Danas se u Međugorju na više načina obilježila 22. obljetnica smrti fra Slavka Barbarića. Tijekom dana organiziran je molitveni hod od njegove rodne kuće u Dragićini do Međugorja, zatim u 14 sati molio se križni put na Križevcu kojega je pred brojnim župljanima i hodočasnicima predvodio međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić, a večeras u 18 sati slavila se i sveta misa zadušnica za dušu pokojnog fra Slavka Barbarića. Svetu misu predslavio je bivši međugorski župnik, a danas župni vikar u župi svetog Stjepana Prvomučenika u Čerinu fra Marinko Šakota. S njim u koncelebraciji je bio međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić i brojni drugi svećenici. U svojoj prigodnoj propovijedi fra Marinko se osvrnuo na život i bogata duhovna i materijalna djela koja je fra Slavko učinio za svoga života, a koja je ostavio nama, osluškujući i nadahnjujući se Gospinim porukama, a sve je činio srcem.
„Draga braćo i sestre, pred nama večeras stoji jedan lik, a to je fra Slavko Barbarić. Pred nama stoji svjedok, svjedok Božje ljubavi, svjedok Gospine ljubavi, svjedok Evanđelja. Tko je on bio, što možemo o njemu reći? Fra Slavko je bio na postdiplomskom studiju u Freiburgu u Njemačkoj, i kada je završio studij došao je u Međugorje. To je bilo u veljači 1982. godine, a 1981. Gospa se ukazala, i tada je on šest mjeseci bio s vidiocima. Od veljače do kolovoza, šest mjeseci je proveo s njima, gledao ih, proučavao, istraživao i kada se uvjerio da je to istina – da se Gospa njima ukazuje, on se potpuno predao Međugorju, on se potpuno predao Gospi. To je jedna od njegovih osobina koja je za nas važna, koju mi možemo usvojiti. Fra Slavko se potpuno dao! Potpuno živio za Međugorje, za Gospu! Potpuno, bez pridržaja, bez rezerve, cijelim svojim bićem! I to je on bio – on je bio franjevac, svećenik koji je živio srcem, sve što je činio, molio srcem, klanjao se Isusu srcem, hodočasnicima se davao srcem, sve što je činio bilo je potpuno, potpuno srcem”, kazao je fra Marinko Šakota, istaknuvši kako je fra Slavko imao otvoreno srce prema Bogu i Božjoj riječi, te kako je osluškivao i učio.
„Gospa je rekla da je Međugorje izvor, a da smo mi posude milosti. To je fra Slavko, za njega to možemo reći. Za njega je postojao izvor, a on je bio posuda. Izvor je za njega bila Euharistija, tu se on napajao, tu se on hranio. Klanjanje Isusu, molitva pred Križem, Božja riječ – tu se on hranio. On je duboko studirao, on je išao u dubine i učio, upoznavao Božju ljubav. Bio je potpuno otvoren Gospodinu, osluškivao poticaje Duha – što Bog želi u njegovu životu, što Bog želi preko njega. Bio je otvoren prema potrebama ljudi, osluškivao je potrebe ljudi, potrebe hodočasnika. Zato je sve činio da na te potrebe odgovori. Zato je išao po svijetu jer je to bila potreba da ljudi budu povezani s Međugorjem, da im se donese Gospina poruka i Evanđelje. Zato je organizirao seminare, zbog potreba. Jer svećenicima je potrebna duhovna obnova, zato je uveo duhovnu obnovu za svećenike. Jer mladima je potrebna duhovna obnova, zato je uveo Mladifest. Jer bračnim parovima je potrebna duhovna obnova, zato je uveo i duhovnu obnovu za bračne parove…”, kazao je fra Marinko naglasivši kako je fra Slavko osluškivao potrebe, potrebe djece i mladih, pa je započeo s izgradnjom Majčina sela, zajednice Milosrdni Otac i brojna druga djela.
„Posebno je imao otvoreno srce prema Gospi, osluškivao je što Gospa želi, što je Gospina namjera ovdje, i on je svim srcem nastojao ostvarivati ono što Gospa želi. Sve je činio za to. Bio je čovjek u kojem je bila ljubav. U njemu je bila velika ljubav prema Bogu, velika ljubav prema Isusu, velika ljubav prema Gospi. Sjećam se da je jednom bila prošla ponoć kada je išao na Brdo ukazanja, jer taj dan nije išao, a inače je svaki dan išao ili na Križevac ili na Brdo ukazanja. To su bili njegovi trenuci njegove osobne molitve kad se on napajao. To je taj izvor – Euharistija, klanjanje, brda… Ono što bih još istaknuo u fra Slavka je sloboda – sloboda čovjeka koji se potpuno u slobodi opredijelio za Međugorje, za Gospu, za Isusa, za hodočasnike, bio je potpuno slobodan od svega”, kazao je fra Marinko, te svoju propovijed završio poručivši hodočasnicima da nam fra Slavko bude i danas zvijezda vodilja, svjetionik na našim putevima, putokaz u našim vremenima.
Tekst i foto: Mateo Ivanković
