Blagdan Uzvišenja Svetog Križa danas je svečano proslavljen u Međugorju svetom misom na Križevcu. Na ovom mjestu župljani, od kada je križ izgrađen, već više od devedeset godina slave svetu misu, a posljednjih više od 40 godina nema države na svijetu iz koje hodočasnici nisu dolazili na ovo brdo iznad Međugorja sa svojim molitvama, zavjetima, zahvalama, suzama… I tako svojim, često puta i bosim, nogama i sa suzama oštri hercegovački kamen pretvaraju u nježne oblutke. Tako je bilo i ove godine. Vjernici sa svojim molitvama idu na brdo, očevi nose djecu u naručju, majke prebiru krunicu… Iako su na Križevcu bili uglavnom domaći hodočasnici iz Hrvatske i BiH, bilo je i inozemnih hodočasnika, a iz hercegovačkih župa hodočasnici su dolazili i pješice kako bi danas bili na slavlju svete mise na ovom svetom mjestu.
”Svako mjesto gdje se nalazi križ je sveto. I svaki put kada krenemo stazom križa mi smo na putu svetoga”, poručio im je uvodeći u misno slavlje provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Jozo Grbeš.
Fra Jozo je u svojoj homiliji kazao kako nas ”križ vodi razmišljanju o onome koji je na njemu promijenio svijet”.
”Promijenio je svakog čovjeka koji ga hoće slijediti. U cijeloj povijesti ljudskog postojanja samo je jedan poznat po križu. Samo uz njegovo ime ide križ. Samo je s njim povezano razapinjanje. On sam jest križ! Samo je jedan okrenuo svijet naglavačke. I njegovo ime je Isus. On je provokacija, inspiracija i spasenje ovome svijetu”, kazao je fra Jozo pa dodao da ”iako je svijet pun pametnih glava i pun je mudraca ovih ili onih vrsta, pun je filozofa istoka i zapada” kako je jedino Isus pozivao na poniznost, na križ, na ljubav, na posljednja mjesta…
Kazao je fra Jozo i kako je davanje života gubitak koji pobjeđuje te da davanjem čovjek uvijek prima i da povijest pamti darovatelje, a ne pamti uzimatelje.
”Taj Isus iz Nazareta, taj koji je pribijen na križ ponizio je sam sebe kako bi sišao čovjeku. On “ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu.” (Fil 2, 6-11). Zbog te poniznosti kaže nam Pavao: “Bog njega preuzvisii darova mu ime, ime nad svakim imenom, da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnikâ, zemnikâ i podzemnikâ.” O kako velika je ta poniznost. “da svaki koji vjeruje, u njemu ima život vječni.” (Iv 3,13-17) o kako jednostavna je ta formula – postani Isusov prijatelj i imat ćeš vječnost. Ako je Boga poniznost dovela na zemlju, poniznost ga može dovesti i u naš život. Zato, dragi kršćani, vi imate samo jedan jedini put i taj put se zove poniznost”, kazao je fra Jozo Grbeš pa kazao kako je Isus jedini pred kojim prigibamo svoja koljena.
”Kad se klanjamo njemu, onda se ne klanjamo ničemu i nikome drugome! Ni jednom čovjeku, ni jednoj stvari, ni jednoj vlasti, ni jednoj ideji. Ako se klanjamo drugima, onda nismo njemu! U njegovo ime mi se dižimo, nadamo se, ozdravljamo, opraštamo, oslobađamo od zla, spašavamo… Njegovo ime daje snagu! Po njegovu imenu događa se spasenje. Stoga, zazivajmo ime njegovo”, pozvao je fra Jozo pa se osvrnuo i današnji Psalam 78. u kojem se kaže: “Ne zaboravite djela Gospodnjih”.
”Ne zaboravite njega! Sve možete zaboraviti i svakoga možete zaboraviti, ali nemojte njega! Ni jedna duša ne želi biti zaboravljena. Ovaj križ je tome znak. Da, istina je: Ako njega ne zaboravite, onda nećete niti jednog čovjeka zaboraviti. On nam uvijek daje ljude da na putu ne budemo sami. S druge strane također je istina: ako njega zaboravite, uzalud vam svi oni koje pamtite. Ostat ćemo sami. Najbolnija stvarnost čovjekova života jest ostati sam. Ne osjećati ljubav. Ne biti oprošten. “Nemoj me zaboraviti…” – vapi svaki čovjek. Stoga, dragi prijatelji, nemojmo njega zaboraviti. Ako njega ne zaboravimo onda se u našem životu sve posloži kako treba. Jednostavna je to formula mudrosti”, kazao je fra Jozo Grbeš pa govoreći kako je križ znak, rekao i kako se na križu dogodilo oproštenje, majčinstvo, predanje…
”Neka nam ovaj križ ovdje na Križevcu i svaki križ, u našem domu ili oko našega vrata, bude znak da slijedimo njega: da postanemo ponizni ljudi, živimo ljubav, opraštamo sve i svakome i kažemo: Gospodine moj život u tvoje ruke! Ja tebi vjerujem! Mi nemamo kome drugome ići, jer svijet ne oprašta. Svijet mrzi istinu! Govoriti istinu je jako opasno u svim vremenima, a u našem pogotovo! Svijet ubija. Taj svijet je ubio velikog čovjeka Amerike, ubio je Charlija, ubija djecu Izraela i Gaze, ubija djecu Ukrajine, djecu Sudana, Somalije, milijune ljudi diljem svijeta. Na puno mjesta, na svakom dijelu zemlje taj svijet ubija.
Taj svijet koji mrzi istinu je ubio fra Bernardina Smoljana koji je zajedno s pukom Međugorja podigao ovaj križ prije 90-ak godina. Nama je stalno birati u životu, svaki dan, zato izaberimo njega. S njim je čovjek siguran. S njim će nam biti jednostavnije biti ponizan i govoriti istinu. Mi izaberimo njega. Krist je ljubav. Ako njega izaberemo, bit će nam živjeti jednostavno i postat ćemo svjedoci”, kazao je fra Jozo Grbeš, a mnoštvu vjernika na Križevcu na kraju je poručio: ”Kad gledate u križ, nemojte zaboraviti ljubav, a sve će vam se ostalo nadodati.”
Cijelu homiliju poslušajte u audiozapisu.
Tekst: Velimir Begić
FOTO: Digital Foto Video Studio ĐANI
