Drugi dan 36. Međunarodnog molitvenog festivala mladih koji se pod geslom ‘Hajdemo u dom Gospodnji!’ (Ps 122,1) održava u Međugorju počeo je molitvom krunice na Brdu ukazanja. Ova molitva okupila je mnoštvo mladih već u šest sati ujutro, a u devet su bili na vanjskom oltaru crkve sv. Jakova, gdje je program nastavljen jutarnjom molitvom kolu je predvodio međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić.
”Majka je odgojiteljica. Ona ne rađa samo tjelesno, nego mora nastaviti duhovno rađanje i pratiti duhovni rast djeteta. Ona stoga ponavlja svoje misli, naglašava ih. To ponavljanje može shvatiti samo ljubav. Zanimljivo je naglasiti da onaj koji ljubi neumorno ponavlja i dokazuje svoju ljubav i privrženost ljubljenoj osobi. Isto tako, ljubljena osoba sa svoje strane želi da se neprestano ponavljaju dokazi ljubavi. Nikada se nitko nije pobunio protiv izraza ljubavi riječima: „To sam već čuo, to si mi već rekla, to si mi već učinila…“ Češće se dogodi obrnuto. Bunimo se, naime, ako ti iskazi ljubavi nedostaju”, misli su pokretača Mladifesta fra Slavka Barbarića, čija se 25. obljetnica smrti obilježava ove godine, objavljene u njegovoj knjizi ‘U školi ljubavi’, a koje je mladima na početku dana donio fra Zvonimir Pavičić.
Nakon toga prvu katehezu na ovogodišnjoj duhovnoj obnovi za mlade održao je fra Miro Šego, vikar Hercegovačke franjevačke provincije i župnik župe Krista Kralja u Čitluku. Fra Miro potječe iz župe Međugorje pa je mladima govorio o svom iskustvu prvih dana Gospinih ukazanja u ovoj župi, što je izravno utjecalo i njegov život, odnosno odluku da postane svećenik. Na početku je mladima rekao kako su jutros doista bili na mjestu gdje je nebo dodirnulo zemlju, a potom je opisao i prvi dan ukazanja.
Kazao je kako na svetkovinu svetog Ivana Krstitelja nisu morali u polje pa su se više družili taj pa su igrali nogomet.
”Kada smo se razišli nitko nije mogao pretpostaviti što će se dogoditi pola sata kasnije. Pred Vickinom kućom vidio sam okupljene ljude. Znao sam da se nešto dogodilo. Otišao sam tamo i upitao Vicku: ‘Što se dogodilo?’.
‘Vidjeli smo Gospu!’, kazala mi je Vicka, a ja sam zanijemio. Ni riječ nisam mogao izustiti. Ta večer je bila večer šutnje. Moji roditelji su saznali šta se dogodilo. I oni su šutjeli. Nitko o otme nije razgovarao. Možda otac i majka međusobno. Svi ostali smo šutjeli.
Ta noć promijenila je moj životni put. Razmišljao sam završiti školu i poći za Njemačku, Švicarsku ili Austriju, kao i mnogi iz moga sela, jer su oni stalno pričali o tome životu. Kako je tamo dobro, kako tamo ima svega, kako je tamo život u izobilju… Kao dijete i ja sam razmišljao na taj način da idem tamo…
Međutim, ta noć je bila prekretnica! Ne znam je li to bio strah, sanjao sam kako se nalazim u barci na jezeru. Zašto barka i jezero nemam pojma, jer ovdje kod nas nije bilo vode, ali u tom snu to je bilo stvarno. U jednom trenutku je zapuhao vjetar, uzeo barku i prevrnuo je. Našao sam se u vodi. Doživio sam šok. I budući da sam sam potonuo samo mi je dio desne ruke ostao iznad vode i tada dolazi jedna ruka s neba, hvata moju ruku i izvlači me iz vode. U toj ruci prepoznajem Blaženu Djevicu Mariju. Bilo je mi žao što sam se probudio. Puno puta sam razmišljao o tom snu. Taj san je promijenio tijek moga puta. Za dva mjeseca kad je fra Jozo Zovko bio izveden iz župne kuće i odveden u zatvor, susretnem svoga školskog kolegu Ivana Dragićevića koji kaže kako će u sjemenište, a ja mu kažem: ‘Idem i ja’. Otišao sam godinu dana kasnije”, opisao je fra Miro Šego prvi dan Gospinih ukazanja u Međugorju, pa se prisjećajući se drugog dana kazao kako su svi šutjeli dok djeca poslije podne opet nisu vidjela Gospu. Govorio je fra Miro i o prvim danima ukazanja, druženju s vidiocima, molitvi i radu mještana u to vrijeme, komunističkom progonu, ukazanjima u crkvi, novom svakodnevnom načinu života, svakodnevnom odlasku na misu, plodovima Međugorja, molitvi…
Naglasio kako Gospa u svojim porukama poziva na molitvu, rekao je kako se prije 44 godine prolazeći selom mogla čuti samo molitva te pozvao mlade na molitvu, kao nekada kada bi nakon napornog rada u polju obitelji sjele za stol i zajedno svaku večer molile. Podsjetio je fra Miro na Gospine riječi: ”Molite, molite, molite…” pa mlade ohrabrio da će ”kroz molitvu otkriti snagu, radost, milost, mir…”
Nakon fra Mirine kateheze, svećenik iz Španjolske o. Gonzalo Moreno Ponce, koji je svjedočio kako je prije 19 godina u Međugorje došao poslom gdje ga je poslala njegova tadašnja tvrtka. Govorio je o svom ranijem životu, u kojem je kako je kazao tri puta na rubu smrti, da se stalno svađao s roditeljima, dva prijatelja su mu preminula, a on, iako rođen u vjerničkoj obitelji prestao je vjerovati u Boga, ispisao se s fakulteta, a oduševljavao ga je samo nogometni navijački svijet. Izgubio je kontakt s pravim prijateljima, koji su ga pozvali da s njima provede nekoliko dana, i jednu večer se potpuno slomio i Bogu rekao: ”Iako za mene više ne postojiš, ja za tebe ipak postojim. Molim te izvuci me iz ovoga pakla u koji sam upao”. Prvi put sam Bogu uputio zaziv iz srca.
