Itekako nam treba mir i zato se okupljamo oko Kraljice Mira
Večeras, 23. lipnja 2025. godine, osmog dana devetnice Kraljici Mira, uoči 44. obljetnice Gospinih ukazanja u Međugorju svetu misu na vanjskom oltaru crkve sv. Jakova predslavio je odgojitelj bogoslova Hercegovačke franjevačke provincije fra Josip Serđo Ćavar, koji je iz međugorske župe, a na svetoj misi koncelebrirao je međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić i 142 svećenika. Krunicu je predmolio fra Karlo Lovrić s međugorskim framašima, dok su nakon svete mise, kao i svih ovih dana priprave devetnicom za 44. obljetnicu Gospinih ukazanja, Marijin hvalospjev Veliča molili su vidioci Ivan Dragićević i Marija Pavlović Lunetti.
O prvim danima Gospinih ukazanja u župi Međugorje u svojoj katehezi župljanima i hodočasnicima prije početka molitvenog programa večeras je govorio fra Miro Šego, župnik župe Krista Kralja u Čitluku i vikar Hercegovačke franjevačke provincije. Govorio je o prvim danima ukazanja, druženju s vidiocima, molitvi i radu mještana u to vrijeme, dolasku prvih hodočasnika, komunističkom progonu, svom duhovnom pozivu, plodovima Međugorja… Njegovu katehezu možete poslušati u audiozapisu.
Uvodeći u misno slavlje fra Josip Serđo Ćavar osvrnuo se na čitanje iz Knjige Postanka u kojem Gospodin poziva Abrahama da ide iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog, u zemlju koju će mu pokazati pa kazao kako Bog i svakoga od nas poziva da ostavimo nešto što je bilo i krenemo u nešto novo.
”U svakoj svetoj misi to sebi i posvijestimo na početku – želimo ostaviti staroga čovjeka sa svojim grijesima, sa svojim slabostima i padovima i želimo kročiti u tog novog čovjeka, u čovjeka po slici Isusovoj, čovjeka spašena i otkupljena, ne želimo da nas više prošlost određuje. Želimo kročiti naprijed u slobodi”, kazao je fra Josip Serđo Ćavar, koji je u svojoj homiliji s vjernicima podijelio svoje misli o Isusovim riječima iz današnjeg evanđelja ‘Ne sudite da ne budete suđeni!’ koje je izrekao u svom govoru na Gori, koji je njegov najvažniji govor, a slušamo ga ovih dana.
U filmu ‘Najveći dar’ španjolskog redatelja Juana Manuela Cotela iz 2018. prikazane su istinite suvremene priče o oprostu i pomirenju u mnogim zemljama u svijetu, kroz snažna svjedočanstva ubojica koji mole za oprost zbog stotinu ili čak tisuću ubojstava i žrtava koje im opraštaju. Film također prikazuje i priče o pomirenju roditelja, djece i bračnih parova. Potresne i neobične istinite priče u današnjem svijetu zasićenom podjelama i mržnjom pokazuju da mir nije utopija. Koliko nam je potreban mir i u ovim danima dok pristižu vijesti o nemirima diljem svijeta.
Itekako nam treba mir i zato se okupljamo oko Kraljice Mira. Govoreći o svom filmu redatelj Cotelo dobio je pitanje kako se ubojice koji su ubili tolike ljude mogu promijeniti, a onda i oprostiti samima sebi? Kako je to moguće? Kako je oprost moguć u obiteljima gdje su učinjena strašna zlodjela? Cotelo odgovara: ‘Odgovor je kratak jer nije moj nego od svetoga Pavla. Tri riječi. Ljubav može sve…Zaista ljubav sve može”, dio je Cotelovog odgovora u kojem je rekao i kako ”je tajna samo u tome da dopustimo Bogu da ljubi i oprašta preko nas”, a fra Serđo se vratio na zapovijed s početka evanđelja: ‘Ne sudite da ne budete suđeni!’
”Ova zapovijed iz današnjeg evanđelja uključuje i sljedeća područja našeg života. Ne bismo trebali suditi o motivima drugih, jer njih zapravo samo Bog poznaje.
