Urednica i voditeljica emisije psihologinja Marijana Grgić govorila je o depresiji, za koju je rekla da su to nevidljivi okovi koji ne daju hodati, jer joj ljudi u savjetovalištu često upravo tako opisuju svoje stanje. Kao da imaju utege na rukama i nogama koji im otežavaju sve što pokušaju napraviti, a odmah u uvodu je rekla kako je depresija bolest koju je ponekad teško razumjeti dok se s njom osobno ne susretnemo.
Kao i obično u svojim emisijama donijela je primjere iz savjetovališta, kao i znanstvena istraživanja o ovoj bolesti, a govorila je i o nerazumijevanju okoline, a na kraju sve zaključujući savjetima iz Biblije.
Nazvala sam ovu emisiju „Nevidljivi okovi koji ne daju hodati“ jer mi ljudi u savjetovalištu često upravo tako opisuju svoje stanje. Kao da imaju utege na rukama i nogama koji im otežavaju sve što pokušaju napraviti.
Čovjek zna da bi trebao ustati, istuširati se, pripremiti obrok ili odgovoriti na poruku, ali teško pronalazi snagu da započne. Može satima razmišljati o jednostavnoj obvezi i navečer se osjećati krivim jer je ponovno nije izvršio. Ponekad se umori već od same pomisli na ono što ga čeka.
Depresija može otežati razgovor, druženje, koncentraciju i donošenje odluka. Ono što je prije donosilo zadovoljstvo sada djeluje prazno. Osoba se može povlačiti i od ljudi koje voli, iako joj njihova blizina nedostaje. Budućnost joj izgleda teško.
Pritom depresija kod svih ne izgleda jednako. Netko prestane izvršavati svakodnevne obveze, dok netko drugi nastavlja raditi i brinuti o obitelji, uz velik unutarnji napor. Činjenica da se osoba nasmije, ode na posao ili se nečemu obraduje sama po sebi ne isključuje depresiju. Potrebno je sagledati cjelokupno stanje, trajanje simptoma i njihov utjecaj na život.
U savjetovalištu primjećujem koliko je nekim muškarcima teško priznati da im je potrebna pomoć. Dugo pokušavaju izdržati sami, a odlazak psihijatru ili mogućnost uzimanja lijekova doživljavaju kao nešto što će pokušati tek kada iscrpe sve ostalo. Među ženama s kojima radim češće susrećem spremnost da razmotre takvu pomoć. To je moje iskustvo i postoje velike razlike među pojedincima.
Podaci također pokazuju da muškarci rjeđe primaju stručnu pomoć za mentalno zdravlje. Kod njih teškoće mogu dulje ostati neprepoznate. Veća smrtnost muškaraca od suicida dodatno upozorava koliko je važno pravodobno reagirati, ali tu razliku ne možemo objasniti samo depresijom ili odbijanjem lijekova. Suicid ima više međusobno povezanih čimbenika.
Dodatnu teškoću često stvara nerazumijevanje okoline.
Mnogi ljudi nisu naučili prepoznavati simptome depresije pa ono što vide tumače kao lijenost, nezainteresiranost ili izbjegavanje odgovornosti. Teško im je razumjeti kako osoba koja je prije sve stizala sada jedva obavlja osnovne stvari. Ovdje promatrač može vježbati svoju vjeru i svoje milosrđe-jer na ovom ispitu padamo SVI.
Tako susrećem i bračne partnere, prijatelje ili članove obitelji koji su ljuti na osobu s depresijom. Govore da je više ne prepoznaju, da sve moraju preuzeti na sebe i da više ne znaju kako joj pomoći. Njihova iscrpljenost također zaslužuje razumijevanje, osobito kada teškoće dugo traju.
Što kada se ta iscrpljenost pretvori u svakodnevno predbacivanje? Osoba sluša da se mora pokrenuti, da nema razloga biti takva ili da bi joj bilo bolje kada bi manje razmišljala. Ponekad joj se govori da bi trebala biti zahvalna jer ima obitelj, posao ili zdravo dijete.
Čovjek s depresijom često je već svjestan da njegove obveze ostaju neizvršene i da bližnji trpe. Zbog toga može osjećati snažnu krivnju. Ako uz bolest mora stalno dokazivati da mu je uistinu teško, sve mu je teže otvoreno govoriti o svojem stanju.
