U prvoj emisiji nove sezone „Sitan kamen do kamena“ gostovala je doc. dr. sc. Mirela Conta, etnologinja i kulturna antropologinja s Instituta za antropologiju u Zagrebu. Tema razgovora bili su zavjeti kao osobna religijska praksa, dio obiteljske tradicije i oblik nematerijalne kulturne baštine.
Mirela Conta doktorirala je 2015. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu s temom „Kulturnoantropološki pristup zavjetu u izvaninstitucijskoj osobnoj pobožnosti“. Od 2006. do 2025. godine radila je u Upravi za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, a danas je znanstvena suradnica Instituta za antropologiju. Njezini znanstveni interesi obuhvaćaju zaštitu kulturne baštine, tradicijska znanja i vještine te antropologiju religije.
Cijeli zavjet postaje jedan proces. Čak i kada ne dođe do njegova ispunjenja, osoba može postati svjesna da možda nije trebala ono za što je molila, nego da je dobila neke druge milosti.
U razgovoru je objašnjeno što je zavjet, po čemu se razlikuje od obične molitve, prošnje ili zagovora te u kojim se životnim okolnostima ljudi najčešće zavjetuju. Posebna pozornost posvećena je načinima ispunjavanja zavjeta, ulozi hodočašća i svetih mjesta te prenošenju zavjetnih praksi unutar obitelji.
Razgovaralo se i o važnoj ulozi žena, osobito majki i baka, koje su često čuvarice i prenositeljice obiteljskih molitava, pobožnosti i priča o zavjetima. Zavjet tako može prerasti granice osobnog iskustva i postati dijelom identiteta cijele obitelji ili lokalne zajednice.
Jedna od važnih tema bila je osobna promjena koju zavjet može izazvati u čovjeku. Zavjet nije samo molba za ostvarenje određene nakane nego može postati proces u kojem pojedinac mijenja vlastite navike te odnos prema vjeri, obitelji i drugim ljudima.
„Cijeli zavjet postaje jedan proces. Čak i kada ne dođe do njegova ispunjenja, osoba može postati svjesna da možda nije trebala ono za što je molila, nego da je dobila neke druge milosti. Možda je određene situacije shvatila na drugi način, a samim time mijenja se i sama osoba“, kazala je Conta.
Razmotrena su i pitanja neuslišanih zavjeta, nemogućnosti ispunjavanja danog obećanja te straha od kazne koji se u tradicijskoj kulturi ponekad povezuje s neispunjenim zavjetom. Conta je pojasnila da takav strah nije potpuno u skladu s načinom na koji Crkva želi usmjeravati vjernike prema ispravnom razumijevanju molitve i odnosa s Bogom.
Poseban dio emisije bio je posvećen Međugorju kao međunarodnom hodočasničkom mjestu u kojem se susreću različite zavjetne tradicije. Razgovaralo se o tome što Međugorje može otkriti kulturnim antropolozima o suvremenim oblicima zavjeta, ali i kako radijski, televizijski i internetski prijenosi molitvenog programa mijenjaju odnos između vjernika i svetoga mjesta.
Otvoreno je i pitanje može li čovjek razviti snažan duhovni odnos prema Međugorju iako ga nikada nije fizički posjetio. Suvremeni mediji omogućuju sudjelovanje u molitvenom programu na daljinu, ali istodobno stvaraju nove oblike religijskog iskustva koje tek treba sustavnije istražiti.
Na kraju emisije voditelj Vedran Vidović istaknuo je kako zavjet nije nepromjenjiv običaj s potpuno određenim pravilima. Svaki mu pojedinac, polazeći od vjere, životnih okolnosti i kulturnog okruženja, daje osobno značenje.
„Zavjeti se tijekom vremena mijenjaju, ali i dalje svjedoče o ljudskoj potrebi za nadom, zahvalnošću, pripadanjem i osmišljavanjem životnih teškoća“, kazao je Vidović.
Zaključio je kako nematerijalna kulturna baština ne živi samo u svečanim prigodama i javnim izvedbama, nego i u tihim obiteljskim pričama, molitvama, hodočašćima, obećanjima, zahvalama i sjećanjima koja se prenose s jednoga naraštaja na drugi.
Nova sezona emisije „Sitan kamen do kamena“ emitira se subotom u 20:30 sati u programu Radiopostaje Mir Međugorje.
Cijelu emisiju poslušajte na našem YouTube kanalu.
