U četvrtoj korizmenoj meditaciji s fra Stankom Mabićem razmišljali smo na temu kušnje. Fra Srtanko je na samom početku objasnio razliku između kušnje i napasti, napominjući kako mnogi mješaju ta dva pojma.
’’Kušnja dolazi od Boga i Bog u kušnji provjerava našu vjernost. Ishod te kušnje uvijek je život, Bog nas još više uvodi u život. Napast dolazi od sotone. Sotona nas u toj napasti želi zavesti i odvesti u smrt. Kako razlikovati kušnju od napasti? Postoje mnogi parametri, a ovdje bih spomenuo ono što nam prvo upada u oči: Kušnja koja dolazi od Boga uvijek je na prvi pogled odbojna, teška, nezamisliva, neželjena, želimo od nje pobjeći… Napast koja dolazi od Sotone uvijek je lijepa, privlačna, zamamna, za oko prihvatljiva, ali ako je prihvatimo, ona će nam biti predgrađe smrti’’, kazao je početku fra Stanko Mabić i dodao kako u Bibliji imamo jako puno primjera pa je naveo najzorniji primjer kušnje ‘’kad Bog kaže Abrahamu: Uzmi svoga sina Izaka i žrtvuj ga (usp. Post 22,1). Što mislite, kako se Abraham osjećao? Najradije bi bio rekao: Ja to ne mogu. Da je Bog rekao Abrahamu: Sagriješio si!, ili: Nešto se dogodilo, idi i svoj život položi za mene! – ne bi bio problem. Ali da on sam svojom očinskom rukom mora uzeti nož i žrtvovati svoga sina? Ta kušnja je tako bolna, odbojna, željeli bismo od nje što dalje pobjeći.’’
Čitajući Bibliju vidimo da Bog čovjeka kuša stalno. Stalno smo na kušnji. U Bibliji često čitamo kako Bog stavlja čovjeka na kušnju s određenim ciljem
Potom je pred nas stavio i primjer napasti koja je kako kaže ‘’uvijek slatka i privlačna. Sotona kaže Evi: Pogledaj ono stablo. Ako budeš jela plodove s toga stabla – bit ćeš kao Bog! Šapuće joj na uho… I kaže Sveto pismo: Eva je gledala to stablo i slušala sotonski glas, glas napasti; u njezinim ušima i očima to je bilo tako zamamno, privlačno i lijepo da je kušala (usp. Post 3,1-7)’’.
‘’Čitajući Bibliju vidimo da Bog čovjeka kuša stalno. Stalno smo na kušnji. U Bibliji često čitamo kako Bog stavlja čovjeka na kušnju s određenim ciljem. Imamo možda tri jasna cilja.
Prvo, da Bog u kušnji želi provjeriti čovjekovu vjernost. Čitamo u Knjizi o Tobiji da anđeo Rafael kaže Tobiji: Poslan sam da ti kušam vjeru (usp. Tob 12,18. Točan citat je: „Ja ne dođoh jer se meni svidjelo, nego po zapovijedi Boga našega“). Dakle Bog je poslao Rafaela Tobiji da mu kuša vjeru.
Drugi cilj kušnje je da Bog ispita čovjekovo srce, što se nalazi u njegovu srcu.
Treće je da pročisti čovjeka. U Knjizi mudrosti čitamo: Bog je svoje pravednike „stavio na kušnju i našao da su ga dostojni. Iskušao ih je kao zlato u taljiku“ (Mudr 3,5b-6a) i našao da su ga dostojni’’, kazao je fra Stanko u svojoj meditaciji objašnjavajući i kako Bog u pustinji kuša svoj narod, ali nam pojašnjava i kako je ‘’kušnja za čovjeka dobra’’.
‘’Psalam 139 (138), 23-24 kaže: „Pronikni me […] iskušaj me i upoznaj misli moje: pogledaj, ne idem li putem pogubnim i povedi me putem vječnim!” Kušani su svi proroci. U kušnji, najvažnije je ostati vjeran Bogu jer Bog zna kako mi je. Dao mi je tu kušnju. Ako mu ostajem vjeran, dobit ću neizmjernu nagradu’’, govori fra Stanko u ovoj korizmenoj meditaciji osvrćući se i na Isusovu kušnju u u Maslinskom vrtu, u Getsemaniju, koja kazao je ‘’posebno upada u oči’’.
Kušnja dolazi od Boga i Bog u kušnji provjerava našu vjernost. Ishod te kušnje uvijek je život, Bog nas još više uvodi u život. Napast dolazi od sotone. Sotona nas u toj napasti želi zavesti i odvesti u smrt
‘’Kod Isusa u isto vrijeme vidimo i kušnju i napast. Duh Sveti ga uzima i vodi ga u kušnju u pustinju gdje će biti gladan i žedan 40 dana. Sotona mu dolazi kad je bio baš nemoćan, kad mu je bilo teško. Bez posta i molitve i drugovanja s Bogom i čitanja Svetoga pisma i Riječi Božje nećemo se moći oduprijeti. Isus je otišao u pustinju, prošao i kroz kušnju i kroz napast, ne zato što bi to njemu trebalo, nego da nam pokaže put’’, govori fra Stanko, koju svoju meditaciju završavam preporukom za sve nas: ‘’Ako nismo stavili naglasak na molitvu, post, čitanje Svetoga pisma, pamćenje riječi Svetoga pisma koje su nadahnute Duhom Svetim – nećemo se moći oduprijeti sotonskoj napasti ili izdržati kušnju. Kada Sotona Isusu govori neka umnoži kruh, ili nešto drugo, na svaku od tri napasti Isus uvijek odgovara citatima iz Svetoga pisma – iz Mojsija, Zakona i Proroka – zato što je te riječi Svetoga pisma imao u svojoj glavi. A mogao ih je imati u svojoj glavi jer je čitao, drugovao s Bogom kroz Božju riječ. Ako ne čitamo Sveto pismo, ako ne drugujemo s Bogom, ako ne postimo i ne molimo, kada dođe kušnja i napast nećemo imati snage oduprijeti se, nećemo imati potrebnu riječ, riječ Duha Svetoga’’.
Korizmene meditacije emitiramo svake srijede u korizmi na našim videoplatformama emitiramo nakon večernjeg molitvenog programa, a ovotjednu meditaciju fra Stanka Mabića o kušnji i napasti pogledajte na našem YouTube kanalu.