Ne treba suditi na temelju vanjskog izgleda i dojma. Naša osjetila registriraju izvanjski dio stvarnosti i često ne pokazuju uopće dubinu, nakane, razloge, poticaje kojima se ljudi vode pa se ponašaju onako kako mi to vidimo. Čim nekoga upoznam, procjenjujem ga, važem i često slijedi neki sud o toj osobi. A razlog tome je što često ne poznajemo sami sebe dovoljno. Ponekad se događa i to da se iza one stroge ocjene drugih ljudi nalazi skrivanje naših vlastitih slabosti s tog istog područja. Projiciramo vlastite mračne strane na drugoga, a oni ipak koji vide svoje slabosti i svoje mračne strane više nemaju potrebe prebacivati ih na druge. Oni koji poznaju sebe više ne sude drugima. Dakle čim primijetimo da nekoga osuđujemo, trebali bismo to shvatiti kao poziv da se sami bolje pogledamo i bolje upoznamo”, kazao je fra Josip Serđo Ćavar i dodao kako osuda drugog čovjeka kvari vid, ako sudimo ostajemo u tami, dokle god sudimo ne vidimo dobro te da zato valja moliti za pogled pun milosti i blagosti za drugoga, na što poziva i evanđelje u kojem Isus kaže: ‘Molite i dat će vam se’.
Međugorje je stalni poticaj da u nama prevlada dobro, blagost i milosrđe
”Molitva nam treba za takav, jedan drugačiji pogled na bližnjega. Molitva je lijek za novi pogled, za nove oči. Uvjeren sam da je Isus puno molio za one koji će ga mučiti, bičevati i pljuvati. Kakvim pogledom gledam drugog čovjeka? Sudeći i osuđujući ili mu želim dobro? Je li to pogled ljubavi koja želi samo i isključivo dobro drugom čovjeku? Isus nas poziva da ispravimo vlastite mane prije nego što ih kritiziramo kod drugih. Valja izvaditi brvno iz vlastitog oka. Brvno koje je puno veće od truna u oku bratovu. Jedan iskusni monah jednom je rekao: ‘Ne poznajem ni jednu osobu s toliko grijeha, koliko poznajem samih svojih grijeha.’ To me čini opreznim u osuđivanju drugih. Oni koji sebe točno prosuđuju nemaju razloga oštro suditi drugima. Zato pazi da kod drugih ne kritiziraš svaku sitnicu. Nemoj tražiti trnje u njihovim očima. Mjeri ponašanje drugoga čovjeka blagom mjerom. Ako ćemo iskreno nismo bolji od drugih”, kazao je fra Josip Serđo Ćavar, pozivajući još jednom da ne sudimo ni druge ni sebe, jer znamo biti vrlo oštri u osudi prema samima sebi.
”Sigurno, razum traži da žalimo da nismo sretni zbog svojih ili tuđih pogrešaka, ali to nezadovoljstvo ne bi smjelo biti gorko, iritantno, ljutito. Ako sudim i kritički i osuđujuće gledam na drugoga ali i na sebe, tada stojim izvan ljubavi. I zato ljubi grešnika, ali mrzi grijeh. Tako je Isus radio. Kristova ljubav prema čovjeku i grešniku ujedno je i osuda grijeha. To je najoštriji izraz mržnje prema grijehu. Blago milosrdnima, oni će zadobiti milosrđe. I budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski. I to su poruke koje nam Isus daje u govoru na Gori. I bez tih poruka ne možemo shvatiti do kraja ove riječi da ne sudimo svome bližnjemu”, kazao je fra Serđo naglašavajući kako je ”Međugorje stalni poticaj da u nama prevlada dobro, blagost i milosrđe”.
”Međugorje je poticaj da u nama pobjedi čovjek koji će drugoga opravdati i o njemu lijepo govoriti, a da odumre čovjek koji drugoga ili samome sebi sudi. Mnogi su ovdje oprostili. Onima koji su im nanijeli vrlo opaka zla. Mnogi su ovdje konačno oprostili samima sebi. Mnogi su ovdje zadobili jedan novi pogled. Našli su izgubljeni mir duše. I toliki su po Međugorju osjetili da Bog ima srca za njih. Da je Božje srce puno sućuti za mene, za nas… Da Bog zna za naše patnje i boli. Bog nam preko Marije želi pomoći da se ostavimo zla, da se pomirimo s njim, da se pomirimo s ljudima. I zato ovdje u Međugorju mičemo brvna, koja su bila teret mojoj obitelji, mojoj zajednici, mome braku, prijateljstvu, mome životu, mojim odnosima. Shvaćamo, Bog Isusa Krista, Bog je praštanja i milosrđa, a nikako ne Bog osude i suda”, kazao je fra Josip Serđo Ćavar pa zaključio da nas ”zato Marija poziva da kad odemo odavde, budemo bolji jedni drugima, a u konačnici i bolji prema samima sebi”, te da ”molimo da se to i dogodi”. Njegovu homiliju možete poslušati i u audiozapisu.
Tekst: Velimir Begić
Foto: Marija Golemac
