Emisija Radiopostaje Mir Međugorje Sitan kamen do kamena koja govori o tradicijskoj kulturi hrvatskog naroda ovaj put otišla je iz međugorskog radijskog studija u Švicarsku. Urednik emisije Vedran Vidović nije imao goste, nego je on bio gost u mjestu Olten, u misiji Solothurn, gdje je snimio razgovore sa svojim domaćinima.
Franciska Ćorić, Tena i Ante Lovrić, rođeni u Švicarskoj, druga su generacija hrvatskih iseljenika, a došli su iz Kraljeve Sutjeske i iz Rame, a članovi su tamošnjeg KUD-a Zlatni vez.
Članovi KUD-a Zlatni vez: Folklor nas veže uz tradiciju, vjeru, identitet…
”Prvo što mi padne na pamet kad pomislim na domovinu su lijepi praznici, tamo su nam djedovi i bake i dosta nas privlači domovina”, kazao je Ante, a i djevojke naglašavaju kako je to dio njihovog identiteta, dio obitelji te da su uvijek sretni kada idu u rodni kraj svojih roditelja.
KUD Zlatni vez Solothurn osnovala je Ivanka Maslać 2016. godine, a Franciska, Tena i Ante u društvu su od samog osnutka, a za njih je folklor kažu ”upravo taj zlatni vez, koji nas veže uz tradiciju, vjeru, identitet…”
U KUD Zlatni vez broji oko 45 plesačica i plesača, imaju dječju i odraslu grupu u kojoj su članovi od 16 do 25 godina, dok najmlađa članica ima tri godine, a uče plesove iz svih hrvatskih krajeva.
Ovi mladi članovi naglašavaju kako bi se voljeli družiti te ostvariti suradnju i s KUD-ovima izvan Švicarske kako bi razmijenili iskustva, ali i žele i napredovati i školovati se u folkloru, a svim mladim ljudima preporučuju da sudjeluju u folkloru jer je to ”jedno veliko bogatstvo za samog sebe, ali i za cijelu zajednicu”.
Fra Šimun Šito Ćorić: U misiji zrači duhovni život
”Prvi hrvatski svećenik koji je ovdje došao i ostavio traga bio je fra Lucijan Kordić, književnik, politički, emigrant… On je došao ovdje 1951. godine i već dvije godine kasnije počeo je okupljati Hrvate u Švicarskoj, a šezdesetih godina puno našega svijeta počinje dolaziti raditi u Švicarsku pa se šire i misije kojih je danas 12, u njima djeluje 15 franjevaca i tri časne sestre uz misijske suradnike i suradnice. Tradicija Hrvata u Švicarskoj je duga, a kontakti se bilježe kroz šest stoljeća. Hrvati su ovdje ostavili trag i doprinijeli rastu švicarske Crkve, kulture, znanosti….”, kazao je voditelj Hrvatske katoličke misije Solothurn fra Šimun Šito Ćorić, kojega naši slušatelji često mogu čuti u programu kroz njegove pjesme. Predstavio je fra Šito i kanton Solothurn i svoju misiju te naglašava da ”ako smo mi u iseljeništvu igdje kod kuće, to je u crkvi. Uvijek se družimo nakon mise”, a ističe i druženja u Hrvatskoj kući koja je glavno okupljalište Hrvata, ne samo za vjerske potrebe.
Fra Šito Ćorić je u Švicarsku, u misiju Bern stigao 1984. godine, a u kantonima Bern i Solothurn, a u to vrijeme je na misu dolazilo tridesetak ljudi, što mu je bio veliki šok.
”Mislio sam se vratiti kući. Bio sam razočaran onim što sam zatekao. Rekao sam: Ljudi, ja ne znam nikoga, neka svatko dovede još po jednoga na sljedeću misu. Ljudi su se bojali ići u crkvu. Bojali su se da ne ostanu bez putovnice, ali krajem osamdesetih je živnulo. Agresija, rat, humanitarna pomoć… Sve to povezalo je naše ljude. Čak i one koji prije nisu išli na misu, a organizirali smo i radne kulturne i sportske aktivnosti, a dolazili su i na savjetovanje jer su znali da sam psihoterapeut i nevjerojatno smo rasli. Sada na misu bude 300-4000 ljudi, gdje sam ja zatekao sedam ljudi. Kasnije su nastale dvije misije – Bern i Solothurn”, govori Širo o povijesti misije, u kojoj se rađa već treća generacija.
”Naši ljudi koji se ne drže misije izgube se. Nisu oni prešli u švicarske župe. Hrvatske misije su u Švicarskoj centar okupljanja. Neće se odavde puno ljudi vratiti ni u BiH, ni u Hrvatsku. Po švicarskim statistikama ovdje je oko 100 tisuća Hrvata, a polovica već ima švicarsko državljanstvo. Drže se domovine, jer im je blizu, družimo se, okupljamo se… ali ipak se gubimo… Sve su to budući Švicarci”, kazao je fra Šito Ćorić, ističući i brojne druge probleme i dvojbe s kojima se susreću Hrvati u Švicarskoj, za vrijeme rada, ali i nakon odlaska u mirovinu.
”Domovina ih uvijek vuče. Kad organiziramo hodočašće napunimo dva autobusa iako su oni bili kod kuće. Međugorje nadahnjuje i privlači ljude. Ponosni smo na Međugorje, da tu dolazi cijeli svijet, dolaze i Švicarci… Veselimo se da Crkva tu kreće u dobrom pravcu…”, kazao je fra Šito ističući uz folklor i knjižaru, kazalište, internetsko kazalište, glazbenu skupinu u kojoj njegujemo duhovnu ali i zabavnu glazbu, molitvene skupine, zborsko pjevanje, biblijsku skupinu…
”Pa i boće igramo ovdje u Hrvatskoj kući”, kroz smijeh govori fra Šito ističući kako ”u misiji zrači duhovni život”. Izdvojio je Radiopostaju Mir Međugorje, jer kaže mediji ne prate dovoljno hrvatsku dijasporu. Poziva Hrvate u dijaspori da čuvaju svoje vrijednosti, ali i da prihvaćaju ono najzdravije što nalaze u iseljeništvu.
”Što se tiče naroda u domovini, strašno nas boli, iseljavanje, siromaštvo…”, kazao je fra Šimun Šito Ćorić pozivajući političare da više rade na tome da ”naši ljudi ne moraju ići iz tako lijepe zemlje”.
