Fra Junior Mwamba Ngongo iz Konga, bogoslov Hercegovačke franjevačke provincije, koji je na studiju u Zagrebu za našu web stranicu razmatrao je jučerašnje Evanđelje, a njegovo razmatranje pročitajte u nastavku:
Nepravedni i lijeni slugo! Zaista, nisi me volio jer me nisi poznavao i nije ti se svidjelo moje blagostanje, pa si moj novac ostavio neproduktivnim. Iznevjerio si moje poštovanje prema tebi i ti si taj koji sam sebi proturječiš, optužuješ se i osuđuješ. Znao si da žanjem tamo gdje nisam sijao i da kupim tamo gdje nisam ništa vijao. Pa zašto to nisi napravio tako da mogu ubrati i skupiti? Odgovaraš li tako na moje povjerenje? Znaš li me po tome? Zašto moj novac nisi odnio bankarima da bih ga, kad se vratim, dobio s kamatama? U tu sam te svrhu s posebnom pažnjom uputio, a ti si, lijen i glup, to ignorirao. Dakle, neka ti se oduzme talent i sve drugo tvoje imanje i preda onom s deset talenata.
Nakon nevjere koja se očituje u djelovanju bez pripreme kao što je bilo slučaj u prispodobi o mudrim i ludim djevicama. Evo nevjere kroz lijenost, ilustrirana prispodobom o talentima.
Inicijativa, opet, dolazi od gospodara. Sa svojim slugama ne sklapa ugovor, već im ostavlja misiju osobnu misiju, štoviše svakome po njegovoj sposobnosti. Gospodar poznaje svoje sluge i od svakog traži da bude učinkovit; nakon toga odlazi i sluge stoga postaju istinski i u potpunosti odgovorne.
Talent je vrijedio oko 6000 zlatnih franaka. Sluga, čak i najsiromašniji, upravlja velikom svotom. Prispodoba ne govori o tome na koji način su prva dvojica stekli svoj plod, već stavlja naglasak na njihovoj spremnosti. Što talenti predstavljaju? Vjerojatno ono što svaki čovjek u sebi pronađe kako bi služio Bogu u svojoj braći. Nagrada će biti služiti još više, još aktivnije ući u Božje djelo i pronaći u toj službi radost koja je okus konačne radosti.
Pasivnost trećeg sluge ima dubok korijen, a to je strah. Primljena misija ne čini mu se kao poziv na kreativnost, već kao ograničenje, kao nametnuti teret. Gospodarev ga posao ne zanima. On više voli sigurnost nego inicijativu jer ne volim gospodara kojem služi. Polog? Vratit će ga onakvog kakav jest. Drži se stroge obveze i, iz straha od rizika, zatvoren je za radost služenja. Kad se Gospodin vrati, onaj koji neće imati; to jest koji nije radio za Kraljevstvo po svojoj sposobnosti i u okviru svoje osobne misije, neće ući u radost Učitelja.
Bez obzira na svoje darove i način djelovanja, vjernik nikad nije više nego upravitelj Božjih interesa, upravitelj Božjih tajni; u njegovom planu spasenja (1 Kor 4, 1). Strah od Boga može ponekad biti neka vrsta iskušenja nade, ponekad može biti poput duhovne bolesti koja zamagljuje vjernički život, ne oduzimajući mu volju za služenjem, ali kad je taj strah isprika za lijenost, onda čini postojanje neplodnim.
Pravi način da zadržite bogatstvo Kraljevstva nije da ga zadržite za sebe. Stvarno ga stječemo samo stalnim riskiranjem kako bi urodili plodom. Pitanje je, nije li euharistija za nas ulazak u radost Učitelja, trenutak kada u Crkvi donosimo Ocu sve plodove svog djelovanja i služenja?
Fra Junior Mwamba Ngongo
