U utorak, 28. svibnja, u dvorani sv. Ivana Pavla II. u Međugorju s početkom u 20 sati održan je još jedan, peti po redu, otvoreni susret Frame Međugorje. Gost međugorskih framaša ovoga puta bio je don Antun Mate Antunović, dr. znanosti, studentski kapelan sveučilišta u Splitu i kako sam kaže bivši ateista. Predavanje je održao na temu „Ostati svoj u zajednici” po citatu bl. Carla Acutisa koji je kazao „Mnogi se rađaju kao originali, a umiru kao kopije”. Na početku večeri okupljenima se s nekoliko riječi obratio fra Marin Mikulić, duhovni asistent Frame Međugorje, a prije početka predavanja večer je započela duhovnom pjesmom koju je otpjevao i odsvirao upravo don Antun Mate Antunović, koji je prije početka predavanja s nama podijelio nekoliko riječi:
„Pozvali su me framaši da održim jedno zanimljivo predavanje, a koje, ja vjerujem, direktno ili indirektno muči svako ljudsko biće na zemlji, a to je kako biti svoj, a živjeti i biti prihvaćen u zajednici. A podnaslov je jedan divan, zanimljiv i dubok i jednostavno zvučan citat blaženog Carla Acutisa, kojega vjerujem već mnogi poznaju, to je „Svi se rađamo kao originali, a umiru kao kopije”. Pokušat ćemo zajednički razmatrati o tome kako ostvariti svoj identitet koji mi je Bog dao, kako zavoljeti i prihvatiti svoju originalnost, ne na jedan bahat način i isključiv, nego kao onaj koji može biti baš takav kakav je, dar za zajednicu. Tu mi je vrlo brzo padao na pamet citat velikog naučitelja Crkve svetog Augustina koji je rekao kako u bitnom smo pozvani biti jedinstveni, u sporednom njegovati duh slobode, bogatstvo različitosti, a u svemu imati ljubav. U bitnom jedinstvo, u sporednom sloboda, a u svemu ljubav. Pošto smo u franjevačkoj župi i pošto je poziv bio upućen sa strane franjevačke mladeži, a sam ja sam godinama bio u Frami i to je ostavilo dubok trag”, kazao je don Antun Mate Antunović i naglasio da je taj oblik framaškog zajedništva u njegovom srcu i od toga i dan danas živi, osobito u nekim situacijama.
„Možemo svetoga Franju prepoznati kao vrhunskog učitelja, ne samo zajedništva s Bogom i onu njegovu mističnu molitvu „Bog moj i sve moje”, nego i onu rijeku bratstva franjevačkog u duhu sv. Franje gdje je on doživio kako mu je Gospodin dao braću. Prvo je doživio samostalno predanje, totalno u ruke Oca Nebeskog i onda u toj slobodi srca nije se navezivao, ali je bio spreman na povezivanje s braćom i shvatio je vrlo brzo da temelj zdravog zajedništva i ozdravljujućeg zajedništva je krepost poniznosti. Zato je osnovao red Ordo Fratrum Minorum, red ono što manje braće. Kažu da kada bi se išlo prevesti što je zaista Franjo htio, što manja braća, što manja, što jednostavnija, što prostodušnija, do te mjere da se on i zaručio s gospođom siromaštinom. Prije svega s onom nutarnjom slobodom, posvemašnjom slobodom i skromnošću u odnosu na materijalne stvari. Znao je da nam sve treba služiti da dođemo što bliže Bogu i kaže jedna poslovica da su pitali sv. Franju zašto baš ništa ne želi imati svojim, držati za sebe, on je odgovorio zato što ne želi da ga Đavao ima za što uhvatiti. Jer obično te stvari koje mi želimo grčevito zadržati one imaju nas i mislim da upravo iz tog potpunog apsolutnog predanja apsolutnom biću, Trojedinom Bogu mi možemo živjeti istinski odnos. Inače posrćemo u ljubav koja je sebična, posesivna, koristoljubiva i onda nam to zajedništvo bude veliki teret”, kazao je don Antun Mate Antunović, te za kraj poručio:
„Kad su pitali oca Antu Antića, časnog slugu Božjega, koji je u mom rodnom gradu Makarskoj živio čak 30 godina, dobrim dijelom kao odgojitelj mladih fratara, tko su za tebe braća, onda je znao odgovoriti dar i križ. I u tom smislu zaista zajedništvo nas bodri i hrabri, ali nas i oblikuje, Bog nas brusi jedne preko drugih i to se događa u obitelji. Jer tko nije spreman da se u zajednici brusi, naravno obostrano, onda tu nastaju problemi, onda nažalost od tog zajedničkog života koji bi trebao biti predokus raja, mi činimo predokus nečega što je nasuprot raja, a znamo što je to. Pa neka ovo predavanje pomogne da budemo što vjerniji Njegovoj ljubavi koja nas inspirira onda da prema bližnjima budemo što milosrdniji.”
Tekst i foto: Mateo Ivanković