”I opet se javio ona glas koji sam čuo i prije nego sam završio školu, a ovaj put s puno više ljubavi: ‘Želim da budeš svećenik.’ Počeo sam još više plakati i rekao Bogu: ‘Izaberi nekoga drugoga. Imam braću koja su puno bolja od mene. Upravo sam ti dokazao da nisam dostojan biti svećenik’. I tada mi je jedan prijatelj ponudio posao u svojoj tvrtki, a uspostavio sam i kontakt sa svojim školskim svećenikom. Napustio sam navijački svijet, a predsjednik tvrtke tražio je da idemo u Međugorje. Govorio je da se ovdje Gospa ukazivala od 1981. godine. Niti jedan novinar nije htio ići pa sam išao ja kao pratnja jednom novinaru. te 2006. godine Međugorje skoro nitko nije poznavao u mojoj zemlji, ali obavili smo nekoliko intervjua u Madridu s ljudima koji su bili ovdje i pomislio sam da ću razotkriti ovu laž”, kazao je o. Gonzalo Moreno Ponce, kojemu je seminar kod fra Joze Zovke u Širokom Brijegu promijenio život. Ponovno mu se s velikom snagom javio poziv za svećeništvo. Ostavio je djevojka i razgovarao s duhovnikom koji mu je rekao da to već dugo vidi. Mjesec dana kasnije je opet došao u Međugorje i Gospi povjerio svoj poziv.
”Dok sam molio na Podbrdu imao sam puno sumnji zbog ranijeg života. Prišao mi je tada jedan svećenik i na španjolskom rekao: ‘Čestitam, Gospodin mi je upravo rekao da ćeš postati svećenik.’ Zamolio sam ga da nikome ništa ne govori, a Gospodinu sam pred svetohraništem obećao da neću više sumnjati u njegov poziv. Na dan svećeničkog ređenja imao sam sreću doći u Međugorje s braćom i roditeljima”, kazao je o. Gonzalo Moreno Ponce i majkama poručio da ne prestanu moliti za djecu koja su izgubljena jer je on primjer da molitva funkcionira te da je u Međugorju pronašao ‘ženu svoga života’ kao i ‘boje svoga kluba’.
Nakon svjedočanstva o. Gonzala Morena Poncea fra Zvonimir Pavičić mlade je podsjetio na poruku pape Lava XIV. u kojoj poziva mlade da se ne boje odgovoriti ako na ovom hodočašću osjete poziv na svećeništvo i redovništvo.
Potom su svoj rad predstavili članovi humanitarne udruge Marijine ruke, koju je osnovao Jakov Čolo, a u ime volontera i korisnika udruge Marijine ruke govorio je Karlo Šego iz Međugorja. Cilj Marijinih ruku bio je pomoći onima kojima je pomoć potrebna.
”Na samom početku djelovanja bio je mali broj korisnika koji se povećavao kao i potrebe ljudi. Nitko od nas nije mogao zamisliti da će naša udruga brojiti o 650 obitelji u potrebi. Mi volonteri slušajući Gospine poruke i ono što traži od nas, odlučili smo se odazvati Gospinom pozivu i biti njezine ispružene ruke. Promijenili smo svoj pogled na život, a donijeli smo radost u brojne obitelji naše Hercegovine, a i Bosne. Udruga danas broji 50 volontera. Nisu to samo susreti podjele paketa, nego susreti zajedništva i radosti”, kazao je Karlo Šego naglašavajući kako je od materijalnog puno važnija ljubav koju daruju pa pozvao sve da grade mostove dobrote i zajedništva te nosi mir jedni drugima. Na kraju je sve potaknuo na volontiranje, svjedočio je i jedan volonter udruge, a potom je Ivo Gamulin Gianni otpjevao ‘Ave Maria’.
Na kraju prijepodnevnog programa drugog dana 36. Mladifesta fra Zvonimir Pavičić podsjetio je kako se Gospa u Međugorju predstavila kao Kraljica Mira i poziva često na molitvu i post za mir te da se Međugorje tome odazvalo. Govorio je o inicijativi darivanja i prikupljanja krunica na Mladifestu koje su se nakon blagoslova nosile ljudima u zaraćenim područjima. Kazao je kako su im puno značile jer su znali da nisu sami te je kazao kako će se krunica i ove godine moći darovati i sve je pozvao na molitvu za mir, a prenio i svjedočanstva koja govore koliko ljudima znače krunice koje su dobili iz Međugorja, a prikazane su i fotografije iz ratom pogođene Ukrajine. Prvi dio dana, u podne, završen je molitvom Anđeo Gospodnji.
Tekst: Velimir Begić
Foto: Digital Foto Video Studio ĐANI