U razgovoru pokušavam pomoći ljudima da depresiju prihvate kao zdravstveni problem koji zaslužuje ozbiljnost i liječenje, jednako kao srčana bolest ili dijabetes. Takva usporedba može smanjiti sram, ali trebamo paziti kako objašnjavamo uzroke.
Depresiju ne možemo jednostavno svesti na manjak serotonina ili višak neke druge tvari. U njezinu nastajanju sudjeluju biološka osjetljivost, psihološki procesi, životna iskustva i okolnosti u kojima osoba živi. Njihov doprinos razlikuje se od čovjeka do čovjeka.
Kada netko potraži pomoć, važno je napraviti stručnu procjenu. Liječnik će prema potrebi razmotriti i tjelesne bolesti ili druge čimbenike koji mogu pridonositi simptomima. Liječenje se zatim prilagođava težini teškoća, dosadašnjem tijeku bolesti i potrebama osobe. Psihoterapija, lijekovi ili njihova kombinacija imaju svoje mjesto u liječenju.
O tome što depresija čini čovjekovu funkcioniranju i kako mu možemo pomoći govore nam i istraživanja.
Prvo istraživanje koje želim izdvojiti jest pregled i metaanaliza Rock i suradnika, objavljena 2014. godine. Autore je zanimalo kako depresija utječe na pažnju, pamćenje i izvršne funkcije. Izvršne funkcije pomažu nam organizirati zadatak, zadržati cilj na umu i prilagoditi se kada zapnemo.
Uspoređivali su rezultate ljudi s depresijom i zdravih kontrolnih skupina na standardiziranim računalnim zadacima. Obuhvatili su i osobe kojima su se depresivni simptomi povukli.
Kod osoba s depresijom pronašli su teškoće u pažnji, pamćenju i izvršnim funkcijama. Dio teškoća s pažnjom i izvršnim funkcijama bio je prisutan i nakon povlačenja simptoma.
To su prosječni nalazi skupina i ne znače da svaka osoba ima jednake smetnje ili trajno oštećenje. Pokazuju da depresija može zahvatiti sposobnosti na koje se oslanjamo tijekom običnoga radnog dana. Zato oporavak treba pratiti i kroz svakodnevno funkcioniranje, uz promjene raspoloženja.
Kada nam osoba kaže da je nekoliko puta pročitala istu stranicu, a nije zapamtila sadržaj, korisno je to shvatiti ozbiljno. Možemo joj pomoći pojednostavniti obveze, dogovoriti manji korak i provjeriti koliko je opterećenje trenutačno realno.
Drugo istraživanje objavio je Andrea Cipriani sa suradnicima 2018. godine u časopisu The Lancet. Bila je to velika analiza 522 randomizirana ispitivanja u kojima je sudjelovalo 116.477 odraslih osoba.
Uspoređivali su 21 antidepresiv međusobno i s placebom, pripravkom bez djelatne tvari. Većina sudionika imala je umjerenu do tešku veliku depresivnu epizodu. Istraživali su kratkoročni odgovor na liječenje te koliko su ljudi ostajali u liječenju.
Svih 21 antidepresiv u prosjeku je pokazao veću učinkovitost od placeba. Među lijekovima su postojale razlike, a sigurnost dokaza razlikovala se među usporedbama.
Takav rezultat ne jamči da će prvi propisani lijek pomoći svakome. Analiza se odnosila na akutno liječenje i sama ne odgovara na sva pitanja o dugoročnim koristima i rizicima. Ipak, pruža opsežne dokaze da antidepresivi mogu pomoći u liječenju depresije. Izbor lijeka i praćenje učinka ostaju individualna liječnička odluka.
Osoba treba imati prostor pitati što može očekivati od liječenja i javiti liječniku ako ima nuspojave ili ne primjećuje poboljšanje. Takav razgovor dio je liječenja i pomaže da se ono prilagodi njezinim potrebama.
Treće istraživanje objavili su Pim Cuijpers (Kejpers) i suradnici 2020. godine. U metaanalizu su uključili 101 randomizirano istraživanje s ukupno 11.910 sudionika. Uspoređivali su psihoterapiju, antidepresive i njihovu kombinaciju. Depresija je u većini uključenih istraživanja bila umjerena do teška.
