Dok je velikom dijelu svijeta vatromet označio početak nove godine i početak slavlja zbog ulaska u 2026. godinu, tisućama hodočasnika koji su Novu godinu dočekali u Međugorju vatromet u srcu rasplamsala je Gospa koja to u ovom malom, ali u cijelom svijetu poznatom mjestu, čini već gotovo pola stoljeća.
Uz međugorske župljane, daleko od buke svijeta Novu godinu slaveći svetu misu u Međugorju dočekale su i tisuće hodočasnika iz: Austrije, Njemačke, Slovenije, Italije, Španjolske, Češke, Poljske, Slovačke, Rumunjske, Ukrajine, Mađarske, SAD, Koreje, Hrvatske, Bosne i Hercegovine…
Svetu misu kojom su ušli i novu godinu predslavio je provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Jozo Grbeš, a prije ove mise u 18 sati slavila se i misa zahvalnica na kraju građanske godine koju je predslavio župni vikar u Međugorju fra Ivan Sesar. Njoj je prethodila molitva krunica, a nakon mise upriličene su Žive jaslice. Njih su uprizorili članovi zajednice Cenacolo. U 22 sata počelo je klanjanje, a onda i misno slavlje kojim se ušlo u 2026. godinu.
U svojoj homiliji na ovoj misi fra Jozo Grbeš kazao je kako nas ova noć poziva razmišljati o vremenu i sebi te da smo svi mi hodočasnici na putu za koji se ”dobro spremiti jer sutra pripada onima koji se pripremaju danas”.
”Bolji način života znači novi način razmišljanja, a novi način razmišljanja je plod snage Duha. Ili kako mudrac reče: ‘Budi u ratu sa svojim porocima, u miru sa svojim susjedima i neka svaka nova godina u tebi nađe boljeg čovjeka.’ Dok noćas o vremenu razmišljamo, o tajni i veličini vremena, vječnosti, o životu ii Bogu, onda možemo razumjeti da samo poniznim, a ne oholim stavom razumijemo sve to. Pred snagom vremena, brzinom prolaznoga mora čovjek biti ponizan jer odlasci govore o vječnosti, a dolasci govore o ljubavi”, kazao je fra Jozo pa se upitao ”što nas to život uči?”
Odgovarajući na ovo pitanje kazao je kako vjeruje da nas život uči ljubavi, jer je ljubav središte kršćanstva, ali i središte života u svemira, vremena prošlog i budućeg, a da je njoj suprotna sebičnost, koja je izvor svih zala ovoga svijeta…
Kazao je i kako ”po ljubavi čovjek dolazi do vjerovanja, do spoznaje u Boga jedinoga”, a onda je citirajući Benedikta XVI. kazao: ”Vjerovati nije ništa drugo nego, u tami svijeta, dodirnuti Božju ruku i na taj način, u tišini, čuti Riječ, vidjeti ljubav.”
Pozvao je da ne ostajemo isti, jer ”status quo nije prijatelj čovjekova putovanja niti njegove mudrosti”.
Govorio je i o tome kako puno ”naše energije trošimo na udaljenosti jednih od drugih”, a možemo postati oni ”koji otključavaju vrata, otvaraju, spajaju, povezuju, dijele i čine svijet ljepšim, boljim, drugačijim, savršenijim, svijet s više ljubavi…
Upozorio je fra Jozo kako smo previše u prošlosti te da ”prošlost ima samo jednu misiju; biti učiteljica budućnosti” te da nam prošlost, bez obzira kakva je, ne smije postati teret.
U svom razmišljanju pozvao je i na zahvalnost, jer ”ljudi koji su zahvalni čine svijet lijepim i ugodnim, a oni koji nisu zahvalni, oni se žale, na sve i svakoga te da ”ne vide veliku sliku života nego malu potrebu interesa”.
”Večeras u ovoj noć vremenskog prijelaza pitamo se: Kakve tragove ćemo ostaviti iza sebe ove nove godine? Što je bitno, a što nije bitno u našem životu? Što ja jesam i tko ja jesam, a što ja nisam i tko ja nisam? Jesam li ja kopija ili original? Razlika originala i kopije jest razlika bitnog i nebitnog, dobrog i lošeg, pravog i krivog”, kazao je fra Jozo Grbeš pojašnjavajući kako je svaki stav i mišljenje pogled s neke točke te da svatko ima neku točku iz koje vidi svijet, a da je samo pitanje: Tko oblikuje našu točku?
”Ako dopustimo da je Krist oblikuje sve će se promijeniti. Stoga, večeras jest noć novih početaka. Mi znamo da vjerovati znači vidjeti i da vidjeti znači vjerovati! Marija, ta obična, nježna, ponizna majka, Gospa uči nas da je to tako, jednostavno tako često u šutnji i bez riječi. Ako noćas odlučimo putovati s njom, bit ćemo zahvalni Kristu i bit ćemo doista ljudi ljubavi. Nama kršćanima to je prijeko potrebno u ovoj zemlji. I svakoj zemlji na ovom kontinentu, i na svakom kontinentu. Pođimo iznova!”, zaključio je fra Jozo Grbeš, a mnogi u Međugorju, već 45 godina, polaze iznova. Polazit će i dalje. Pošli su i u ovoj novogodišnjoj noći. Svjedoče to brojni hodočasnici. I oni koji se vraćaju, kao i oni koji su – na preporuku onih koji su iz Međugorja pošli iznova – u Međugorju bili prvi put.
Cijelu homiliju fra Joze Grbeša možete poslušati u audiozapisu.
Tekst: Velimir Begić
Foto: ICMM
