To je vrijeme iščekivanja dolaska Gospodnjega. Moglo bi se zvati po riječi iščekivanje, ali se tako ne zove. Iščekivati je prijelazni glagol: iščekivati koga ili što. Koga? Gospodina Isusa. Što? Dolazak Gospodina Isusa. U svemu tome je najvažniji Isus. Iščekujemo njegov dolazak. Radujemo se njegovu dolasku. On je Sin Božji, koji je radi nas i radi našega spasenja postao čovjekom, rodio se od Djevice Marije. Temeljni je Isusov povijesni dolazak. Ali je veoma važan njegov svaki dolazak u svako ljudsko srce, bilo u svetoj pričesti ili po prihvaćanju Isusa, njegova nauka, njegove riječi i provođenju u život. Proslavljeni, živi, slavni Isus dolazi u posljednji dan s velikom moći i slavom suditi žive i mrtve. Taj dolazak još čekamo. Otkrivenje završava riječima: Dođi, gospodine Isuse!“ I mi u svetoj misi poslije podizanja molimo: „Tvoju smrt, Gospodine, naviještamo, tvoje uskrsnuće slavimo, tvoj slavni dolazak iščekujemo!“
Premda je Isus najvažniji, ali je i njegov dolazak važan, onaj povijesni, svaki pojedinačni i onaj posljednji, budući.
Upravo se po riječi doći, dolaziti, dolazak i naziva prvo vrijeme crkvene godine. Ali kako?
U posuđenici prema latinskoj riječi adventus imamo više mogućnosti u hrvatskome jeziku. I prijevod te riječi na hrvatski u starini je bio drukčiji nego u novijem hrvatskom jeziku.
