U Međugorju je u tijeku devetnici Kraljici Mira uoči 44. obljetnice Gospinih ukazanja. Dosta se u ovoj devetnici, ali i sve ove 44 godine, govorilo o plodovima Međugorja, a jedan od velikih plodova je i ‘Majčino selo’, ustanova za predškolski odgoj i socijalnu skrb koju je osnovao fra Slavko Barbarić i u kojoj su mnogi dobili potrebnu skrb.
I večeras, 22. lipnja, sedmog dana devetnice, kao i svaku večer, molitveni program na vanjskom oltaru crkve sv. Jakova u Međugorju započeo je Gospinom krunicom koju su predmolili štićenici Majčinog sela zajedno s ravnateljem ove ustanove i međugorskim župnim vikarom fra Draganom Ružićem. U 16 sati krunica se molila i na Brdu ukazanja, a svetu misu predslavio je župnik župe sv. Stjepana Prvomučenika Gorica-Sovići fra Marin Karačić uz koncelebraciju 75 svećenika.
Na početku svoje homilije fra Marin Karačić je osvrćući se na evanđelje u kojem Isus pita apostole: ‘Što govori svijet, tko sam ja?, a potom i njih pita: ‘A vi, što vi kažete, tko sam ja?’ govorio je o slikama Boga, o tome kako svatko od nas zamišlja kako naš Bog izgleda te da svatko od nas ima određenu sliku Boga u svome srcu.
”Jako je važno da imamo ispravnu sliku Boga u svojim srcima, jer na osnovu te slike i živimo i ponašamo se i jesmo. Ako imam krivu sliku Boga u svome srcu, onda će i moj život otići ukrivo. I zato je jako bitno i učiti o Gospodinu, i moliti, i čitati Sveto pismo, primati sakramente kako bi se uistinu u našem srcu nastanila ispravna slika našeg Boga. I kako bi i naš život na osnovu toga mogao biti ispravan”, kazao je fra Marin Karačić pa dodao kako su mu, dok je razmišljao o današnjem evanđelju, na pamet su mi došli naši stari pa pojansio i zašto.
”Uz starije ljude me uvijek veže jednostavnost. I uvijek me fascinira vjera naših starih. Njima je Bog uistinu bio sve. Oni su se budili s molitvom na usnama. Započinjali su svoj rad s molitvom na usnama. I završavali su svoj dan s molitvom. Sve što su radili bilo je u Božje ime. Tražili su blagoslov i blagoslivljali su jedni druge.
Nažalost, puno, puno više nego što mi to danas radimo. I zato mi je upravo na srcu ta jednostavnost koja se nažalost pomalo izgubila u današnje vrijeme. Svjesni smo kako živimo u vremenu gdje je uvijek potrebno biti bolji, biti veći, biti jači… Vrijeme je takvo i ono nas gura. I kako se nažalost izgubila ta jednostavnost koju su posjedovali svi sveci, a na poseban način naša Blažena Djevica Marija, naša majka. I kad malo bolje razmislimo, sve velike stvari u životu su jednostavne. Ljubav je jednostavna, samo je mi često zakompliciramo. Život je jednostavan, ali se mi tako zapetljamo u te životne niti. Naša vjera je jednostavna. Jest, teška je, ali je jednostavna. I vidimo kako su sve velike stvari, sve prave stvari u biti jednostavne”, kazao ej fra Marin pa nastavio kako je lijepo čuti snažnu životnu priču i veliko obraćenje, kao i da je poticajno vidjeti kako je Gospodin podigao čovjeka sa samoga dna te da ”nema ništa ljepše nego kad Bog na čovjeku pokaže svoju ljubav i svoju veličinu”.
”Ali ponekad mi se čini kao da prisilno nekoga želimo fascinirati svojim svjedočanstvom, oduševiti svojom pričom. I ispadne ponekad da se natječemo tko ima bolju životnu priču, tko će nas više fascinirati. A sve što nije prirodno u životu pomalo je napadno i nije ni uvjerljivo, jer ne može napraviti promjenu u nama. A nitko od onih koji su se obratili ne bi poželio tu prošlost niti bi htio ponovo proći kroz taj period života. To je njihov život i njihova muka kroz koju se gospodin proslavio. Što želim reći? Što je loše u jednostavnosti? Zašto se sramimo svojih jednostavnih života? Zašto se sramimo svojih jednostavnih dana? Onog običnoga. Čini mi se da često težimo nekom senzacionalizmu, a toliki sveci i Blažena Djevica Marija živjeli su jednostavnim životom. Životom posvećenim Bogu”, kazao je fra Marin pa se još jednom vratio na pitanje iz evanđelja što ti kažeš tko sam ja?
”Kako ću govoriti osobno o Bogu ako ne provodim vrijeme osobno s Bogom? Što ja mogu iz srca reći o Bogu ako ja nisam pustio Boga u svoje srce? Mogu govoriti naučene fraze, izraze, ono što sam pročitao. Ali ne može riječ biti natopljena duhom ako nije proizišla iz srca i ako nije proizišla iz jednog susreta”, pa kao primjere pred nas uz Blaženu Djevicu Mariju stavio i svetog Franju Asiškog.
”Stoji zapisano u ”Vječnom zaljubljeniku” ovo: ‘Govorio je jednostavno i srdačno kakav je i sam bio. Iz srca da bi taknuo srca, a ne mučio razum. Govorio je jezikom onih koji su ga slušali pa je nekom snagom prodirao do dna duše svojih slušatelja. Polako, a prodorno. Nenametljivo, a ustrajno i odlučno. I to je tajna onih koji Boga nose i koji ga žive, a o njemu ne raspravljaju, jer znaju da je neizreciv i nedohvatan. Boga može pokazati samo onaj tko ga u sebi ostvaruje. Drugi ga opisuju tako da vam brzo postane dosadan, jer mrtvac ne može dati život mrtvacu.’
Draga braćo i sestre, ne sramimo se svoje jednostavnosti, ne sramimo se svoje običnosti, jer u tome je veličina. Da su naši životi trebali biti drugačiji, oni bi bili takvi. I zato je bitno otkriti Božju volju u životima svakoga od nas. Bog nema jednaku volju za mene, za tebe, za nekog drugog ili za trećeg. A Božja volja se otkriva u susretu sa živim Bogom”, kazao je fra Marin Karačić pa nas zaključujući svoju homiliju pozvao na molitvu da ”Gospodin natopi naše živote svojom riječju, da natopi naše srce svojim duhom, kako naše riječi ne bi bile tek naučene fraze, nego uistinu riječi srca koje su proizišle iz osobnog susreta sa živim Bogom. Neka nam na tom putu pomogne zagovor naše nebeske majke, blažene djevice Marije”.
Nakon svete mise vidioci Ivan Dragićević i Marija Pavlović Lunetti izmolili su kao i svaku večer devetnice Marijin hvalospjev Veliča, a devetnica se nastavlja u sutra. krunica se na Brdu ukazanja moli u 16 sati, a u crkvi u 18 sati. Sveta misa je u 19 sati, a sutra na vanjskom oltaru prije početka večernjeg molitvenog programa od 17 sati za sve hodočasnike održat će se i kateheza o duhovnosti Međugorja.
Tekst: Velimir Begić
Foto: Marija Golemac
