Tijekom cijele ove godine mnoštvo vjernika hodočastilo je u Međugorje, a krajem mjeseca rujna u Međugorje su hodočastila i djeca iz Rumunjske. Na put u Međugorje krenuli su 25. kolovoza, te su ovdje boravili više dana. S njima je kao duhovna pratnja bio otac Paul Ioan Boiciuc, grkokatolički svećenik iz Rumunjske. U Međugorju su svakodnevno sudjelovali na molitvenom programu u župi, hodočastili su na Brdo ukazanja i na Križevac, te slušali kateheze i međugorska svjedočanstva. U ponedjeljak, 26. kolovoza susreli smo ih kod Gospina kipa ispred crkve sv. Jakova gdje su stigli obučeni u svoje narodne nošnje, a u rukama su nosili Kristov križ, te prigodne zastave na kojima su bile utkane slike Gospe, Isusa, Euharistije,… Kod Gospina kipa su se pomolili, te se zatim zaputili prema crkvi sv. Jakova. U Međugorje je hodočastilo 44 djece i mladih, te 10 odraslih osoba.
„Ove godine smo planirali organiziranje besplatnog hodočašća u Međugorje za našu djecu i mlade. Nisam znao kako ćemo i hoćemo li uspjeti, ali sam sve povjerio našoj Nebeskoj Majci, te smo 25. kolovoza krenuli put Međugorja s 44 djece i mladih i 10 odraslih osoba. Željeli smo da kada jednom stignemo na ovo blagoslovljeno mjesto da nosimo malo naše domaće tradicije, te smo se tako obukli u narodnu nošnju, nosili sa sobom zastave i krenuli od pansiona prema crkvi, hvaleći i slaveći Boga. Naš organizator je moja supruga Anamaria Boiciuc, koja je na svom drugom hodočašću u Međugorju i koja će, uz pomoć Djevice Marije, ponovno organizirati sljedeći mjesec jedno hodočašće s našim vjernicima. Zahvaljujemo prije svega Blaženoj Djevici Mariji za ovaj veliki dar i za sva dobročinstva u našoj župi, potom i rumunjskim sestrama iz Međugorja za svu njihovu brigu i strpljivost s kojima su nas pratile, te gospođi Zdenki iz pansiona ¨Mir¨ za njezino toplo gostoprimstvo i dobrotu. Sva djeca i mladi s kojima sam bio ove godine bili su duboko dotaknuti i žele se vratiti u Međugorje zahvaliti Mariji za sve primljene milosti i darove i da se zajedno molimo. Nismo im mogli ništa obećati, rekli smo im da ako ćemo moliti molitvu krunice zajedno Djevica Marija će nam pomoći da se s njima vratimo u ovo mjesto puno milosti i blagoslova”, kazao je svećenik Paul Ioan Boiciuc, te ispričao nekoliko riječi i o duhovnosti u župi Poienile de sub Munte, gdje se nalazi na službi.
„Godine 2006. bio sam imenovan župnikom u Poienile de sub Munte, to je župa u podnožju planine s velikim brojem stanovnika. Budući da tamo nismo imali crkvu, služio bih svetu misu u zgradi jednog vrtića koji je bio u dosta lošem stanju. Imali bi tada oko 7-10 vjernika na svetoj misi. Godinama smo služili u tim uvjetima. Nakon toga smo uspjeli ući u novu crkvu, koja je još bila u izgradnji. Iako je bilo puno nedostataka, nismo više htjeli služiti u toj staroj zgradi. Zajedno sa suprugom, Anamariom Boiciuc, počeli smo imati vjeronauk sa odraslima, jer u našoj župi nitko se ne bi pričestio. Išli bismo s Katekizmom Katoličke Crkve u ruci po njihovim kućama da bi objasnili važnost primanja Tijela Gospodnjega. Ali bez ikakva rezultata. Uspjeli smo okupiti nekoliko djece, koja bi u početku dolazila kod nas na vjeronauk ili za pripremanje Božićne predstave. Njihov broj je bio mali, oko 6-7 djece koja su polako dovela i svoje prijatelje. Svake subote sam s njima držao katehezu, različite aktivnosti, igre. Nedjeljom popodne bi s njima imao Euharistijsko klanjanje.
Zatim, župa je počela rasti malo po malo, te smo počeli sudjelovati na slavljenju patrona drugih župa, gdje smo sa sobom poveli i našu djecu, obučenu u narodnu nošnju, i tako uspjeli organizirati jednu procesiju. Uz mnogo zalaganja, posta i molitve naša je župa napredovala i danas imamo brojku od 500 vjernika. S njima imamo različite aktivnosti: vjeronauk u školi (8 sati), predstave za Božić ili za druge blagdane, učenje novih pjesama. Program naše crkve traje svakodnevno, jutri od 8 do 12 sati i navečer od 17 do 20 sati.
Spomenuo bih jedno čudo Gospe iz Međugorja u vezi Euharistije. Kako sam rekao malo prije, u župi nitko nije primao Isusa u svetoj pričesti. Bio sam u Međugorju i prikazao župu Marijinim rukama, jer ja ih nisam mogao uvjeriti o veličini ovog Božjeg dara. Na povratku iz Međugorja ugodno sam se iznenadio kad sam vidio da vjernici čekaju na ispovijed i da se redovito pričešćuju. To se dogodilo prije 2 godine. Od tada se naši vjernici i dalje ispovijedaju i pričešćuju u vrlo velikom broju, a to je zahvaljujući Blaženoj Djevici Mariji”, kazao je svećenik Paul Ioan Boiciuc.
Tekst i foto: Mateo Ivanković
