Danas Crkva slavi blagdan svete Elizabete Ugarske, zaštitnice Trećeg franjevačkog reda. Večernju svetu misu u 18 sati u crkvi sv. Jakova u Međugorju predslavio je međugorski župni vikar fra Ivan Hrkać. Pod večerašnjom svetom misom se molilo za Treći franjevački red u svijetu, a blagoslovljen je i kruh koji su pripravili članovi Trećeg franjevačkog reda u Međugorju i koji je podijeljen potrebitima.
U svojoj homiliji fra Ivan se osvrnuo na evanđeoski ulomak koji govori o svršetku i u kojem učenicima daje slikovit prikaz o konačnom, posljednjem sudu te nam govori što trebamo činiti kako bismo dospjeli do kraljevstva nebeskoga. Isus im govori kako se on skrivao u onima koji su bili gladni, koji su bili žedni, koji su bili bolesni, koji su bili stranci, koji su bili utamničeni…
”Za svaku od tih skupina Isus govori tu sam se skrivao. Kao što je došao u Betlehem, u štalicu, i bio je skriven od očiju ovoga svijeta, od moćnika ovoga svijeta, tako isto Isus se vječito skriva ondje gdje ga možda najmanje očekujemo.
I zanimljivo je čuti kako pravednici koji su primili Božie kraljevstvo se čude tome. Oni pitaju: A kada te to vidje smo gladna, žedna, bolesna, stranca, utamničena? Oni kao da ne znaju da je to bio Isus, da se skrivao tu, u ljudima, u njihovim srcima”, kazao je fra Ivan pa naglasio kako nam se tu otkriva jedna velika istina, a to je da ”ljubav nije proračunata, ljubav nije ekonomija, ni računica…”
”Mi danas možemo upasti u zamku da brojimo dobra dijela i dobročinstva koja činimo, da budemo zadovoljni sobom, svake godine pomognem, dadnem kada mogu… Imamo opasnost hvaliti sa drugima da smo dobročinitelji. Imamo jednu napast kao kršćani, kad god učinimo neko dobro djelo da moramo svima razglasiti da smo to učinili i da očekujemo plaću na nebu. A vidite što pravednici kažu, nisu tu Isusa prepoznali, ali činili su to iz ljubavi. Činili su to zato što nisu svoj pogled sklonili od potrebnih, što nisu svoje ruke skupili sebi, nego su ih širili, pružali ih i zato će dobiti nagradu”, kazao je fra Ivan Hrkać koji se osvrnuo i na život današnje svetice – svete Elizabete Ugarske, koja je rođena na dvoru, u kraljevskoj obitelji…
”Njezine oči od malena su gledale prestiž, moć, sjaj, najljepše tkanine, najljepše materijale, imala je sve i najljepše gozbe, toliko hrane u izobilju… To samo možemo zamisliti kako je bilo. I udala se za bogatog plemića i tamo je opet dočekala sve ono u čemu je rasla. Ali je zanimljivo da nije svoj pogled zadržala samo na tome, da nije živjela u takvoj jednoj komotnosti, u komforu. A to je opasno za nas, da se zadovoljimo svime onime što imamo ili da stalno gledamo što ću još dodati u svoj stan, u svoju kuću, u svoju obitelj, u svoj metak, u svoje imanje… Stalno skupljamo, stalno se brinemo da će nestati. Elizabeta šalje potpuno drugačiju poruku. Ona izlazi stalno iz dvora, izlazi iz onoga sjaja i blještavila. I ide malenima, ide siromasima… Ona njih traži. Ona ima pogled koji vidi i traži onoga kome je potrebna pomoć”, kazao je fra Ivan Hrkać pa se osvrnuo i na svetog Franju koji je također napustio svoju bogatu obitelj i zaogrnuo siromaštvom, da bi postao manji, siromašan, ponizan, nenametljiv… Kazao je potom kako vjera i djela idu jedno s drugim te pozvao na molitvu i rad, da činimo nešto i pokrenemo se.
Kazao je kako je ljubav spala na niske razine i pred nas, kao primjer, stavio svetu Elizabetu.
”Sveta Elizabeta je primjer da oni koji provode vrijeme u molitvi, koji su se zaljubili, koji su živjeli od Isusa i prisutnosti s Isusom, kako su krenuli i tražili Isusa u ovima malenima, gladnima, žednima, bolesnima, strancima, utamničenima…
Gospa, naša Majka, ovdje nas je toliko puta pozvala da budemo njezina ispružena ruka. Da ne držimo ruke samo za sebe. Da ne grabimo samo sebi, nego da darujemo. Samo onaj koji je darovao svoj život, koji je darovao od svoga života drugome, može očekivati da će zadobiti velik dar, najveći dar – taj dar je kraljevstvo Božje. Neka nas na našem putu, našem životu, našem djelovanju u ovom društvu prati zagovor svete Elizabete i naše nebeske majke kraljice mira”, zaključio je svoju homiliju fra Ivan Hrkać, a možete je poslušati u audiozapisu.
Tekst: Velimir Begić
Foto: Digital Foto Video Studio ĐANI
