkcije, dok mu u snimanju videa pomaže supruga. Upravo u pisanju pjesama vidi svoj najveći dar: „Ne bih rekao da sam najbolji pjevač ili gitarist, ali vjerujem da mi je pisanje pjesama dar koji mi je Bog dao. Tekst mi je iznimno važan. Riječi imaju snagu – jedna rečenica može promijeniti dan, pa čak i život. Kada se snažne riječi spoje s dobrom melodijom, to je nešto posebno.“
Najčešće pjesme nastaju u trenucima kada se pomolim i zazovem Duha Svetoga.
Njegovo nadahnuće dolazi iz molitve, svakodnevnih iskustava, ali ponajviše iz Svetoga pisma: „Najčešće pjesme nastaju u trenucima kada se pomolim i zazovem Duha Svetoga. Tada jednostavno dolazi ideja. Ponekad kroz situacije koje proživljavam shvatim što trebam prenijeti u pjesmu.“
Posebno je zanimljiv način na koji doživljava publiku: „Većina mojih pjesama najprije je namijenjena Isusu. Kada pjevam, često zamišljam da On sjedi ispred mene i sluša. Naravno, pjesme su i za ljude – za one koji traže, koji padaju, koji se ponovno dižu. Želim da u njima pronađu utjehu.“
Ivan trenutačno radi na svom prvom studijskom albumu, koji će imati 12 pjesama, a simboličnog je naziva „3:16“, nadahnutog poznatim biblijskim retkom iz Ivanovog evanđelja: ”Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni” – „Taj citat je snažno utjecao na moje obraćenje. Album će objediniti pjesme koje sam već objavio, ali u jednu cjelinu. To je za mene priča o putu koji sam prošao.“
Volio bih više pjevati uživo, jer je to poseban susret.
U procesu stvaranja naučio je i važnu lekciju o pretjeranom perfekcionizmu: „Prije sam na jednoj pjesmi radio mjesecima. Na kraju sam shvatio da je često bila bolja na početku nego nakon svih dorada. Perfekcionizam može ubiti spontanost. Sada puštam da pjesma ide svojim tokom, svojim ‘flowom’. Konzistentnost je važnija od savršenstva.“
Sve više osjeća i poziv na nastupe uživo: „Ljudi me često pitaju kada ću doći u njihov grad. Volio bih više pjevati uživo, jer je to poseban susret. Vjerujem da će Bog poslati prave ljude koji će pomoći u organizaciji.“
Na kraju razgovora Ivan jasno i jednostavno sažima svoje iskustvo: „Ja sam najsretniji čovjek. Svjetovna i duhovna glazba dva su različita svijeta. Prije sam želio slavu i priznanje, a danas želim da ljudi kroz moju glazbu vide Isusa. To je najveća radost. Duhovna glazba doista ozdravlja dušu.“
Priča Ivana Vidovića – Eyevana svjedoči kako glazba može biti mnogo više od umjetnosti. Ona može biti put obraćenja, sredstvo ozdravljenja i most između čovjeka i Boga.
Tekst: Dragan Soldo
Foto: Eyevan
