Dođite u Međugorje. Međugorje je zaista jedno posebno mjesto. Ja ga obožavam, volim ga i živim s njim
Božica Odobašić iz Slavonskog Broda, voditeljica je i organizatorica hodočašća u Međugorje više od dva desetljeća. Ovaj tjedan zajedno s još 200 ljudi iz 30 zemalja prvi put sudjeluje na 31. Međunarodnoj duhovnoj obnovi za organizatore hodočašća, voditelje centara mira, molitvenih i karitativnih skupina vezanih za Međugorje koja se do petka održava u Međugorju u koje hodočasti od 2000. godine, a hodočašća organizira od 2004., a svoje dojmove podijelila je za Međugorske minute Radiopostaje Mir Međugorje.
”Moj prvi dolazak je bio kao i većini ljudi… Onako… Sve nepoznato… Sve sam gledala s jednim čuđenjem, ali jako brzo sam se našla da tu pripadam. I taj moj prvi dolazak je bila jedna posebna priprava za ono što je slijedilo. Inače, bila sam za Veliku Gospu 2000. godine, a 2001. godine sam u veljači sahranila svoje dijete koje je nesretno stradalo. I tad sam susrela živog Boga i vidjela sam da me Gospa u biti pripremala za nešto što će se dogoditi. I sad ću se odmah nadovezati na ono što nam je govorio nadbiskup Cavalli – s Marijom do Isusa. E tako sam ja došla s Marijom do Isusa i susrela živog Boga upravo tada kad mi je bilo najteže. I naravno, moj put ovamo se nastavio jer je to bilo nešto što mi je davalo posebnu snagu i vraćalo mi pouzdanje i da to nije kraj i da to sve ima svoju svrhu. Moje dijete se zvalo Kristina i bila je imenjakinja našeg Krista i sve mi je to bilo jedna velika poveznica.”
Možete li nam reći nešto više o vašim ostalim dolascima u Međugorje? Znači, nakon toga svega, vi ste postali i organizator hodočašća ovdje u Međugorje. Možete li nam reći nešto više o tome kako je to sve započelo?
”Pa evo, ja sam krenula kao pomoćni vodič ispred našeg franjevačkog samostana u Slavonskom brodu i ljudi su me upoznali kroz ta naša hodočašća kao osobu kojoj mogu povjerovati, u koju imaju povjerenja, koja ih vodi nesebično i s puno ljubavi… I to se ne može raditi ako nemate zaista onu Božju ljubav u sebi. I svaki dolazak je bio poseban. Svaki dolazak je upoznavanje nekih novih ljudi, iako se puno vraćaju isti ljudi koji već godinama hodočaste. I kako god dolazimo, uvijek imamo jedna nova iskustva, nova svjedočanstva… Međugorje je škola ljubavi. Tu su se dogodila velika obraćanja preko ispovijedi. Naravno, ispovijed je prvo i osnovno na šta uvijek ukažemo, da ne odu odavde neispovjeđeni, da se pomire s Bogom i s ljudima. I tu se ustvari događaju najveća čuda, a onda osobno i neki događaji koji se ljudima dogode i o kojima oni onda svjedoče i šire dalje… I evo, tako to ide iz godine u godinu, iz mjeseca u mjesec. Sada pet, šest do devet puta godišnje dolazimo u Međugorje.”
Kakvo je vaše iskustvo s ovogodišnje duhovne obnove za organizatore hodočašća, voditelje centara mira, molitvenih i karitativnih skupina vezanih za Međugorje?
”Meni je prvi put da sam na duhovnoj obnovi za voditelje hodočašća. Do sada nisam imala mogućnosti, nisam se jednostavno mogla organizirati, ali mi je prekrasno. Samo ovo geslo ‘Ad fontem! Na izvor!’, je zaista posebno i jako znakovito. I baš kad nam se župnik fra Zvonimir na tu temu osvrnuo i pojasnio nam dodatno, posebno je. Smatram da je ovo jako dobro organizirano i da ovo zaista treba.”
Možete li se još malo dotaknuti i teme ovogodišnje duhovne obnove, a ujedno i teme svih duhovnih obnova ove godine u Međugorju? Što za vas predstavlja ova tema?
”Tema ‘Ad fontem! Na izvor!’ znači uvijek iznova vraćati se Kristu, kao što je sveti Franjo govorio, jer nema drugog puta. On je taj izvor iz kojeg mi crpimo snagu duhovnu, a preko duhovne i tjelesnu, iako nas godine lagano pritišću, ali ne treba nikad biti zadovoljan s onim što si ostvario. Treba uvijek nanovo ići na izvor i krijepiti se i crpiti snagu, i biti novi, i širiti svoju duhovnost, i izgrađivati sebe kao osobu… Smatram da je svaka duhovna obnova vrijedna jednog posebnog poštovanja, i treba ih, zaista ih treba. Bez obzira na koju su temu, bilo to za bračne parove, bilo to za voditelje hodočašća, za svećenike, za koga god… Potrebne su!
Dođite u Međugorje. Međugorje je zaista jedno posebno mjesto. Ja ga obožavam, volim ga i živim s njim.”
Josip Vasilj
