U poslijepodnevnim satima na 44. obljetnicu Gospinih ukazanja u Međugorje su stigla 152 hodočasnika iz Rame. Geslo 7. već sada tradicionalnog hodočašća bilo je ”Marijino srce je utočište i put do Boga”. Došavši u Međugorje prvo su se zaputili prema kipu Kraljice Mira i zahvalili molitvom.
“Osjećaji se ne mogu opisati riječima, ali evo doživjeli smo stvarno jako jako puno svjedočanstava koja su bila onako vidljiva znakovima Teško je, jako je teško kad se krene, to je ipak 120 kilometara, 55 kilometara prvi dan, znači doslovno padaš, ali svi padaju i svi se dižu i svi idu dalje i onako jednostavno jedan drugoga guraju, ne možeš sve šta ti treba, hoćeš ovo, hoćeš ono, ali ja sam u jednom trenutku htjela odustati jer mi je koljeno nateklo i 5-6 sati sam hodala i samo sam molila Isuse molim te dovedi me do Gospe. Gospe pomozi mi, molim te samo da izdržim. Jako puno ljudi sam nosila, jako puno ljudi su mi rekli moli za mene, moli za mene, ja sam rekla svaki kilometar za jednu osobu, ali sam imala puno više osoba koji su mi, jer sam rekla Gospi, molim te pokaži mi, prikaži mi te ljude kojima trebam da idu, da ih donesem tu tebi, da ih dam, da ti radiš, s njima i njihovim potrebama koje jesu”, kazala je Kata Čunko po dolasku u dvorište župne crkve svetoga Jakova u Međugorje.
“Imam 75 godina, podupiratelj Radiopostaje Mir Međugorja i redovni slušatelj, molitelj, evo i danas hodočasnik. Ovo mi je peto hodočašće. Počela sam hodočastiti iznad svojih 60 godina, jer prije nisam mogla zbog obaveza, djece, imam šestero djece, osmero unučadi. I evo neka me želja i milost Božja, još kroz cijelu godinu razmišljam da odem, nisam nikom rekla, čak ni djeci. Prešutjela sam, ali osjetila sam neku milost, podsjetilo me to najviše što uvijek Majka poziva, dođite, dođite, pomolite se, otvorite srca i tako su u meni stvorila neka želja koja sam odlučila, čini mi se neka umrem na putu, najljepša bi smrt bila, evo tako sam se osjećala. Umorila se, nisam da znate, žulja nemam nijednoga, čini mi se da bi mogla nastaviti još putovati”, rekla je Zora Madić Šoljić o tome što ju je potaknulo na ovo hodočašće.
“Došao sam ovdje zahvaliti majci Božjoj kojoj se utječem od malena za sve blagodati koje me prati njezin, blagoslov, njezina milost, kroz cijeli moj životni put. U tom životnom putu podarila mi je puno dobroga. Imam prekrasnu suprugu, troje djece, svi su se ostvarili kao obiteljski ljudi, imam troje prekrasne unučadi. Danas sam presretan što sam ovo prehodao. Zahvaljujem dragoj Gospi za koju znam da će se svoje moje preporuke ostvariti i sve moje želje i nakane. Presretan sam.
Obzirom na moje godine, imam 58 godina, zahtjevan put, imam malo problema i sa zdravljem, ali obzirom na grupu koja me nosila, puno mladih ljudi, vidim jedan veliki zanos, vidim jednu milost kroz molitvu, kroz jedno zajedništvo, svi su nosili jedni druge. Taj put se puno lakše podnio. Na tome putu trebam istaknuti da je nas pratilo jako puno ljudi, na samome putu, jako velika organizacija, jako puno darežljivih ljudi, gdje smo god se pojavili, gdje smo god naišli, gdje smo god zastali, imali smo što popit, pojest, osvježit se. Po prirodi sam osjetljiv, jednostavno moje emocije su na samom vrhuncu”, kazao je Jozo Abaz hodočasnik iz Rame po dolasku u Međugorje.
“Hodočastio sam s ekipom iz Rame, jer sam prošle godine bio hodočastio i sa Udbine do Međugorja, i onda sam vidio kad su oni došli i onda sam poželio da se i ja priključim njima, tako da sam ove godine, a oni su meni na putu od moje župe do Međugorja, onda sam se odlučio da ću doći do Rame, i pješačio sam šest dana do Rame, i priključio sam se njima ova tri dana do Međugorja”, rekao je Željko iz župe Davor u Hrvatskoj, a o tome što ga poziva na ponovno hodočašće u Međugorje je nastavio: “Pa ono kad sam prvi puta bio došao tu, već sam osjetio nekakav mir. I znao sam da se Gospi moram vratiti, iznova se vraćam svake godine više puta dolazim, tako da sad evo već imam isplanirano za veliku Gospu ponovno dolazim, pješice ponovno iz Davora dolazim. To je to, tu osjećam nekakav mir, nekakav mir i potrebu za molitvom, dolazim sa svojim nakanama, a nadasve dolazim sa svojim zahvalama Gospi, za sve milosti koje ja dobijem tijekom godine, i onda jednostavno dođem tu u miru da se zahvalim za te milosti.”
Tekst i foto: Mijo Brkić
