15.2 C
Međugorje
12.04.2121.

„Svojom ćete se postojanošću spasiti“

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: ”Podignut će na vas ruke i progoniti vas, predavati vas u sinagoge i tamnice. Vući će vas pred kraljeve i upravitelje zbog imena mojega. Zadesit će vas to radi svjedočenja. Stoga uzmite k srcu: nemojte unaprijed smišljati obranu! Ta ja ću vam dati usta i mudrost kojoj se neće moći suprotstaviti niti oduprijeti nijedan vaš protivnik. A predavat će vas čak i vaši roditelji i braća, rođaci i prijatelji. Neke će od vas i ubiti. Svi će vas zamrziti zbog imena mojega. Ali ni vlas vam s glave neće propasti. Svojom ćete se postojanošću spasiti.”

Pitali su jednom svetog Franju Asiškog: „Što bi ti učinio kada bi znao da je ovo tvoj posljednji dan u životu?“ A Franjo je odgovorio: „Posadio bih stablo.“

U mom slobodnom prijevodu kratka bit ovoga dijaloga: Čovječe, koja postojanost u pouzdanje u Nebo, u milosrđe, u sigurnost Božjih ruku. Nije rekao da bi otišao do Porcijunkule i izmirio braću, napisao oporuku i zadužio poslove i službe reda, ne bi čak ni otišao na Carcere, sjeo i duboko razmišljao kako će taj trenutak izgledati, još jednom prošao ulicama Asiza, navratio u rodnu kuću… Sve ono za što se inače nema vremena, a sada je prava i zadnja prilika.

Nastavio bi činiti ono što čini inače, i od svih stvari, učiniti nešto što će ostaviti trag za njim. Posaditi stablo. Ogromna poruka skrivena u jednoj kratkoj rečenici.

Volim neke sitne detalje koji tek godinama kasnije pokažu svoju važnost i mala djela nekih ljudi koji su nesvjesno i neplanski napravili nešto veliko.

Jeste li ikada zamišljajući neke naredne dane izgovorili riječi: ”Da mi je samo to doživjeti i vidjeti kako će izgledati?” Puno puta sigurno.  Ili ”E da sam samo znao/la da će to tako ispasti, ma ne bih sigurno, ne bih kladim se, to tako i tako tada napravio/la?” Možda još i više puta.

Pa zar ne bi bilo super kada bismo znali budućnost barem jedan mjesec dana unaprijed? Ma dovoljno bi bilo i jedan dan unaprijed.

Divota, možda pomišljamo… Zar to ne bi bilo divno? Ili možda ipak ne bi?

Mi bismo tako silno željeli znati što nas čeka u bližoj ili daljnjoj budućnosti.  No, jesmo li mi svjesni da je Bog, s jako puno opravdanih razloga, skrio od nas ljudi spoznaju o budućnosti?

Ljudska povijest svih vremena poznaje ratove, potrese, glad, pošasti, padove civilizacija i promjene političkih režima. Vjerujem da, u kojem god vremenu živjeli, Isusove riječi današnjeg evanđelja mogle bi biti znak približavanja konačnog kraja ljudske povijesti i onaj „Aha!“ to je zasigurno to ispunjenje proročanstva i upozorenja.

A možda dok mi čekamo i čekamo ta velika događanja i znakove, u našim životima ruše se gradovi i drhte tla, oluje nas biju i razdiru, gladujemo za duhovnom hranom, na nas ustaju i progone nas, a to ipak ne prepoznajemo. Ostajemo li tada postojani? Svjesno, nesvjesno?

Kako ostati postojan naočigled nevolje i patnje? Na to nema konkretnog i univerzalnog odgovora i jednostavnog recepta koji bi se mogao izdati za nekog. Odgovor daju ljudi svojim životom.

Kažu da kamenu nije najopasniji neprijatelj čekić, već kap vode koja ga pomalo nagriza i uništava. Naše borbe su u malim stvarima koje nam se čine nevažnima, boriti se protiv gubitka vremena za molitvu, boriti se protiv neučinkovitog rada, boriti se protiv zavodljivosti svijeta… Puno je toga „nevažnoga“, a u biti vrlo važnoga i vrijednoga.

“Svojom ćete se postojanošću spasiti.”

Možda nam sada padaju na pamet i drugi ljudi koji su u teškim vremenima živjeli ili žive. “Ostati postojan”, to je konačno življenje svjedočenja samoga Isusa.

A ostati postojan u malim stvarima, u svojoj obitelji, u radu, u bratstvu, u blizini Božjoj, postojan sam sa sobom, to je smisao i cilj, i slatko breme i smisao koračanja po zemlji.

Tako nam ni vlas nam s glave neće propasti.

Ivana Milićević

povezano

Youtube kanal

Instagram

Kolumne

Ne daj se obeshrabriti

Nedavno sam čitao knjigu Bojno polju uma od Joyce Meyer. Jedan od naslova u spomenutoj knjizi upravo je ovaj koji sam stavio u naslov...

Dan ružičastih majica

Kada je Chuck McNeill iz Kanade, za prvi dan nastave devetoga razreda odjenuo ružičastu majicu, sigurno nije znao da će pokrenuti inicijativu za borbu...

Hoće li s Porfirijem i papa Franjo u Srbiju?

Izbor donedavnog mitropolita zagrebačko-ljubljanskog Porfirija Perića za 46. po redu patrijarha Srpske pravoslavne crkve svojevrsno je iznenađenje jer se očekivalo da će umjesto bivšeg...

Tesar iz Galileje – šutljivi svetac

Danas se moli deveta srijeda pobožnosti svetom Josipu. Kad razmišljam o njemu, kroz glavu mi se ispod njegova lika kao podnaslovi listaju svi uzvišeni nazivi...

Jesu li ti mreže prazne?

Naslov ove kolumne je ''posuđen'', ''kopiran'', ukraden... od jednog izdanja sve popularnije rubrike 'Pozitivna minuta' našega kolumnista fra Josipa Vlašića na njegovom Facebooku, Instagramu,...