Kombinirano liječenje u prosjeku je češće dovodilo do značajnog smanjenja simptoma nego samo psihoterapija ili samo lijekovi. Između psihoterapije i lijekova, promatranih zasebno, nije pronađena statistički značajna razlika u odgovoru na liječenje.
Autori su upozorili i na razlike u kvaliteti uključenih istraživanja i provedenog liječenja. Nalazi se zato ne mogu pretvoriti u jedno pravilo za svaku osobu.
Ono što nam jasno podupiru jest suradnja različitih oblika stručne pomoći. Za mnoge ljude kombinacija lijekova i psihoterapije može pružiti veću mogućnost poboljšanja nego jedan pristup samostalno.
U praksi to znači da liječenje trebamo pratiti. Ako osoba i dalje teško funkcionira, potrebno je ponovno razmotriti što joj treba. Važno je i kakvu pomoć ima izvan stručnog susreta.
Obitelji često kažem da pokušaju ponuditi nešto konkretno. Mogu pomoći dogovoriti pregled, otići s osobom liječniku ako ona to želi ili preuzeti dio svakodnevnih obveza. Dobro je pitati što joj je toga dana najteže, umjesto pretpostaviti da znamo što bi je trebalo razveseliti.
Bliske osobe trebaju čuvati i vlastite snage. Smiju priznati da su umorne i potražiti podršku. Briga za nekoga s depresijom lakša je kada odgovornost ne ostane na samo jednom članu obitelji.
Ako osoba govori da želi umrijeti ili da bi si mogla nauditi, to treba shvatiti ozbiljno i odmah potražiti stručnu procjenu. Ako postoji neposredna opasnost, potrebno je uključiti hitnu medicinsku službu.
U biblijskom dijelu danas ćemo se prisjetiti proroka Ilije. U devetnaestom poglavlju Prve knjige o kraljevima susrećemo ga u trenutku velikoga straha i iscrpljenosti. Bježi pred prijetnjom, odlazi u pustinju i sjeda pod grm. Toliko je obeshrabren da želi da njegov život završi.
Iz ovoga odlomka ne možemo Iliji postavljati suvremenu dijagnozu. Možemo, međutim, prepoznati opis čovjeka koji je došao do granice svojih snaga.
Ilija legne i zaspi. Anđeo mu prilazi, dotiče ga i poziva da jede. Uz njega su kruh i voda. Nakon što se odmorio, anđeo mu ponovno dolazi i govori: „Ustani i jedi, jer je pred tobom dalek put.“
U tom odlomku vidimo vrlo konkretnu brigu za iscrpljenoga čovjeka. Prije nastavka puta dobiva odmor, hranu, vodu i nečiju prisutnost. Ta mi je slika važna kada razmišljam kako pristupamo ljudima koji pate. Ponekad od njih tražimo objašnjenja i odluke u trenutku kada jedva podnose dan.
Vjera može biti izvor utjehe i oslonca tijekom liječenja. Osoba s depresijom pritom može teško moliti, usredotočiti se ili osjetiti blizinu koju je prije osjećala. O tome može razgovarati bez srama, sa stručnjakom i s duhovnikom kojem vjeruje. Liječničku pomoć može prihvatiti kao dio brige za život koji joj je povjeren.
Dragi slušatelji, ako se danas prepoznajete u ovome o čemu smo govorili, pokušajte nekome reći kako vam je. Ne morate unaprijed znati dijagnozu ni imati spremno objašnjenje. Dovoljno je opisati što se promijenilo i što vam postaje teško.
Ako depresiju ima netko vaš, pokušajte saslušati odgovor i onda kada vam je teško razumjeti njegovo iskustvo. Pomozite mu doći do stručne pomoći, a podršku potražite i za sebe ako ste iscrpljeni.
Depresija može ozbiljno ograničiti čovjekov život, ali postoje učinkoviti oblici liječenja. Oporavak ponekad traži vrijeme, prilagodbu terapije i mnogo strpljenja. Vrijedi ga započeti i dopustiti drugima da nam u njemu pomognu.
Marijana Grgić
